PMF-ovci zbog istraživanja ravnokrilaca postaju prepoznati u svijetu – evo kako izgleda njihov istraživački dan

– Odmah nas je zainteresirao ne samo za konkretan problem o kojem je tada pričao već nam je pokazao općenito koliko su konkretni znanstveni problemi zanimljivi. Narednih dana smo s njim razgovarali o sve širim i širim temama vezanim za ravnokrilce, a nama je zanimanje za iste neprimjetno raslo. U jednom trenu smo se samo našli u situaciji da pišemo radove o ravnokrilcima i raspisujemo projekte vezane za njih kao da nam je bavljenje ravnokrilcima hobi otkad znamo za sebe. 

Ovaj konkretan projekt smo odlučili provesti u djelo jer smo u komunikaciji s našim prijateljem i kolegom Markom Pavlovićem uvidjeli da su naši otoci gotovo pa u potpunosti neistraženi. Iznimka su Kvarnerski otoci, Dugi Otok, Brač, Šolta i Hvar koji su relativno dobro istraženi. To „dobro istraženi” je vrlo relativan pojam jer smo se prošle godine uvjerili da je i vrlo dobro istraženi Hvar imao čak 10 vrsta za koje nitko nije znao da ga nastanjuju. Dio istraživanja u kojem popisujemo vrste koje nalazimo, tj. „inventarizacija” je tzv. primarno istraživanje koje je nužno za sve druge tipove bioloških istraživanja na određenom području. Sva područja bez provedenog takvog istraživanja su praktički izbrisana s karte kada se pokušavaju provesti neka sekundarna istraživanja, recimo istraživanja ekologije vrsta, biogeografska istraživanja i sl. Tako da je ovakvo istraživanje temelj za sva ostala istraživanja ravnokrilaca na našim otocima. – govori nam student Deranja.

– Ideja oko istraživanja skakavaca i zrikavaca jadranskih otoka se nekako dogodila spontano, kako to obično i ide s nama. Jednostavno su se posložile stvari: htjeli smo istraživati Hrvatsku, a otoci su gotovo potpuno neistraženo područje, a s druge strane smo se tijekom studiranja počeli baviti skakavcima zbog entuzijazma mentora Josipa Skeje, asistenta na fakultetu. – potvrdila je studentica i dodala da se ideja dalje održala zbog činjenice da je Balkan jedan od žarišnih točaka bioraznolikosti Europe po pitanju ravnokrilaca, tj. imamo velik broj vrsta, čak i neke endeme, pa je zanimljivo i s tog aspekta što postoji mogućnost za otkrivanjem novih vrsta za znanost.

– Ukratko, kada se o nekom području baš ništa ne zna, svako istraživanje je korisno za budućnost. Inače, na kraju smo imali sreće što smo odabrali baš ovo istraživanje jer bi bilo kakvo istraživanje ovakvog obujma izvan Hrvatske bilo neizvedivo tijekom pandemije.

– Buđenje oko 7:30 i odlazak na teren prije nego postane prevruće i za nas i za ravnokrilce. Terenski dio istraživanja provodimo oko 3 i pol sata u kojima pretražujemo detaljno cijeli teren, ili ako čujemo mužjake da pjevaju, onda ih lakše lociramo i hvatamo. Hvatanje izgleda možda malo drugačije nego možda zamišljate. Skakavci i zrikavci su vrlo plahe životinje tako da je lov na njih vrlo tih i spor proces. Prvo se morate neprimjetno približiti jedinci koju želite sakupiti, tada se još laganije približite da vam je jedinka u dometu ruku, tada ju puževim tempom sakupite direktno u malu plastičnu posudicu. Lov s mrežama je vrlo rijetko dobra taktika lova jer se ravnokrilci najčešće nalaze u kakvom žbunju ili visokoj travi gdje je mreža neupotrebljiva. I tako mi svaki dan gledamo raslinje među kojima ravnokrilci žive do oko 12 sati kada se vraćamo na ručak nakon kojega još jednom pregledavamo uzorke, determiniramo ih još jednom da izbjegnemo moguće pogrešne determinacije te ih spremamo u alkohol. Odlazak na teren ponovo oko 17 sati kada se temperatura opet spusti dovoljno da ravnokrilci postanu aktivni bez da se sprže na suncu. I onda ponovno traženje jedinki po lokalitetu, vraćanje na večeru, večernje determiniranje i dogovor oko sutrašnjeg dana. Odlazak na spavanje je najčešće bio između ponoći i 01:00, dok smo nekada morali ići spavati satima ranije jer su pojedini odlasci na terene bili mnogo ranije od gore spomenutog. Da bismo provjerili koje su sve vrste aktivne prije izlaska sunca, ponekad je bilo nužno buditi se oko 4 ujutro. Fun times. – govori nam student Deranja.

