„Uz fakultet sam otvorila i vodim svoju firmu”

Porazgovarali smo s inspirativnom 24-godišnjom Leom Kosović koja uz to što trenutno završava fakultet i bavi se svim što sa sobom nosi pisanje diplomskog rada, vodi vlastiti biznis za organizaciju događaja!

Lea nam je za početak rekla da se nema često priliku predstavljati ovako, ali da se nada da neće nekoga uspavati od dosade. Kaže da je rođena u Zagrebu i da su njeni generacijama iz ovog dijela Hrvatske, a ponešto i iz Slovenije. Uživa u druženju, plesu i događajima i zato je baš odlučila usmjeriti svoju karijeru prema event managementu. Završava fakultet za komunikacijski menadžment koji bi preporučila svima jer joj je dao izvrsnu podlogu za daljnji razvoj karijere. U slobodno vrijeme podučava ljude standardnim i latino-američkim plesovima, a odnedavno je, dakle, otvorila i svoj vlastiti biznis – LOL za organizaciju događaja. Voli životinje i ima, kaže nam, najljepšeg pesonju na svijetu, a kao što se može primijetiti... i jako, jako voli komunikaciju s ljudima!

Od studentskih obveza još je pred tobom samo (pisanje i) obrana diplomskog rada. Sada, kada gledaš iz perspektive osobe koje će uskoro imati diplomu, koji su ti bili najbolji, a koji najlošiji trenuci cjelokupnog studiranja? Što bi rekla sebi kao brucošici?

Uff, teško mi je zamisliti da je zadnjih pet godina ovako brzo preletjelo. Nedavno sam dala zadnji ispit i još uvijek nisam svjesna da se studentska era života bliži kraju. Došla sam u fazu života gdje su konobari i konobarice mlađi od mene pa se sada privikavam na taj dio. Najbolji dio studiranja... sad ću zvučati kao totalna štreberica, ali pritisak profesora i rokova sa svih strana naučio me puno toga (planiranje pisanja kolokvija, projekata, ispita i seminara u isto vrijeme bio je najveći i najdinamičniji dio i na tome sam stvarno zahvalna), plus, naravno, ekipa s faksa, praksa, zajednička druženja i onaj panični stres pred ispite. Najlošiji trenuci na faksu... možda eventualno dio kada shvatiš da se putevi kolega s kojima si proveo dio svog života lagano razilaze. Na početku četvrte godine svi smo već više-manje imali poslove i obveze sa strane pa više nije bilo toliko prilika za zajednička druženja, ispijanje kava prije ili nakon predavanja.

FOTO: Lea Kosović/privatni album

U veljači si otvorila svoju firmu. O čemu se radi?

LOL (laugh out loud) – to je ime moje male firme. S obzirom na to da sam dosta vedra osoba, LOL me nekako najbolje opisuje, a i događaje istovremeno jer je svakom događaju cilj da se ljudi smiju, druže i zabave. LOL nudi dvije vrste usluga – LOL Event Management (organizacija cjelokupnog događaja, znači od planiranja do provedbe) i LOL Event Support (ono kada je događaj planski riješen, ali fali ljudi za provedbu – tada LOL uskoči). Nadam se da ću u skorijoj budućnosti krenuti s LOL radionicama i edukacijama, ali prvo treba naći vremena za to ili uposliti ekstra osobu koja će se samo time baviti.

Kako si došla na tu ideju, tj. kako si se odvažila na tako veliki korak? Jesi li imala podršku svojih bližnjih?

Zapravo je sve krenulo s prvom godinom faksa. Moj faks je od prve godine imao obaveznu praksu pa sam tako imala priliku isprobati kako je to raditi na radiju, kako na TV i kako u marketinškim i PR agencijama. Tijekom tih sam pet godina zapravo vidjela što želim i što ne želim raditi u životu. Prekretnica se dogodila na trećoj godini faksa u jednoj PR agenciji gdje me pod svoje mentorstvo uzela predivna osoba i otvorila mi svijet organizacije događaja. Od tada sam nekako znala što želim i što ću raditi jednog dana. Počela sam maštati o svojoj firmi, ali onda to još nije bilo moguće jer tada još nisam imala neke stalne pritoke „klijenata“ kako se to danas popularno naziva. Moja mama je poduzetnica i ima svoju firmu preko osam godina, moj tata i striko su obrtnici i imaju kafić, a dečko je također u poduzetništvu već deset godina pa je otvaranje moje firme samo bilo pitanje vremena. Podrška je bila prisutna sa svih strana. Jako sam sretna što imam takvu obitelj, ali i prijatelje koji su tu za mene i koji trpe sve moje ideje i hirove.

VEZANO

Hrvatski sabor: Orešković ministru Šipiću poručila da je simbol uhljebljivanja i loša poruka za mlade u inozemstvu

---

Uff, papirologija je u Hrvatskoj još uvijek veliki problem i zbog toga sve to dosta dugo traje (cca. mjesec i pol + čekanje nekolicine potvrda još mjesec do mjesec i pol). Više-manje sve se rješava na jednom mjestu – Hitro.hr. Kada osmisliš ime firme prvo trebaš otići na Hitro i provjeriti je li ime dostupno, i, ako je, trebaš ga rezervirati (to plaćaš) i ispuniti par obrazaca i onda čekati 10-ak dana da te nazovu je li rješenje stiglo (i tu ti uzmu neke novčeke). Taj obrazac je zanimljiv jer trebaš pravdati ime koje želiš – recimo da želiš da ti je ime firme skraćenica dva ili tri imena (npr. Lea i Sara) onda ti trebaju rodni listovi imena čija imena koristiš za ime svoje firme. Ali uglavnom, kada to podigneš krećeš za ozbač. S tim se rješenjem ide javnom bilježniku koji ti uzme 550 kn za puno papira, štambiljanja i onu fensi trakicu s naljepnicom – ali bez toga ne možeš dalje. Kod bilježnika biraš djelatnosti kojima će se firma baviti – najbolje uzeti što više jer se svaka nadoknada plaća. Te dokumente pokupiš i ideš u Hitno ostavit jedan papir i onda u banku otvorit račun – tu plaćaš temeljni kapital. Banka više ne traži pečat pa ti sve do sljedećeg koraka neće trebat. Eh da, nakon banke opet moraš u Hitro ostavit jedan papir od banke. Kad prikupiš sve papire koje trebaš ideš na Zavod za statistiku po još jedan papir. Kad imaš sve te papire odeš opet u banku ostavit taj papir od Statistike.

