Najveća razlika je što u Mađarskoj šećere salatu!
Početkom prosinca Osijek je postao dom još jednom stranom studentu koji je došao iz Mađarske. Što radi u Osijeku, što misli o našim međususjedskim odnosima i kako mu se dosad sviđa, saznajte u nastavku.
Početkom prosinca Osijek je postao dom još jednom stranom studentu koji je došao iz Mađarske. Što radi u Osijeku, što misli o našim međususjedskim odnosima i kako mu se dosad sviđa, saznajte u nastavku.
Dvadesetšestogodišnji Máté Zimonyi, Mađar iz Veszpréma i student francuskog jezika, na tri je mjeseca došao volontirati u udrugu Breza posredovanjem studentske udruge AIESEC. Može se reći da radi na razvoju društva jer Máté u Brezi radi na unaprjeđivanju i poboljšanju kvalitete radionica, podučava volontere francuski, pokušava učiniti radionice interaktivnima kroz slikanje s korisnicima Udruge te pomaže u svakodnevnim zadacima, kao što je pomoć u kuhanju. Za Udrugu ima samo riječi hvale. Kolege mu pomažu jako puno, korisnici se trude, sudjeluju i dobro su integrirani. Kaže da je voditeljica Udruge odlična te mu se rad ondje jako sviđa jer je Breza jedina takva institucija u Hrvatskoj.
Na pitanje kako mu se sviđa u Hrvatskoj, Máté kaže da je tu već četvrti put jer ima prijatelja u Baranji pa je upoznat s ljepotama Hrvatske. Vraća se u Hrvatsku zbog višeg cilja, želio bi zbližiti središnju Europu. Naime, prije pet godina krenuo je učiti osnove hrvatskoga jezika i već raspolaže velikim brojem riječi u rječniku. Želi naučiti hrvatski jer zna mađarski, engleski i francuski te bi htio naučiti jedan slavenski jezik, što bi mu, na kraju krajeva, omogućilo da lakše ostvari svoj cilj.
Isto tako, Máté kaže kako nije iskusio nikakav kulturalni šok po dolasku u Hrvatsku, a najveća je razlika što u Mađarskoj šećere salatu. Od dolaska u Hrvatsku prošla su dva tjedna, a već je bezbroj puta čuo priče o nekadašnjim odlascima u Mađarsku na kupanje ili kupnju hrane i odjeće. Ljudi su slični kao u Mađarskoj, tako da mu djelujemo obično, kaže da su svi otvoreni i to cijeni. Također, osjeti da Hrvati vole Mađare jer svi imaju neku pozitivnu priču o njegovom narodu ili ih još drži nostalgija za devedesetim godinama kada smo „preko išli u shopping“. Kaže da se u Osijeku gotovo u svemu - kulturi, religiji, infrastrukturi i neovisnosti - osjeti sličnost s njegovom zemljom jer smo bili dijelom zajedničke države Austro-Ugarske.
U ovo malo vremena upoznao je velik dio Osijeka:
„Osijek ima prekrasnu i bujnu rijeku, ne kao Sava na sjeveru. U Dravi vidim veliki potencijal za razvoj, pogotovo na strani prema Baranji. Katedrala je lijepa, ali stvarno velika, čak niti Trg nije dovoljno velik da ju cijelu vidite. Također mi se sviđa Urania, dječje kazalište Branka Mihaljevića, ali, na kraju, i udruga Breza u kojoj volontiram, koja je jedinstvena i postala mi je kao mala obitelj. Od stvari koje mi se malo manje sviđaju, tu je činjenica da velik broj Hrvata još ima animozitet prema srpskom narodu i što je McDonald's u sklopu Hrvatskog narodnog kazališta. Volio bih još više upoznati Hrvatsku, ali i vidjeti baš prave ljepote, za koje nisu svi čuli, a ne komercijalizirane i preuzvikane gradove i građevine“.
Ako niste upoznati s radom organizacije u kojoj Máté volontira, evo nešto više. Udruga za rad s mladima Breza osnovana je 2001. godine kao nevladina udruga s ciljem pružanja podrške mladima koji su trebali napustiti ustanove socijalne skrbi, a nisu imali kamo. Od tada je Breza pokrenula jedinstveni međunarodni, kulturni i pedagoški projekt za djecu i mlade - manifestaciju „Zemlja bez granica“ koja okuplja veliki broj sudionika različitih sposobnosti i uzrasta, zajedno s umjetnicima u kreativnom stvaranju i izražavanju; savjetovalište za Obitelj i Mlade „SOM“ Breza s ciljem pružanja savjetodavne pomoći djeci, mladima i odraslima kroz individualne i grupne terapije kako bi uspješno prebrodili svoje životne teškoće i dječju osječku kreativnu kućicu – Dokkicu.
I za kraj, bez daljnjeg okolišanja, Máté mladima savjetuje:
„Idite u inozemstvo i otvorite svoj um jer ćete se tako najbolje razviti“.