– Prosječan dan izgleda radno i zato je najvažnija stvar u ovome svemu organizacija. Teren se odrađuje ujutro i predvečer, često i nakon što padne mrak; posjećuju se razna staništa i onda na kraju dana imate puno lokaliteta, puno vrsta i hrpu uzoraka. Sve se to mora zabilježiti i obraditi isti dan. Inače se obrada podataka može raditi nakon terena, ali s obzirom da mi terenamo 20-ak dana u komadu, jednostavno morate odmah sve raditi u hodu. Uz sve to morate se stići i odmoriti i pripremiti obroke, a puno se vremena gubi i na putovanje. Otoci su ponekad naporni za istraživanje jer put od jednog do drugog otoka može trajati cijeli dan, pa je važno i to uračunati u plan istraživanja. Uglavnom, sve to izgleda dosta zaposleno i naporno sa strane, ali je u stvari to jedno lijepo iskustvo i, ako volite znanost, onda čak nije toliko ni naporno. Uz uvjet da se unaprijed stvarno detaljno i kvalitetno pripremite.

1. Prva faza je učenje i sabiranje svog do sada stečenog znanja o temi koja se proučava. U našem slučaju to je podrazumijevalo traženje sve dostupne literature online ili od kolega koji se bave ravnokrilcima (ortopterologa), učenje kako prepoznati sve hrvatske ravnokrilce, proučavanje dostupnih fotografija živih jedinki ravnokrilaca s raznih internetskih platformi (inaturalist.com, flick.com, razne Facebook grupe gdje ljudi objavljuju slike skakavaca i zrikavaca i sl.) i razgovore s tuzemnim stručnjacima o savjetima za kvalitetno odrađivanje terenskog dijela istraživanja. 
2. Druga faza se sastoji od prikupljanja financija za provedbu projekta. Prošle godine nam je istraživanje financirala internacionalna organizacija ortopterologa The Orthopterists' Society. Kako to obično biva, financija uvijek manjka, tako da smo manji dio istraživanja financirali iz vlastitog džepa koristeći novac od stipendija.
3. Treći dio istraživanja nabava je potrebne opreme. Alkohol za čuvanje jedinki, mreže za lov, posude za spremanje uzoraka i sve ostale neophodne sitnice. Nakon svega toga spremni smo za terenski dio istraživanja, ujedno i svima nama najdraži dio istraživanja. On se sastoji od odlaska na lokalitete na kojima istražujemo, sakupljanja jedinki, determinacija svih jedinki po morfologiji ili po pjevu te pospremanje jedinki u alkohol zajedno s ceduljicama na kojima pišu informacije o vrsti i lokalitetu s kojeg je sakupljena.

– Najneugodnija dogodovština prošloga ljeta bilo je zapinjanje na dnu jednog makadamskog puta u unajmljenom autu. Nakon jednog odrađenog terena sjednemo mi u mali auto od 60-ak konjskih snaga i krenemo se uzbrdo vraćati na glavnu cestu. Krupni šljunak nije pružao nikakav otpor gumana auta te smo mi lagano krenuli kopati šljunak ispod sebe bez da se igdje krećemo. Nakon pola sata iskušavanja raznih ideja kako se izbaviti smo se na vrlo uskom putu nekako na cik-cak unazad kroz vododerine pune šljunka na putu uspjeli popeti na dio puta s manjim nagibom, te jedva okrenuti auto i nastaviti puteljcima do glavne ceste, a sve to sa skoro praznim rezervoarom. 

