LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Intervju s Lucijom iz benda Punčke

''Uvijek treba ići glavom kroz zid i činiti sve za ono što voliš''

Punčke povodom promocije albuma u subotu pripremaju koncert u Tvornici kulture, a što nas očekuje otkrila nam je Lucija.

Punčke povodom promocije albuma u subotu pripremaju koncert u Tvornici kulture, a što nas očekuje otkrila nam je Lucija.

Punčke su trio koji je nastao 2007. godine u Vinkovcima, a čine ga Ruby, Anja i Lucija. Nakon prvoga albuma Sunčano s povremenom naoblakom, ove godine izdaju novi album. Njihov novi album Ništa nije kako se čini sniman je u studiju Kramasonik te sadrži mnogo gostovanja. Djevojke su na novome albumu potpuno razotkrile svoje osjećaje i razmišljanja koja se skrivaju ispod površine. U subotu nas očekuje promocija albuma za koju pripremaju vizualna i zvučna iznenađenja, a pridružit će im se i Sleepyheadsi. Kakve su reakcije dosad, što je bilo presudno da ne odustanu od snimanja novoga albuma te gdje im je bilo najbolje, otkrila nam je Lucija.

Ispričajte nam kako su Punčke nastale.

Daleke 2007. u Rubynom podrumu u Vinkovcima, sasvim slučajno. Kroz bend je prošlo puno cura i dečki, ali srećom smo od 2011. u ovoj pobjedničkoj postavi (Ruby, Anja, Lucija) i ništa nas neće pokolebati.

Izašao je novi album Ništa nije kako se čini, kakve su dosad reakcije?

To se najbolje može vidjeti na koncertima. Upravo smo se vratile iz Slovenije s dva soldout koncerta i čini se da je album prošao jakooo dobro.

Na bandcampu ste izjavile kako je rad na ovome albumu bio mnogo teži nego što ste očekivale te da ste preispitivale svoje znanje i vrijednost. Što je bilo presudno da ipak odlučite raditi na njemu, a ne da odustanete?

Uvijek treba ići glavom kroz zid i činiti sve za ono što voliš. Uvijek postoje dvije opcije: ići linijom manjeg otpora i odustati nakon što ti netko kaže da mu se to ne sviđa ili ići dalje bez obzira na tuđe mišljenje. Mi smo izabrale drugu opciju i nije nam žao jer se nama jako sviđa što i kako radimo.

Na zagrebačkom Učiteljskom fakultetu raspravljalo se o značaju glazbenih programa u vrtićima i izbornim kolegijima za studente


Album sadrži mnogo gostovanja, kako to?

Okružene smo s toliko predivnih i talentiranih ljudi da je bilo samo pitanje vremena kada ćemo se okupiti i ostvariti suradnju. Zaista je bio užitak raditi s toliko kvalitetnih glazbenika jer je svatko od njih dodao nešto vlastito albumu i stvorio potpunu cjelinu.

IZVOR: Ira & John

U pjesmi Ocean govorite o osjećaju straha kojega izvođači osjećaju prije izlaska pred publiku, imate li neke posebne rituale prije nastupa kako bi se riješile treme?

Ocean je priča o tome kako javnost i publika svojim pristupom objektivizira mene kao pojedinca, moje osjećaje, moje stvaralaštvo i svodi ga na formu bez da obraća pozornost na sadržaj. Ljudima se rijetko kada da razmisliti o nečemu, prodrijeti dublje u nešto i ne prosuditi odmah na temelju korica. Tako da Ocean ne priča o tremi, već o tome kako većina ne želi razumijeti, ne želi dati priliku novim stvarima, a kamoli tuđem stvaralaštvu. 

Zbog Eda Sheerana uvedena posebna regulacija prometa, neke ceste u potpunosti zatvorene


Bez strasti, sve kao da nestaje!… Znamo da je glazba jedna od vaših najvećih strasti, čime se još bavite?

Ruby radi kao grafički dizajner i ima svoj dizajn studio ONNO, Anja završava Bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu, a ja radim na Geodetskom fakultetu i u Los Angeles agenciji kao booking agent. 

Tijekom svih ovih godina odsvirale ste velik broj koncerata u preko deset zemalja, gdje vam je bilo najbolje?

Slovenija nam je uvijek najdraže mjesto za koncert, primarno zbog publike koja nam pruža nedvojbeno najviše podrške i poštovanja. Ali bilo nam je zakon i u Nizozemskoj, Skopju, Sarajevu... Ali Slovenija drži prvo mjesto zasad.

U subotu promovirate svoj novi album. Osim žestoke svirke, što još možemo očekivati?

Nekoliko iznenađenja, što vizualnih, to i zvučnih. Svakako se zaletite u Tvornicu jer će biti svega.

Loše Work&Travel iskustvo: „Očekivala sam puno veću radnu etiku od Amerikanaca”


FOTO: IRA & JOHN