„Milan je u svemu što je radio bio u kontinuitetu, uvijek drugačiji i sve bolji i bolji“
Peto izdanje knjige „Mjesto u mećavi – Priča o Milanu Mladenoviću“ zaživjelo je i u Hrvatskoj te nas je nostalgično podsjetilo na tonove popularnog benda Ekatarina Velika. O Mladenoviću smo razgovarali s autorom knjige Aleksandrom Žikićem.
Peto izdanje knjige „Mjesto u mećavi – Priča o Milanu Mladenoviću“ zaživjelo je i u Hrvatskoj te nas je nostalgično podsjetilo na tonove popularnog benda Ekatarina Velika. O Mladenoviću smo razgovarali s autorom knjige Aleksandrom Žikićem.
Aleksandar Žikić, jedan od najpoznatijih glazbenih kritičara, počastio nas je petim izdanjem svoje popularne knjige Mjesto u mećavi – Priča o Milanu Mladenoviću te prvim na hrvatskom jeziku, u izdanju Dallas Recordsa. Ovom je uspješnicom dočarao portret Milana Mladenovića, jednog od glazbenika koji se nalazi pri samom vrhu jugoslavenske rock scene. Priča počinje od njegovog početka u bendovima Limunovo drvo i Šarlo Akrobata, pa sve do djelovanja u bendu Ekatarina Velika te do smrti 1994. godine Također, knjiga u sebi sadrži i odabrane autorske fotografije Miladina Jeličića.
S obzirom na to da je prvo izdanje knjige izdano davne 1999., zašto je tek sada peto izdanje dostupno i na hrvatskom jeziku?
Hrvatsko izdanje zapravo je nešto što bismo mogli nazvati četvrtim životom Mjesta u mećavi. Inicijalno izdanje Matice srpske iz 1999. prilično je brzo rasprodano i knjigu je veoma dugo bilo gotovo nemoguće pronaći. Nakon nekoliko godina, na inicijativu prevoditelja Varje Velikonje, objavljen je slovenski prijevod Mesto v metežu. Bilo je nekoliko ponuda za reizdavanje, ali tek je ponuda Lagune, najvećeg srpskog izdavača, odgovarala potencijalu za koji sam bio siguran da ga ova tema nosi. Ta nova, djelomično izmijenjena i dopunjena verzija, doživjela je pet izdanja i nedavno je u izdanju Dallasa objavljena u hrvatskom prijevodu, na čemu sam zaista zahvalan.
Iako ste napomenuli da ova knjiga potpuno profesionalno opisuje Mladenovićev život, postoji li ipak dio knjige koji smatrate posebno osobnim?
Knjiga zaista isključivo opisuje Milanovo profesionalno djelovanje, gdje se ono što bismo smatrali osobnim pojavljuje samo u mjeri u kojoj je djelo neodvojivo od autora. Drugim riječima, izostavljeni su bilo kakvi privatni detalji i priča počinje onog trenutka kad Milan ulazi u svijet glazbe. To je ključni element koncepta, koji je bio čvrsto definiran prije nego što sam uopće počeo pisati. S druge strane, kao autor sam imao potpuno osobni odnos prema temi – sva zapažanja i stavovi u vezi s Milanom i njegovom glazbom veoma su osobni. Drago mi je ako mislite da je to napravljeno na profesionalan način.
IZVOR: Dallas Records
Je li bilo jednostavno pisati ovakvu knjigu kao glazbeniku, glazbenom kritičaru, ali i Mladenovićevu prijatelju?
S obzirom na to da me kao autora knjige (ova odrednica podrazumijeva sve što ste nabrojali) nije zanimalo ništa što nije najuže povezano s Milanovom glazbom i poetikom, nisam bio ni najmanje opterećen površnim procjenama, nedovoljno odgovornim tvrdnjama i neprovjerenim (a često, po prirodi stvari, i neprovjerenim) informacijama i čistim izmišljotinama u vezi s Milanovim privatnim životom. U mojoj knjizi Milan je prije svega neobičan i na mnogo načina vrijedan čovjek, čija osobna toplina, inteligencija i talent u kontekstu njegova djela omogućavaju različite kutove promatranja.
Po čemu se ova knjiga razlikuje od ostalih koje također opisuju Mladenovićev život?