– Možda je najneugodnije iskustvo bilo to što lani nismo imali auto pa smo hrpu stvari morali nositi u rukama i na leđima. To iskreno ne bih preporučila nikome, iako je nama na kraju bilo super unatoč tome čisto jer smo radili nešto zanimljivo. Mislim da smo ljudima oko nas baš izgledali kao luđaci s tom hrpom stvari na sebi, u dugoj robi i gojzericama na 40°C, a opet svi skupa dobre volje i s osmijehom na licu. Svi smo se doma vratili zdravi i čitavi, nitko se još nije polomio ili (jako) izgorio na suncu, tako da mislim da se zapravo nemamo na što požaliti. – u pozitivnom tonu završava Karmela.

Kao najpozitivniji događaj prošloga ljeta student Maks ističe pronalazak vrlo rijetke vrste zrikavca Saga pedo (konjic vrač) na otoku Visu. To je jedina strogo zaštićena vrsta ravnokrilaca u Hrvatskoj, a mi smo je našli na otoku na kojem još nikada nije pronađena.

FOTO: Aiolopus thalassinus – močvarni pjegavi skakavac, slikan je na Lastovu / Privatna arhiva

Studentici Karmeli kao najpozitivniji događaj urezalo se to što je terensko istraživanje prepuno doživljaja jer se svaki dan događa nešto novo. Najljepšim smatra to što su uspjeli organizirati projekt i dobili priliku odraditi terensko istraživanje. Tijekom samog istraživanja uvijek se stvore neke veze, upoznate brojne ljude, upoznate se s raznim aspektima provedbe istraživanja i to je iznimno korisno iskustvo koje se drugačije ne može dobiti, govori nam.

– Najveći je gušt kad nađemo neku rijetku ili endemsku vrstu, pogotovo ako ju uopće nismo očekivali vidjeti. Meni su osobno dragi susreti s jedinkama koje vole pozirati, tj. koje mi daju da ih fotografiram iz raznih kutova. Fotografija nam je važna za projekt jer skupljamo slike za bazu podataka Orthoptera Species File, ali usto su fotografije super i za promotivne materijale i prezentacije, a u nekoj malo daljoj budućnosti i za znanstvene radove i eventualne knjige o toj temi. 

Biološki odsjek Fakulteta nije ih financijski podržao?

Veliki problem u istraživanju predstavljaju im financije. Studenti, naime, nisu dobili sredstva od svojeg odsjeka na Fakultetu, iako su ih tražili.

– Od Fakulteta (PMF – Biologija, Zagreb) smo zatražili nekoliko simboličnih financijskih pomoći, konkretno 2000 kn za odlazak na kongres o ravnokrilcima u Leiden, Nizozemsku, gdje bi predstavili naš znanstveni rad kolegama diljem svijeta, te 2000 kn za ovogodišnji dio projekta. Fakultet nas je u oba slučaja odbio, tako da možemo reći da naš projekt nije nikako vezan za Biološki odsjek PMF-a, osim što su nam mentori zaposleni na fakultetu. 

Financijsku (i drugu) pomoć dobili su sa strane. Stupili su, kažu nam, u kontakt  s ogromnim brojem osoba i puno njih im je pomoglo, puno njih dalo savjete, ali na kraju nekako ipak sve sami guraju. 

– To je u mnogim trenucima zahtjevno i teško i morate moći sami sebe motivirati za dalje, pogotovo u situacijama gdje neki koraci zapnu (što je u našem slučaju uglavnom bilo zbog financijskih razloga). Ali imamo mentore koji su nam uvijek podrška i dosta ljudi nam je putem pomoglo tako da smo stvarno zahvalni na tome. A kad već pitate, sam Biološki odsjek PMF-a nam nije financijski na raspolaganju, tako da se oslanjamo na druge izvore financiranja. Također, unatoč brojnim natječajima, ipak vlada pandemija i svima su sredstva srezana, tako da u ovoj situaciji veliki dio troškova moramo sami pokrivati, što svakako nije jednostavno i stvara određeni dodatni stres i u jednu ruku ograničava samo istraživanje. – govori nam Karmela.

