Iluminati i masoni: počeci, ciljevi, djelovanje i razlike

U sklopu današnjeg Petka za znatiželjne, serije članaka u kojima se bavimo raznim temama, donosimo zanimljivosti vezane uz Iluminate, uz objašnjenje u YouTube videu Are the Illuminati real.

Drugu polovicu 18. stoljeća Bavarsku je zahvatio val racionalizma, borbe za religijske slobode i univerzalna ljudska prava. Vrijeme je to u kojem je Crkva i dalje imala ogromnu moć, ali su je istovremeno potresale i brojne javne afere. Istovremeno, Europom je sve više jačala sekularna filozofska misao, što je potaknulo njemačkog profesora prava Adama Weishaupta na osnivanje tajne zajednice, tzv. Iluminata. Organizaciji je cilj bio širenje prosvijećenih ideja koje bi reformirale tadašnje društvo, odnosno smanjile utjecaj katoličke crkve.  

Uz Iluminate, slobodni zidari (eng. freemasons) su još u 16. stoljeću osnovali svoja udruženja po uzoru na srednjovjekovna bratstva kamenitih zidara. Međutim, s vremenom je organizacija poprimila skroz drukčiji karakter te su znanje i razum sjecišta ideala koje su zastupali. U međusobnoj su komunikaciji koristili razne lozinke, simbole i načine rukovanja kako bi se za početak međusobno prepoznavali. 

I jedna i druga organizacija sastavljena je od navodno slobodoumnih i intelektualnih pojedinaca. Ono što im je zajedničko jest tajnovitost njihovih organizacija, dok im se ciljevi poprilično razlikuju. Iluminati su skupina koja se često povezuje s Novim svjetskim poretkom, dok masoni, kako je to već spomenuto, promiču čast i ideale viteštva među svojim članovima. Uz to, masoni otvoreno djeluju, dok je postojanje danas Iluminata u najmanju ruku upitno.

Prema hrvatskom jezičnom portalu, definicija je masona sljedeća:

S druge strane, iluminati su prema HJP-u:

Weishaupt je između ostalog regrutaciju vršio i iz redova masona, a sebi je nadjenuo nadimak Spartak po uzoru na slavnog poznatog vođu pobune robova u Rimskoj republici. Areoagus je naziv za rane članove Iluminata koji su s vremenom postali vrhovno tijelo organizacije. Jedan od najutjecajnijih članova bio je Adolph Knigge, ujedno i mason, zahvaljujući kojemu je članstvo naglo naraslo te 1784. brojilo preko 600 članova, sve redom istaknute članove društva. 

Sama brojnost članstva značila je i mnogo veću popularnost, shodno tome i poteškoće u djelovanju iz sjene. Iluminati su postali javna tajna, kao i masoni. To je veoma shvatljivo s obzirom na to da su brojni moćnici, članovi elite, bili rame uz rame s klerom i političarima. Crkva je tvrdila kako je cilj ovih organizacija poljuljati vjeru kod ljudi, iako one ne moraju nužno biti u suprotnosti s religijskim učenjima. Ove organizacije su zahtijevale sekularnije društvo, odvajanje vjere i politike, što je bavarskoj vladi bio i više nego dovoljan razlog da krene u progon.
 

Tek što su počeli osiguravati važne pozicije na sveučilištima i u vladama, 1784. Karl Theodor Bavarski zabranjuje sve tajne organizacije, što ne mora značiti da one nisu mogle nastaviti djelovati iz tajnosti. Ipak, posljedice tog zakona uzrokovale su nakon tek devet godina postojanja njihovo razilaženje, dokumentacija im je zaplijenjena, a Weishaupt je protjeran u inozemstvo.  

Glas na kojemu su danas Iluminati produkt je razdoblja u kojem su oni već bili davna prošlost. Naime, desetak godina nakon raspada organizacije, neki od suvremenika francuske revolucije u Iluminatima su vidjeli prave vođe revolucije kojoj je cilj bio srušiti monarhiju. 

Međutim, dokaza o postojanju Iluminata kao organizacije navodno naprosto nema. Ideje koje su oni zastupali postale su uzori mnogim Zapadnim zemljama, no te ideje nisu počele od njih. Oni su bili samo jedna od organizacija koje su nastale na valu promjena u Europi 17. stoljeća oko kojih se stvorio niz mitova koji golicaju maštu mnogih i u naše vrijeme.