Ivana Šabić

„Four to Dinner”: Jeste li ljubav našli negdje uz put?

Dok ti odmaraš, ja raspetljavam filmove: „Four to Dinner”.

29.5.2022.

Kada mi je renomirana filmska platforma ponudila ovaj film, razmišljala sam trebam li je pokrenuti jer me isječak nije privukao. Ipak sam poklekla, prevarila se, štoviše nisam više sigurna imam li u životu samo jednu srodnu dušu ili njih više.

**Osnovne informacije: Four to dinner, 2022., 1h 30min, talijanska romantična komedija, IMBD ocjena 6.3/10**

Čisto da znaš o čemu se radi: Bračni par Luca (Flavio Furno) i Sara (Marta Gastini) večeraju s prijateljima. Dok se okupljaju, raspravljaju o postojanju srodnih duša, a Luca počinje pričati priču o svojim bliskim prijateljima. Prije nekoliko godina, na ručak u novi dom Luce i Sare su došli: Giulio (Matilde Gioli), Darija (Giuseppe Maggio), Matteo (Matteo Martari) i Chiara (Ilenia Pastorelli). Oni su ih planirali spojiti na osnovu toga da se dobro slažu i podudaraju. Ali tu tek počinje totalna zbrka jer Luca dok prepričava događaje ubacuje djelove koji se nikada nisu dogodili, nego su plod njegove mašte.

Krenulo je kao tipični ljubavni film, no odjednom su se parovi izmiješali međusobno. Ja sam tu zablokirala i uporno se vraćala na prethodne scene misleći kako je problem u platformi. Nastavila sam gledati. Poremetilo me jer sam spojila parove kako meni odgovara, no radnja me izdala i više nisam ni znala što se zbilja dogodilo, a što je totalna izmišljotina. Još je gore što su likovi odjeveni u istu odjeću jer dodatno zbunjuje te se može implicirati da je to nastavak prethodne scene. Prava zbrka, zar ne?

Natjerat će te da razmisliš što bi se moglo dogoditi ako postoji paralelni svemir. Ovo je jedinstvena tema i stvarno ne možeš niti pretpostaviti kakav je kraj. Možda će to nekom biti dosadno ili glupo, ali imam dojam da ljudi danas imaju samo kratak raspon pažnje. A ovo djelo itekako drži pažnju, čak sam poželjela da duže traje jer sam se pretvorila u detektiva prateći svaki pokret likova ne bi li nešto otkrila. Stvarno su sjajni prijelazi u svaku mogućnost i ostavljaju hrpu pitanja iznad glave. Film također prikazuje društveni okvir s realnom perspektivom onoga što nam život donosi i dokaz je kako se sve može promijeniti u trenutku. Ali upravo kada smo napokon spremni saznati odgovor, film završava i nikad ne otkriješ tko je čija sudbina, što je malko razočaravajuće. Možda jednom izađe nastavak...

Likovi su bili zanimljivi i uvjerljivi u svojim emocijama i svaka kombinacija para je donijela nešto novo, između svakog je bila nevjerojatna kemija, pogotovo prilagođavanje novim ulogama i životnim situacijama. Zapravo, cijeli film nosi jedno pitanje: postoje li srodne duše ili smo samo u isto i dobro vrijeme na istom i dobrom mjestu?

Meni obje teorije djeluju točno; ne postoji samo jedna srodna duša, a povezanost s njima ovisi o periodu u kojem se nalaziš. No, nema tu pravila. Netko provede cijeli život tražeći tu znakovitu osobu među drugim ljudima, a netko ni ne vjeruje u takvo nešto. Prije potrage bitno je prvo pronaći i zaljubiti se u sebe. Normalno je da ljudi ne žele plesati stalno sami, nego hoće minutu da pričaju cijelu noć. Scenarij je tu dao jednostavno rješenje: sve je igra sudbine, ne postoji savršena osoba koja je namijenjena baš tebi dok osobni i tuđi izbori uz različite okolnosti određuje sudbonosni susret. Dakle, kad pronađeš nekoga s kim možeš zamisliti ostatak svog života, više ništa nije važno, idi za onim što misliš da je najbolje za tebe!

Naposljetku, ima napetosti, intrige i stvarno puno neočekivanih događaja. Nije svačija šalica čaja, no treba isprobati sve okuse, zar ne? O srodnim dušama ne znam više što bih rekla. Zasigurno se mora poklopiti sat, sunce, mjesec, more, zemlja, nebo, svemir i ostale male i velike sitnice koje miješaju svoje prste i ostale udove u sklapanje ljubavnih odnosa. No, možda ništa od toga nije točno i sve se pokrene bez ikakvog valjanog razloga. Možda je dovoljna samo jedna rečenica, jedan pogled, jedan dodir. Ili ti je dovoljna samo sreća, tko će ga znati.