Maks smatra da je njihov projekt možda malo preambiciozan za hrvatske standarde pa kao studenti vrlo teško prikupljaju sredstva, posebice ako im je potrebno više desetaka tisuća kuna. Troškovi su im, govori nam, većinom benzin, karte za trajekte i smještaj na otocima.

– Trošak benzina i trajekta ne možemo izbjeći, pa smo smještaje što više pokušali osigurati besplatnima. Kontaktiranjem Nacionalnog parka Kornati smo dobili besplatan smještaj u sva tri navrata kada planiramo posjetiti otoke u sklopu parka. Također, poznanici i rodbina nam je osigurala besplatni smještaj na Pagu, a ostatak smještaja smo tražili na Airbnb-u gdje smo uzimali najjeftinije smještaje koji imaju pristup struji i vodi.

Oni koji ih, međutim, jesu financirali jesu: grad Bakar, općina Vinica, organizacija The Orthopterists' Society, Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu i Studentski zbor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

Prepreke, osim financijskih, imaju i u obliku teškog pronalaska ljudi koji su voljni odrađivati istraživanja, budući da se radi o ozbiljnom radu s vrlo malo do nimalo slobodnog vremena, a ne terenskim istraživanjima-maturalcima gdje se sudionici navečer zabavljaju uz pivu i društvene igre.

– Dozvole za istraživanje je lako dobiti ako je istraživanje u pitanju jasno predstavljeno, ako su metodologije razumno napisane i ako su ciljevi u sklopu istraživanja izvedivi i bitni za znanost. Proces dobivanja dozvole zna potrajati, ali ako se dozvola zatraži dovoljno rano, stići će na vrijeme, prije početka istraživanja. – govori naš sugovornik.

Student Deranja kaže nam da na Fakultetu nisu naučili ništa konkretno o skakvcima, zrikavcima i drugim konkretnim temama u taksonomiji i sistematici koje bi im mogle biti od koristi na tom istraživanju. 

– Znanje na fakultetu je nažalost velikom većinom suhoparno znanje bez ikakve primjene i bez ikakvih primjera konkretnih problema i načina na koji se ti znanstveni problemi rješavaju. Izuzeci uvijek postoje, no ti izuzeci u obliku profesora ili sporadično kvalitetnih kolegija jednostavno nisu dovoljni da od studenta naprave kvalitetnog i koliko-toliko samostalnog znanstvenika. Rješenje tog problema obrazovanja vidim u sveobuhvatnoj promjeni pristupa znanju od strane studenta i promjeni načina polaganja kolegija kojeg bi trebali inicirati sami profesori sukladno tematici kolegija koje drže. Svjestan sam da je takva promjena nerealna za očekivati, no alternativa je vrlo jednostavna – bavljenje znanošću mimo fakulteta.

Rezultati njihova istraživanja čekaju svojih pet minuta

Ovakva istraživanja, govore naši sugovornici, ne mogu biti objavljena preko noći. Riječ je o nečemu na čemu se radi godinama. Oni će rezultate objaviti u znanstvenim radovima krajem 2021. i tijekom 2022. godine i svi će biti javno dostupni. 

– Naš projekt traje dvije godine, tako da finalne rezultate tek trebamo dobiti i obraditi, ali već smo neke prve najzanimljivije rezultate počeli predstavljati kolegama. Uglavnom smo dobili pozitivne komentare, pogotovo od kolega studenata, a najviše od profesora koji se bave istraživanjem Hrvatske. Uglavnom kolege razumiju što mi radimo pa im je to zanimljivo, dok ostale zanima zašto mi baš radimo skakavce i zrikavce i je li to uopće važno, pa zato i planiramo održati što više predavanja u budućnosti da nekoj široj publici bar malo približimo što se to u biologiji radi. – govori studentica Adžić.

