Poljak koji je zaljubljen u Rijeku, kavu i... kavu
Ovo je kratka priča o Patryku. Stigao je u Rijeku u listopadu 2013. Grad mu se svidio pa ga nije htio napustiti bez obzira na to što za ljetni semestar nije dobio stipendiju. Sada studira, radi i piše članke.
Ovo je kratka priča o Patryku. Stigao je u Rijeku u listopadu 2013. Grad mu se svidio pa ga nije htio napustiti bez obzira na to što za ljetni semestar nije dobio stipendiju. Sada studira, radi i piše članke.
Donosimo priču o Patryku Osuchu, perspektivnom Poljaku koji je već drugi mjesec na Erasmusu u Rijeci.
Dolazi iz Oleszyca (Potkarpacie), a studira hrvatsko-srpsku filologiju na Sveučilištu u Wroclawu.
Na prvom je godini diplomskog studija, a otkrio nam je i da je veliki ovisnik o kavi.
Kako mu se svidio grad i Lijepa Naša, pročitajte u nastavku
Kako to da si došao baš u Rijeku na Erasmus i kako ti se do sam sviđa Rijeka?
Pet prijatelja bilo je u Rijeci na Erasmusu i imaju odlična iskustva, oni su mi i preporučili ovaj grad. Došao sam u ovdje učiti hrvatski, a pričali su mi da je ovo odlično studentsko dredište koje uz to ima i more. Ljudi u Rijeci su tolerantni, nitko se ne obazire što ne govorimo dobro hrvatski, drago im je što stranci uče i dolaze u Rijeku. Na ulici su ljudi otvoreni i gostoljubivi. Što se tiče grada, uvukao mi se pod kožu i ostat će dio života kojeg ću se rado sjećati.
Najbolje mi je to što su ljudi ovdje optimistični usprkos situaciji u kojoj se nalaze. Pesimizma nema ni na vidiku. Klima u Rijeci je odlična. Jedino kad počne padati kiša ne zna prestati, ali se onda družimo. Kafića je kao u priči pa ne moramo misliti gdje ćemo se nalaziti. Rijeka je živ grad i svakodnevno se nešto događa. Bio sam na Student Day Festivalu i jako sam zadovoljan. Upoznao sam dosta novih ljudi te proširio krug poznanika. SDF je sličan našim Juwenalijama, tijekom kojih studenti preuzmu ključeve grada. Partija se nekoliko dana, a za to vrijeme nema nastave. Karneval mi se nije svidio. Predugo traje.
Što se tiče fakulteta, profesori nam izlaze u susret te nam pomažu u izvršavanju naših obaveza. Pohvalio bih menze u kojima se najedemo za 6 kuna. To je kod nas samo san. U Poljskoj je hrana jeftinija, ali je u menzi skuplja nego ovdje, tako da radije jedem u menzi nego da si kuham u stanu.
Kako si se snašao i tko ti je pomogao u snalaženju po Rijeci?
Imao sam malih problema u policiji. Kako sam već drugi semestar ovdje, išao sam rješavati boravište. Puno je to papirologije, a tek sam nedavno dobio potrebne papire. Što se tiče snalaženja, ljudi iz ESN-a su mi dosta pomogli. Dočekali su nas, išli s nama da se prijavimo te nam pokazali gdje je faks i menza.
Kako provodiš slobodno vrijeme?
U slobodno vrijeme družim se s Erasmusovcima i drugima iz Rijeke. Prošli semestar imao sam Erasmusovu stipendiju pa sam putovao na Brijune, Pulum Bašku, Zagreb, Osijek, Beograd, Trst, Prag i Beč. Ovaj semestar nemam stipendiju pa ne mogu putovati koliko bih htio. Volio bih posjetiti Dalmaciju, osobito Zadar, Split i Dubrovnik dok sam još u Hrvatskoj. Počeo sam raditi u Mc’Donaldsu pa imam manje slobodnog vremena, ali pišem za neke portale.
U slobodno vrijeme si i novinar. Čime se točno baviš?
Obožavam tenis i sve u vezi njega. Napravio sam prvu fan stranicu Novaka Đokovića u Poljskoj. Kako nismo imali novca za održavanje, ukinuta je. Na njoj sam objavljivao sve novosti vezane uz Novaka. Jedan dan me kontaktirao jedan čovjek i pitao želim li objavljivati članke za sportski portal. Pristao sam. Sad pišem i za najpoznatiju tenisku stranicu u Poljskoj. Za svoj rad dobijem honorar. Zadnja sva mjeseca pišem i kraće i duže člakne, ovisno o količini slobodnog vremena. To mi je i ljubav i hobi tako da mi nikad nije problem izdvojiti nekoliko sati.
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Prvo se planiram vratiti u Poljsku. Ovdje sam upoznao dosta novih ljudi iz različitih krajeva te njihove kulture i tradicije. Ovo me je iskustvo obogatilo. Kad se vratim u Poljsku završit ću zadnju godinu studija, potom bih upisao nešto za novinara. Volio bih jednog dana pisati za neke novine.
Postoji li kakva anegdota vezana uz Rijeku?
Ono što me je najviše razveselilo i što nisam mogao vjerovati je da sam upoznao svog „dvojnika” u Rijeci. On je bio u Poljskoj na Erasmusu, ali smo se upoznali tek ovdje u Rijeci. Zove se Ivan. S njim se družim pa nas često ljudi miješaju. Puno ljudi nas pita jesmo li braća, mi se samo nasmijemo.
Datum 11.studenoga 2013. neću skorom zaboraviti jer je puhala orkanska bura. To je prvi put da sam takvo što doživio. Čak nismo imali ni nastave. To će mi ostati u sjećanju.
Ima li još nešto što bi volio naglastiti, a tiče se Rijeke i Hrvatske?
Erasmus je jedna od najboljih odluka koje sam donio u svome životu. Najprije sam se dvoumio hoću li ići ili ne i sada bi mi bilo žao da nisam došao. Ono što bih naglasio jest činjenica da su Hrvatice, uz Srpkinje i Poljakinje, najljepše žene na svijetu. Karlovačko je najbolje hrvatsko pivo, a tu je i veliki izbor vina. Živim u stanu i imam prekrasan pogled na more. Obožavam jutrom piti kavu i gledati pučinu. To će mi nedostajati kad se vratim u Poljsku. Kao što sam i rekao, obožavam kavu. U stanu imam samo kavu i šećer. Arabica je zakon.