Ne znam na koje naslove baš točno mislite, ali u vezi sa Mjestom u mećavi učinio sam sve što sam, s obzirom na svoje sposobnosti, mogao da to bude knjiga koja nije iznevjerila vlastitu temu. Pokušao sam Milana predstaviti onakvim kakav je zaista bio: ako ga želite vidjeti kao pjesnika, za to ima osnova u njegovim tekstovima i načinu artikulacije emocija. Ako biste u njemu željeli pronaći dijelove filozofije življenja i stvaranja u veoma specifičnim okolnostima, toga, zahvaljujući njegovom obrazovanju, zanimanjima i načinu izražavanja, također ima dovoljno. Ako vam je Milan najzanimljiviji kao glazbenik – što je stav koji bih najradije podržao – imate pred sobom osobitog autora, pjevača i gitarista čije se umjetničko usavršavanje, usporedno sa ljudskim, kretalo isključivo uvis, po vertikalnoj spirali. Drugim riječima, u svemu što je radio bio je, u kontinuitetu, uvijek drugačiji i sve bolji i bolji.
Što mislite, na koje je sve načine bend EKV utjecao na ostale bendove?
Nadam se da je prije svega utjecao stavom koji je od početka pa do kraja karijere podrazumijevao stavljanje umjetničkog i ljudskog integriteta ispred svih vrsta oportunizma. U čisto glazbenom smislu, EKV je bio previše osoban da bi bio pogodan za puštanje pa zato vjerojatno ima toliko njihovih tribute bandova, a neusporedivo manje onih kod kojih ćete primijetiti direktan utjecaj. Ekatarina je bila specifični sklop nekoliko izrazitih individualnosti, stalna, veoma turbulentna interakcija osobitih talenata, gdje je Milan najčešće bio i inicijator te ujedinitelj.
Jeste li zadovoljni popularnošću koju je knjiga stekla u Hrvatskoj?
Drago mi je ako mislite da se može govoriti o popularnosti knjige u Hrvatskoj, gdje, iz mog iskustva – u kontekstu rock and rolla i popularne kulture –nikada nije manjkalo vrijednih i zanimljivih ljudi, što se nesumnjivo odražava i na čitalačku publiku. Koliko god da je ljudi zainteresirano za knjigu, ja sam zadovoljan.
IZVOR: Dallas Records
Što čitatelj, recimo obožavatelj EKV-a, može očekivati od ove knjige?
U vrijeme nastajanja knjige; krajem devedesetih, za Milana i EKV još uvijek nije bila vezana nikakva posebna legenda. Grupa je definitivno postala hit tek poslije smrti Bojana Pečara i Margite Stefanović, čime je, ako se sjetimo Ivice Vdovića koji nas je napustio dvije godine prije Milana i Dušana Dejanovića, originalnog bubnjara Katarine II. koji već skoro petnaest godina također nije među nama, postavljena tragična osnova za najrazličitije oblike proširivanja, ali i izvrtanja realnosti. Tijekom više od dvadeset godina koliko Milana nema čitava je generacija izrasla u poklonike koji nikada nisu imali priliku vidjeti ni njega ni EKV uživo i koja je silom prilika orijentirana prema internetu i informacijama, sjećanjima, mišljenjima ljudi koji su bili Milanovi suvremenici. Nadam se da knjiga bar djelomično uspijeva u svojoj namjeri da doprinese istini o važnom i velikom bendu koja će eventualno moći pomoći da u međuvremenu formirana legenda bude u što manjoj mjeri oslonjena na puka nagađanja i neodgovorne te pogrešne procjene.
Koliko Vam je vremena trebalo da napišete ovu knjigu?
Otprilike dvije godine; ne baš u kontinuitetu – uključujući i istraživanje, intervjue i sve ostalo što prati rad na takvoj knjizi. Jednom kada je koncept bio formiran i građa prikupljena i sređena, sve je išlo relativno brzo, mada, ako se sjetimo kada je knjiga nastajala – u uvjetima neprestane borbe za opstanak u potpuno nenormalnom vremenu i sumanutim okolnostima – ništa ne može ići ni brzo, a ni lako.
Postoje li određene pjesme EKV-a koje su Vas inspirirale tijekom pisanja Mjesta u mećavi?
Zapravo ne, iako su mi, naravno, neke njihove pjesme, a prije svih Jesen, draže od drugih. Od albuma, to bi bio njihov drugi, a prvi pod novim imenom (kolokvijalno Tattoo, iako je naziv samo Ekatarina Velika), čijem sam snimanju u Zagrebu imao zadovoljstvo prisustvovati.
Što bi radio i gdje bi danas Mladenović bio da je živ?
Potpuno sam siguran da bi Milan ostao u sferi umjetnosti, najvjerojatnije i dalje prije svega glazbene, te da bi se neprestano razvijao kao autor, pjevač i glazbenik. Njegov oporučni album Angel’s Breath jasno je nagovijestio proširivanje polja zanimanja, kao i ekspanziju dometa. Sasvim je logično pretpostaviti da bi se njegov koncept – samostaln ili sa bendom, koji nažalost ne bi više mogao biti EKV – kretao na terenu istraživanja i objedinjavanja različitih umjetnosti i medija, uvijek u duboko osobno kreativnom ključu.