Na kraju svega toga prikupit će hrpu podataka i dobiti jedno ogromno iskustvo. Ipak su to tereni od preko 20 dana u komadu, što je nešto što će teško moći raditi u budućnosti kad više ne budu studenti, govori naša sugovornica i dodaje: 

– U dvije godine prikupit ćemo podatke za 20-ak otoka, uključili smo dosta kolega u istraživanje, pokrenuli suradnje, ostvarili veze, a u konačnici ćemo sve objaviti u znanstvenim radovima i predstavljati javnosti znanstveno-popularnim predavanjima, tako da će rezultata biti stvarno mnogo u narednih nekoliko godina (s obzirom na to da sama objava radova zna potrajati i preko godinu dana). Kako samo istraživanje još traje, sve što će se na kraju dogoditi još ne možemo niti znati, tako da se trenutno fokusiram na aktualne probleme i pokušavam ih riješiti, a zasad se jedino nadam povratnim informacijama koje će nama pomoći u daljnjim planovima. Zasad imamo prve popise faune ravnokrilaca za većinu otoka koje smo istraživali, dok smo podebljali popis vrsta čak i za otoke koji su se smatrali istraženima. Imamo potencijalne nove vrste i podvrste, nalaze vrsta koje nismo uopće očekivali na tom području, sasvim nove podatke o ekologiji nekih vrsta, puno fotografija i snimki živih jedinki, pa čak i prve fotografije nekih vrsta uopće u određenim životnim stadijima. Sve u svemu, ja sam osobno iznimno zadovoljna ovim projektom i rezultatima jer je sve skupa znatno premašilo sva moja očekivanja. 

Poruka (budućim) kolegama

Biolozima u nastanku student Deranja poručio je sljedeće kako bi ih ohrabrio da se i oni odvaže na nešto takvo:

– Kolegama koji se žele odvažiti na ovako velike samostalne studentske projekte bih poručio da je svaki sat uložen u pripremu i provedbu projekta višestruko vredniji no što oni to misle. Mi smo se za obje polovice projekta pripremali oko 7 mjeseci unaprijed i iako je to tada izgledalo kao vrijeme bačeno u vjetar, sada vidimo da imamo dovoljno prikupljenog materijala i dobivenih rezultata da objavimo barem 5 opsežnih znanstvenih radova vrlo bitne tematike. Ovakva istraživanja preporučujem studentima koji žele ostaviti trag u znanosti jer čim krenete u neistražene vode i otkrijete nešto bitno, bit ćete prepoznati puno šire nego što očekujete. Naš rad je prepoznat od kolega iz jugoistočne Azije, pa će nam se u 7. i 8. mjesecu na terenu pridružiti kolegica Amira iz Malezije. Također, naš rad na skakavcima iz roda Arcyptera je prepoznat od strane francuskih znanstvenika pa ćemo s njima ostvariti suradnju i objaviti rad na temu tog roda. Također, skupa s našim mentorima mag. biol. exp. Franom Rebrinom i mag. biol. exp. Josipm Skejom surađujemo i sa znanstvenicima iz Njemačke i Srbije na raznim područjima ortopterologije. Sav rad se isplati i daje dugoročne i višestruke povrate uloženog truda i vremena.

Pokoji savjet studentima koji se žele okušati u takvim avanturama, udijelila je i studentica Adžić.

