Čudne navike velikih genija
Nepisano je pravilo da niti jedan genijalac nije potpuno normalan te da svaki ima određene mušice u ponašanju i pogledu na društvo i svijet. Pogledajte čudne sklonosti nekih od najbriljantnijih umova!
Nepisano je pravilo da niti jedan genijalac nije potpuno normalan te da svaki ima određene mušice u ponašanju i pogledu na društvo i svijet. Pogledajte čudne sklonosti nekih od najbriljantnijih umova!
Brojni genijalni umovi svojim su otkrićima zauvijek zadužili čovječanstvo, a bez njih bi naša svakodnevica izgledala bitno drugačije. Međutim, nepisano je pravilo da niti jedan genijalac nije potpuno normalan te da svaki ima određene mušice u ponašanju i pogledu na društvo i svijet. Pogledajte čudne sklonosti nekih od najbriljantnijih umova!
1) Edgar Allan Poe
Književnici u 19. stoljeću nisu imali uređaje za tipkanje i uređivanje teksta poput pisaće mašine ili kompjutora kakve danas koristimo, pa je ručno pisanje često bilo najefikasniji izbor. Edgar Allan Poe otišao je korak dalje – pisao je svoje tekstove u stilu svitaka na dugačkim listovima papira koje je povezivao voskom za pečatiranje, što je izluđivalo njegove urednike. Njegove kratke priče nisu za one slabog želuca – toliko su krvave i morbidne da su ih suvremenici nerijetko smatrali nečitljivima. Tek nakon njegove smrti djela su prepoznata u uvaženim književnim krugovima. Zanimljivo je da je Poeova mačka igrala veliku ulogu u njegovu stvaralaštvu, a često ju je nazivao svojim „književnim skrbnikom”.
2) Dr. Yoshiro Nakamatsu
Jedan od najplodnijih izumitelja za kojeg vjerojatno niste čuli, Yoshiro Nakamatsu (preferira naziv Sir Dr. NakaMats), 1952. godine patentirao je floppy disketu te je u 74 godine života registrirao preko 3 300 patenata. Zanimljivo je da je većinu značajnih ideja dobio nedugo prije utapanja! Nakamatsu, naime, vjeruje u mentalne prednosti dugih zarona bez udisanja zraka.
„Kako biste izgladnili mozak od kisika, trebate duboko zaroniti i omogućiti tlaku vode da liši mozak krvi. Pola sekundi prije utapanja uspijem vizualizirati izum˝, kaže ovaj osebujan izumitelj, koji potom ideju bilježi na podvodni blok za piskaranje i izranja na površinu. Još jedan ključ njegova uspjeha je razmišljanje u „mirnoj sobi”, kupaonici obloženoj 24-karatnim zlatnim pločicama, za koje smatra da blokiraju televizijske i radio-valove koji štete kreativnom procesu. U kupaonici također nema čavala, jer Nakamatsu smatra kako „čavli odbijaju razmišljanje”.
3) Agatha Christie
Napisala je 66 detektivskih novela i 14 zbirki kratkih priča, no nikada nije pisala za stolom. Zapravo, nikad nije imala klasičan ured - „Ubojstvo u Orient Expressu” napisala je u hotelskoj sobi. Koristila je pisaću mašinu jer je smatrala da je tipkanje također dio stvaralačkog procesa u književnosti. Njen proces pisanja često je bio isprekidan jer bi pisala gdje god bi ju uhvatila inspiracija, ponekad u kuhinji ili u krevetu. Ponekad bi počela pisati prije nego što bi uopće imala glavnu ideju za svoje priče – započinjala bi s detaljima ubojstva prije razrade same radnje.
4) Honore de Balzac
Smatrate se ovisnikom o kavi? Šanse da imate problem s kofeinom su nikakve u odnosu na francuskog književnika Honorea de Balzaca. Dok je pisao svoje kapitalno djelo „La Comedie Humaine”, ovaj je pisac ispijao 50 šalica kave dnevno, jedva sklopivši oka. U članku „Užici i boli kave”, objavljenom u jednom francuskom časopisu 1830-ih, Balzac o kavi piše u kićenoj, pjesničkoj prozi. Između ostalog, u članku je napisao: „Kava dolazi u vaš želudac, za čim slijedi osjećaj opće ugode. Ideje se kreću poput bataljone Velike armije na bojištu, odigrava se bitka. Zapamćene stvari dolaze u punom galopu s vihorom”.