FOTO: Lea Kosović, privatni album

Super si nam to objasnila, u detalje! A kako je raditi u vlastitoj firmi te ju voditi?

Joj divno je! Preporučam svakome tko mašta o tome da to i napravi. To nosi puno novih odgovornosti za sobom, ali je fenomenalno iskustvo. Tek sada moram brinuti o stvarima o kojima prije nisam morala – čuvati i uzimati R1 račune, isplaćivati si plaću, plaćati poreze, pa sad još i ovaj GDPR. Puno sitnica na koje prije nisam morala obraćati pažnju sada moram. Zanimljivo je da tek sada razumijem što znači od vlastite zarade dati dio i državi. Do sada sam uvijek na to gledala na način da ja napišem satnicu, predam je poslodavcu i dobim točno taj iznos. Sada je drugačije, bolnije, moglo bi se reć. Na svaku svoju plaću plaćam i porez od novaca koje sam ja zaradila. Ali što je tu je – čari poduzetništva.

VEZANO

Saznajte sve o studiranju na bavarskim sveučilištima i prijavite se za stipendiju

---

Voditi firmu za sada je (ajmo reći) lako jer radim sama i moram brinuti samo o svojoj plaći i mjesečnim troškovima firme. Doduše, na meni je da zaradim dovoljno da uopće dobim svoju plaću i platim sve što trebam. Ne bih ušla u poduzetnišvo da nisam bila sigurna da ću imati prihode. Bez prihoda ništa! Pravi će izazov biti kada ću trebati pojačanje.

– Bome je bilo dosta izazovno i naporno uskladiti otvaranje firme, rješavanje ispita, pisanja seminara, a onda uz to još i posao. Mozak mi je u drugom mjesecu bio u otvaranju firme, a ne u zimskim ispitnim rokovima. Ali dalo se. Od zimskog roka ostao mi je jedan neriješen ispit kojeg sam sad zadnjeg dala. – kaže nam Lea. 

Peta godina je dosta izazovna u smislu usklađivanja posla i obaveza na faksu. Zbog količine posla često sam morala izostajati s predavanja pa žicati profesore za razumijevanje na čemu sam im izrazito zahvalna. Stvarno je bila borba. U jednom sam trenutku pitala samu sebe: Dobro, pa kaj to tebi sve treba?! Ali eto, nije mi žao. Riješila sam faks (još samo diplomski) i radim posao koji stvarno volim. To je to, sad možemo nastavit dalje.

Još je jedan izazov tu prisutan – ljudi. Nažalost ili na sreću, kroz ovaj proces vidiš tko su ti pravi prijatelji, a tko jedva čeka da padneš. Imam stvarno predivne prijatelje i obitelj koji su ogromna podrška. S druge strane imate onih koji su ljubomorni, podcjenjuju i govore u stilu Ti imaš firmu? Pa imaš tek 24 godine Kak ti misliš prikupit klijente? Nemaš puno iskustva, još si studentica... Takvih se klonite, ne treba vam negativa u životu.

Što voliš raditi u slobodno vrijeme, što te opušta nakon svih obveza?

Volim puno toga. Zapravo od svog slobodnog vremena napravim pravi raspašoj pa se na kraju uopće ni ne odmorim jer trčim na sve strane. Volim provoditi vrijeme sa svojim bližnjima – i to jako jer inače nemam previše vremena za to. Jako sam društvena osoba pa si slobodno vrijeme upotpunim druženjem sa svima, a bome volim i plesati. Plešem od svoje druge godine i taj se hobi pretvorio u posao-hobi pa svaku večer provodim u dvorani i učim druge plesati. Uuuuu i teretana isto! To nakon dvorane navečer. Mojih sat i pol. Samo mojih.

Planovi za budućnost?

Nadam se da će mi LOL biti uspješan i da će stalno stizati novi, drugačiji i dinamični projekti. I nadam se da ću jednog dana moći vrata LOL-a otvoriti i mladim studentima da iskuse kako je to raditi na organizaciji evenata. I, naravno, da će se LOL širiti i rasti. Ostalih planova za sada nema. Imam sve što mi treba i sve što želim – stvarno sam zahvalna svima oko mene zbog toga što su bili tu i još su uvijek tu.

I Lea nam svima za kraj ima poručiti...

– Doslovno, JUST DO IT. Jedino što možete izgubiti otvaranjem firme je novac za početak, a možete dobiti neprocjenjivo iskustvo. I što onda ako ne uspijete, barem možete reći da ste probali i puno naučili. Ovo iskustvo možete jedino sami sebi priuštiti radeći za sebe, nitko vam neće reći: „E, aj ti odi otvori firmu za mene i digni ju na noge“. Ali prije nego krenete u poduzetničke vode, osigurajte si barem dva ili tri klijenta koji će vam osigurati prihode barem za jednu godinu. Prva je najteža, tako kažu. I računajte na to da je stresno, ali to je sve pozitivan stres. Ako ste dobri u onome što radite, posao će dolaziti putem preporuka.