„Slijedite snove!” – poručuje student Muzičke akademije i Youtuber u usponu.
– Samo treba biti svoj i raditi dobre stvari koje te vesele. Ako vas nešto doista čini sretnim i ispunjava vas, tada vam nitko ne smije nametati nešto drugo! – ističe Juraj Šokičić.
– Samo treba biti svoj i raditi dobre stvari koje te vesele. Ako vas nešto doista čini sretnim i ispunjava vas, tada vam nitko ne smije nametati nešto drugo! – ističe Juraj Šokičić.
Dvadesettrogodišnji Juraj Šokičić, čije je srednje ime Vivana za koje kaže da mu ga je dao otac po jednom povijesnom vojskovođi, student je pete godine na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a inače dolazi iz Županje. Bavi se snimanjem različitih pjesama na svom Youtube kanalu. Dar za pjevanje mu je, kako tvrdi, otkrila časna sestra još u drugom razredu osnovne škole kada je tražila muške članove za dječji crkveni zbor. Kada je čula kako pjeva, odmah ga je pozvala da se pridruži zboru.
S Jurjem smo popričali o tome kako je uopće otkrio svoj talent za glazbu.
– Pjevanjem se nikada nisam bavio nešto naročito niti ga učio. To mi je došlo usput jer sam kod kuće stalno pjevao. Oduvijek sam više bio za instrumente, posebice za klavir. –
Osim klavira, svira još gitaru i tamburu jer, kako kaže, ipak je on Slavonac.
Što se tiče samog snimanja za Youtube, ističe da je s radom započeo prije nekoliko mjeseci.
,,Krenuo sam više radi zabave, a inspirirali su me neki youtuberi te glazbenici poput Mije Dimšić, koja je novo osvježenje na našoj sceni. Također, inspirirao me i prijatelj Matt Shaft koji također objavljuje videa na svom kanalu, više osobna.
Kao svoje uzore, odnosno glazbenike čije pjesme najčešće izvodi, naveo nam je Tošu Proeskog, Gibonnija, Olivera Dragojevića, Eda Sheerana te Brunu Marsa.
Važno je istaknuti sedmominutni video koji je nedavno objavio, a na kojemu je dobio više pregleda nego inače. Radi se o videu Croatian music evolution iliti Evolucija hrvatske glazbe u kojemu Juraj, baš kao što i sam naziv govori, glazbeno prikazuje evoluciju hrvatske popularne glazbe od početka prošlog stoljeća do danas. U videu se mogu naći pjesme poput Oliverove Cesarice, Robićeve Samo jednom se ljubi, Stublićeve Zamisli život u ritmu muzike za ples, ali i nešto suvremenije pjesme poput Severinine Italiane, Mijine Život nije siv te Rozgine Bižuterije.
– Cilj videa je da ljudima bude zanimljivo i da se prisjete nekih starih pjesama. – istaknuo je Juraj.
U dotičnom je videu pjevao a capella. Snimio se četiri puta kako pjeva pjesme različitim glasovima te na koncu spojio videa u jednu smislenu cjelinu.
– Kako sam želio snimiti nešto novo, originalno, zanimljivo te dosad još neviđeno, došao sam na ideju snimiti pjesmu koja će biti sastavljena samo od glasova, a capella. Prvo sam pomislio da bih za to trebao još nekoga u videu, ali kasnije sam shvatio da bih jednostavno mogao sve nasnimiti sam na sebe. Kada sam birao pjesmu, prvo sam mislio da to bude par pjesama, pa neki mix, a tek kasnije sam počeo razmišljati o konceptu 'evolucije', odnosno kronološkog kratkog presjeka hrvatskih hitova. Ideja je nastala dok sam se vozio u vlaku. –
IZVOR: Facebook
Što se tiče same pripreme, ovaj mladi glazbenik kaže da mu je trebalo dosta dugo za realizaciju svoje cjelokupne ideje snimanja ovakvog, možemo reći, projekta.
– S obzirom na to da je sama ideja nastala krajem kolovoza, već tada sam napravio nekakvu skicu s pjesmama koje su mi prve pale na pamet i koje sam sigurno mislio izvesti. Na kraju nisam sve sklapao u komadu, nego sam baš razvukao, svaki tjedan po dan-dva kada bi mi pala na pamet neka nova pjesma. Pisanje dionica je čak išlo nekako brzo, ali problem je nastao kad sam shvatio da bi evolucija trajala više od 10 minuta pa sam teška srca morao izbaciti neke pjesme. Kad je napokon cijela stvar bila završena i zaključena, trebalo mi je par dana da mi to sve fino sjedne u glavu. Nakon toga otišao osam u Greenwood studio kod Antonina Šimića to snimiti, glas po glas, negdje sat-dva. Montiranje videa oduzelo mi je čak cijelo poslijepodne jer mi je ovo bio prvi susret s takvim video uređivanjem. Imao sam više sreće nego pameti – zaključuje Juraj.
Pitali smo ga još i misli li da je u Hrvatskoj teško uspjeti kao glazbenik te misli li da će mu biti lakše probiti se na glazbenu scenu od, recimo, nekoga tko nema glazbeno obrazovanje, a bavi se glazbom.
– Ne bih to znao sa sigurnošću. Konkurencija je jaka i mnogo mladih se okušava i gura. Dakako, postoji puno talentiranih mladih glazbenika čiji talenti još nisu dovoljno ili uopće prepoznati. Ne vjerujem da će mi akademija puno pomoći sto se tiče hrvatske glazbene pop scene, ali omogućava mi da s manje truda i muke napravim više. Ne planiram ići van, rado bih ostao u Hrvatskoj i nadam se da će mi biti omogućen pristojan život u njoj. –
Za kraj smo ga zamolili da nam ostavi poruku koja bi mogla poslužiti kao motivacija svim studentima koji se bave ili žele baviti bilo čime što istinski vole.
– Samo vjerujte u sebe i slijedite snove! Posebno mi se sviđa ona anegdota koju obično vežu uz Johna Lennona, a koja kaže: Učiteljica je pitala učenike jednog razreda što žele biti kad odrastu. Djeca su pisala vojnik, astronaut, doktorica, frizerka, itd. On je odgovorio da želi biti sretan. Učiteljica mu je rekla da izgleda da nije baš razumio pitanje, a on je na to njoj rekao: Ne, učiteljice, mislim da vi niste razumjeli odgovor! Znači, predobro, bilo izmišljeno ili ne, poanta je tu! Samo treba biti svoj i raditi dobre stvari koje te vesele. Ako vas nešto doista čini sretnim i ispunjava vas, tada vam nitko ne smije nametati nešto drugo! I ako stvarno živite za taj san i ako s veseljem pristupate prema njemu, prije ili kasnije vratit će vam se stostruko. –