5) Sigmund Freud
Pionir neurologije i utemeljitelj psihoanalize, Sigmund Freud, omogućio je uvid u podsvijest, mijenjajući način na koji psiholozi pristupaju ljudskom umu. Njegove mušice? Nikotin i – kokain. Freudova ovisnost počinje rano te ubrzo počinje paliti cigarete gotovo uzastopno. Bliski prijatelj i liječnik naposlijetku ga je upozorio kako cjelodnevno pušenje dovodi do opasne srčane aritmije. Freud je pokušao prestati, no patio je od teške depresije tijekom procesa. O tome svjedoče njegova pisanja: „Ubrzo nakon prestanka pušenja dogodila se teška zaluđenost srca, gora od ijedne koju sam imao kao pušač... zajedno s povučenim raspoloženjem slike smrti i odlaska ponavljaju se kao uobičajene fantazije”. Jednostavno nije mogao prestati, čak ni nakon 33 operacije usta i čeljusti kako bi izliječio rak koji je nikotin potencirao. Također je eksperimentirao sa samoliječenjem uzimajući velike količine kokaina. Rezultat ove zlouporabe su Kokainski papiri, „hvalospjev te magične supstance”.
6) Albert Einstein
Einstein nije bio samo genij. Sporo je učio govoriti i kao dijete se borio s upotrebom jezika, što je zabrinjavalo njegove roditelje i doktore. Uz tvrdoglavo, preuranjeno odbijanje stručnjaka, Einstein je rekao da mu je njegov sporiji razvoj dao više vremena za razmišljanje o osnovnim životnim elementima, poput prostora i vremena. Njegov osjećaj čuđenja ovim konceptima potaknuo je zanimljiva pitanja, vodeći do nevjerojatnih otkrića poput teorije relativnosti. Einstein nikada nije prerastao svoje čudne navike – njegov je šofer rekao da je Einstein jednom uhvatio skakavca u travi i pojeo ga, a često bi uz staze za promatranje ptica svirao svoju violinu i plakao.
7) Nikola Tesla
Bez ovog čovjeka naše razumijevanje elektriciteta vjerojatno bi bilo unazađeno desecima godina. Također je kreirao preko 300 patenata, uključujući elektromagnet, radio i električni motor. No, za razliku od Einsteina, Tesla nije bio „poseban” u ranoj životnoj fazi, već je s godinama postajao sve čudniji. Tesla je obično radio u kontinuitetu od 3 ujutro do 11 navečer, zbog čega je s 25 godina doživio živčani slom. Nakon toga se sabrao, ozdravio i nastavio s istim impresivnim režimom rada sljedećih 38 godina bez ijednog sloma. Međutim, imao je neke duboko usađene čudne poglede – mrzio je pretile žene i bilo kakav nakit, posebno bisere.
8) Stephen King
Pisci i nastavnici poznati su po svojim gotovo religioznim stajalištima o interpunkciji i dijelovima govora. Tako i Stephen King ima neke čvrste poglede o gramatici, toliko čvrste da svakog dana piše tekstove od 2 tisuće riječi bez priloga! U svom djelu On Writing: A Memoir of the Craft King kaže kako vjeruje da je put do pakla popločan prilozima i da će ih izvikivati s vrhova zgrada te daje čvrste stavove za moćno pisanje u potpunosti lišeno priloga. Smatra kako prilozi kradu detalje i specifičnosti ostatka rečenice te da su stvoreni za „stidljive pisce”. King pripada najplodnijim piscima današnjice, a njegova djela redovito ulaze u top liste najprodavanijih. Kaže kako je pisanje 2 000 riječi bez priloga svakog dana, čak i za praznike, jedan od čimbenika njegova uspjeha.
9) Thomas Edison
Edisonovi istraživački suradnici morali su proći rigorozan testni intervju na kojem su jeli zdjelu juhe pod okom slavnog izumitelja. Njegovo ispitivanje s juhom testiralo je začinjaju li potencijalni kandidati hranu prije kušanja. Kandidate koji bi zasolili juhu prije kušanja Edison je u startu otpisivao jer je test bio namijenjen onima koji su u početku puni predrasuda. Edison je bio još jedan u nizu velikih umova koji su izbjegavali nužnosti poput spavanja – štoviše, prihvatio je polifazni krug spavanja koji normalan period spavanja od 8 sati dijeli u više kratkih te čovjek može duže biti budan i ne osjećati umor. Ovaj način spavanja u zadnje vrijeme doživljava sve veću popularnost jer predstavlja poželjnu opciju za one željne produktivnosti. Nažalost, brojni eksperimenti s polifaznim spavanjem dali su poprilično omamljene rezultate.
10) Charles Dickens
Jedan od najvećih društvenih reformatora viktorijanskog Londona, Charles Dickens, bio je nevjerojatno plodan autor, no i poprilično opsesivan u nekim stvarima. Jedan zaposlenik izjavio je da Dickens nije podnosio raščupanu kosu pa je kod sebe uvijek imao češalj kojim je prolazio kroz kosu stotinu puta dnevno. Također je bio opsesivno specifičan u zahtjevima za uređenjem svog ureda – stručnjaci koji su analizirali Dickensov život smatraju da je imao blaži oblik opsesivno-kompluzivnog poremećaja, čak i epilepsiju. Interesantno je da je prilikom slaganja teksta hodao i diktirao rečenice asistentu koji je za njega obavljao većinu ručnog zapisivanja. Često bi nekoliko puta prolazili rečenicu te mijenjali riječi i njihov poredak prije nastavljanja.
