BLACK ADAM (2022)- Šablonizirana opera amorfnih izvođača

Baš kao što je poznati redatelj Terry Gilliam gotovo tri desetljeća pokušavao realizirati svoj film „Man Who Killed Don Quixote” da bi to konačno uspio 2018. godine, tako je i glumac Dwayne Johnson pokušavao čak 15 godina oživjeti lika Black Adama te ga donijeti na velike ekrane. No, je li ova odiseja od gotovo dva desetljeća čekanja bila vjerodostojna te vrijedna gledateljeve pozornosti?

Black Adam lik je koji je svoj debi dočekao 1945. godine od strane Otta Bindera te C.C. Becka, a oduvijek je bio poznat kao malevolentna verzija dobroćudnog Shazama po tome što osim što dijele slične moći, jednako tako i njihovi kostimi djeluju slično izuzev boja koje se razlikuju na oba lika. Poznatiji još kao Teth-Adam, antiheroj kakvog poznaju danas obožavatelji stripa diljem svijeta, svoje korijene vuče još iz drevnog fiktivnog Kahndaqa gdje je i stekao moći.

Jednako kao i u stripu, u filmu Black Adam na sličan način postaje antiheroj sa supermoćima, a u sadašnjosti ga priziva arheologinja Adrianna Tomaz (Sarah Shahi) nakon njegovog izbivanja od gotovo pet tisućljeća. Jednom kada bude prizvan u suvremeni svijet i spasi arheologinju od onih koji žele krunu, Adam se nađe na udaru Američkog društva pravde kojeg čine; Hawkman (Aldis Hodge), Doctor Fate (Pierce Brosnan), Cyclone (Quintessa Swindell) koja upravlja vjetrom te Atom Smasher (Noah Centineo) koji može mijenjati svoju veličinu, a razlog njihove osude je Adamova narav koja nimalo ne odolijeva superherojskom predznaku. Sama kruna ubrzo također postaje centar radnje jer predstavlja potencijalnu opasnost od onoga tko krunom upravlja, a čiju moć želi iskoristiti antagonist imena  Ishmael (Marwan Kenzari).

Black Adam jest, zasigurno, film koji zaslužuje epitet kao jedan od akcijom najispunjenijih blockbustera ove godine, no istodobno to ne prikriva činjenicu da same konkretne radnje i nema što i ne bi bio toliko problem da pritom likovi odvlače pozornost od suhoparnog narativa. I dok talenti Brosnana te Hodgea u ulozi Dr. Fatea i Hawkmana su neosporivo najsvjetlije stavke cijeloga filma, isto se ne može reći za ostatak glumačke postave, što uključuje i samog protagonista, čije karakterizacije teže amorfnoj te pomalo cheesy izvedbi u ionako filmu prepunom klišeja. Jednako tako, Adamova omnipotentnost predstavlja pad fabularnog ritma baš kao što se dogodilo i u Marvelovom filmu Captain Marvel (2019) gdje je lik Brie Larson svojim suprematizmom zasjenila svoje antagoniste. 

Kada se tomu priroda i nezasitan CGI koji je oblaporno prisutan u svakoj sceni kao i konačni neprijatelj koji pati od generičnosti i slabe scenske prisutnosti, radi se o još jednom ovogodišnjem superherojskom filmu koji baš po ničemu ne odskače od ostalih filmova ovoga žanra. Dwayne Johnson ima svoje simpatične trenutke, ali u konačnici, interpretira istoga lika kojega tumači već posljednjih desetak godina, a siromašni scenaristički odabiri poput onoga da lik Black Adama promptno priča engleski jezik nakon gotovo pet tisućljeća izbivanja sa Zemlje dodatno pojačavaju osjećaj oportunističkih razloga koji stoje iza proizvodnje ovoga filma kao i vrlo umjetno scenarističko imputirani postupci protagonista u kojima bi lik trebao ostaviti dojam antiheroja umjesto pozitivca. Dok su filmovi poput kontroverznog Jokera (2019) kojega je psihološki vjerodostojno realizirao Joaquin Phoenix i iznimno uspješnog The Batmana (2022) s Robertom Pattinsonom u ulozi samog noćnog osvetnika iznjedrili duboke priče s dostatno razvijenim likovima, isto se ne može reći za ovaj film.

U konačnici, Black Adam simpatičan je projekt ispunjen akcijom te služi kao izvrsno oruđe za ispunjavanje večeri odlaskom u kino, ali izuzev toga, ne sadrži niti jedan element koji bi mogao zadiviti pobornike općenito kinematografije, ali i filmova o superherojima. Izuzev nekolicine likova koji su ipak uspjeli glumačkim talentom ostaviti trag upečatljivosti na filmskome platnu poput Hodgea i Brosnana, ostatak glumačke postave promptno pada u zaborav zbog drvene karakterizacije ostalih junaka. Svejedno, nada se polaže u buduće DC-jeve projekte pa tako Shazam! Fury of the Gods (2023) vidno obećava dobru zabavu kao i film o tinejdžeru koji se nalazi u oklopu koji podsjeća na kukca naziva Blue Beetle koji se isto tako očekuje naredne godine.