Činjenice koje (možda) niste znali
Tim Burners-Lee pokrenuo je WWW (world wide web) i time potaknuo pravi razvoj interneta. Koje se još činjenice nalaze iza inovacije koja nam je svima promijenila život?
Tim Burners-Lee pokrenuo je WWW (world wide web) i time potaknuo pravi razvoj interneta. Koje se još činjenice nalaze iza inovacije koja nam je svima promijenila život?
Za internet je važna karakteristika objavljivanje inovacija bez dopuštenja. Internet bez ikakve kontrole i vlasništva omogućuje da se bilo koja aplikacija putem tzv. data-packets prihvati i dostavi do željenog mjesta na što bolji način. Upravo zbog toga, internet je omogućio razvoj svakakvih inovacija bilo kome tko može razviti potreban software. Ta „eksplozija“ inovacija uvelike je smanjila kriterije prave definicije inovacija. No, web je također jedna od inovacija interneta. Tim Berners-Lee je s nekoliko svojih suradnika na isti način napisao program te ga bez ikakvog dopuštenja pustio na internetske servere Cerna.
Budući da Berners-Lee nije iskoristio svoju inovaciju kako bi zaradio, jer je smatrao da bi web trebao biti besplatan i otvoren svima, omogućio je razvoj različitih inovacija – no, stvar je što sve one od toga danas ostvaruju velik profit. Primjer je Mark Zuckerberg koji je iz svoje sobe uspio pokrenuti najveću društvenu mrežu, i to potpuno besplatno. No, Zuckerberg, kao i ostale velike kompanije koje su na čelu većih web stranica, naplaćuje pokretanje i distribuciju aplikacija na Facebooku.
Tim Berners-Lee jedini je koji se unutar razvoja sveopće tehnologije može smatrati pravim nasljednikom Gutenberga jer je nakon njega jedini doveo svijet komunikacije na sasvim novi nivo. Unatoč tomu što čak ni njegov šef nije razumio o čemu Berners-Lee priča, njegova je inovacija u samo 4 godine prikupila 50 milijuna korisnika. Radiju je, primjerice, trebalo 38 godina da dođe do te brojke, a televiziji 13.
Web nije statična stvarčica, već se kroz godine razvijao i prilagođavao potrebama korištenja. Iako su od početka ideje weba kreatori željeli da on bude medij za čitanje, pisanje i uređivanje, do toga se dolazilo kroz razvoj dug 25 godina. Web 1.0, koji je funkcionirao do kraja 90-ih, omogućavao je samo čitanje, Web 2.0 omogućuje korisnicima i pisanje blogova uz razne web-usluge, dok su glavne karakteristike Web 3.0 da web aplikacije razumiju sadržaj weba te njegove podatke. Tako je web postao mjesto na kojem korisnici mogu pisati, objavljivati svoje fotografije te audio i video uratke. Upravo zbog toga razvila se velika kreativnost.
Problem današnjeg weba je što među stotinu najposjećenijih i najvažnijih web-stranica velik udio pripada korporacijama. Malen je broj stranica koje imaju ogroman broj posjetitelja, dok je velik broj izgubljen negdje na našim tražilicima iza prve stranice. Naime, karakteristika tražilica je da ako nešto ne pronađemo na njima, smatramo da to ni ne postoji. Google, primjerice, nakon određenog vremenskog razdoblja napravi sitne izmjene u algoritmima te zbog toga neke stranice ili nestanu s tražilice ili se izmijene. Većina stručnjaka uvjerena je da je broj stranica kojima možemo pristupiti veći od 2 milijarde.
Na kraju, sami su korisnici vrlo oštri kada pristupaju stranicama. Smatra se da su prvih 10 sekundi koje provedu na stranici najkritičnije i da je velika šansa da će korisnik napustiti stranicu. Tek nakon što je prošlo 30 sekundi, povećava se šansa da će nešto više vremena provesti na posjećenoj stranici. Kod korisnika se pojavljuju još dva problema. Prvi je da na webu provodimo toliko vremena da jednostavno nemamo vremena za druge stvari, odnosno, moguće je da nas web zatupljuje. Drugi je problem što se više ne trudimo pamtiti smatrajući da svaku informaciju kasnije možemo pronaći na webu.