– Inače bih za biologiju rekla da svakako nije za svakoga, to vas mora zanimati. Nećete se u tom području obogatiti niti će ljudima biti jasno što i zašto vi to radite, barem u velikoj većini slučajeva, ali rekla bih da je situacija takva, ili bar jako slična, u svim granama znanosti i to nikako nije loša stvar koja bi ljude trebala odgovarati od znanosti. Kako smo još studenti, naši trenutni glavni problemi su financije što se tiče projekta, a inače nas već pomalo muči i gdje se zaposliti. Opcija ima i morati ćemo se potruditi isprobati razne mogućnosti pa ćemo se valjda u nečemu i pronaći. Ne znam koliko će nam ovaj konkretni projekt pomoći kod zaposlenja, pogotovo zato što će se sami rezultati vidjeti tek za nekoliko godina. Inače se na natječajima za zaposlenje uglavnom traži dobar prosjek ocjena ili Rektorova nagrada, dok se samostalni projekti i znanstveni radovi rijetko uopće i spominju, vjerojatno jer to studenti nekako slabo i rade, tako da ne znam hoće li nam ovo u tom pogledu uopće biti od pomoći. Inače, kako smo sad već prošli neke stvari oko prijave, organizacije i provedbe projekta, planiramo održati predavanja za kolege pa možda time nekoga ohrabrimo da se i sami upuste u to i tako malo povećamo broj studenata koji rade samostalno. Ako nekoga zanimaju takve stvari, a možda se u startu boji, preporučila bih takvim osobama da krenu s manjim projektom o nekoj temi koja im je osobno zanimljiva. Lakše je organizirati kraća istraživanja i ako zaboravite na neki trošak, lakše ćete ga naknadno pokriti, a iskustvo ćete svejedno dobiti. Najbolje bi bilo pitati nekoga tko ima iskustva u tom području, odnosno treba ispitivati kolege i mentore jer se jedino tako ostvaruju veze koje će vam zauvijek i ostati.

Za one koji tek trebaju postati PMF-ovci, a za koje se oboje nadaju da će biti oni koji uistinu vole biologiju, student poručuje sljedeće:

– Iz iskustva mogu reći da zadnjih nekoliko godina studenti koji upisuju PMF – Biologiju to upisuju kao drugi, treći ili niži izbor. PMF – Biologija je smjer koji upisuju srednjoškolci koji nisu upali na medicinu, farmaciju, molekularnu biologiju ili neki drugi „prestižniji” fakultet, a vrlo ju je teško zavoljeti ako ju već u startu ne volite. Iako je biologija sama po sebi mnogima zanimljiva, studiranje je ipak malo suhoparnije. Od vas se traži puno učenja napamet bez ikakve primjene. Iako se na praktikumima kroz praktične primjere prođe velik dio znanja stečenog na predavanjima, to vas ne nauči primijeniti to znanje u budućnosti. Na studiju se ne uči pisati radove, ne uči se kako se dobivaju financije za istraživanja, tek se tu i tamo površno spomene kako pojedina znanstvena istraživanja u praksi izgledaju. Neki kolegiji imaju terenski dio koji je zapravo praktikum u prirodi ili pak pokazna vježba jednog dijela nekog hipotetskog istraživanja, recimo kako izgleda lov na male sisavce živolovkama. Održavanje takve terenske nastave je u teoriji odličan način kako studente naučiti provoditi istraživanja, ali u praksi su to mali maturalci-izleti. Jednostavno nije moguće napraviti terensko istraživanje s više od trideset studenata koji svi rade isti dio istraživanja odjednom i očekivati da će iz svega toga proizaći nešto korisno i primjenjivo dalje u akademskom životu studenata. Zato svim sadašnjim i budućim studentima preporučujem da se sami upute u znanstveni rad. Odaberite što vas zanima, proučite sadašnje stanje znanja o toj temi, možete u svakom znanstvenom radu vidjeti što se novo otkrilo, tj. koje znanje nije postojalo prije objave tog rada i sami zaključiti što biste vi mogli na tu temu još otkriti. To ne moraju biti veliki višegodišnji projekti, krenite s malim problemima i lagano gradite znanje dok ne otkrijete neriješeni problem koji znate da možete riješiti. Taj proces traje od nekoliko mjeseci do par godina, no nužan je ne biste li postali pravi znanstvenici.

Svjesni prednosti i mana studentskog života, oboje su zadovoljni trenutnim istraživanjem i uživaju u onome što rade, no svjesni su jednoga:

VEZANO

Istraživanje pokazalo: studenti u Hrvatskoj razmišljaju o financijskom planu za budućnost

---

– Na fakultetu postajete akademski građani, a ne znanstvenici. – poručio je za kraj budući biolog, student Maks Deranja.