Kako bi naš život izgledao bez društvenih mreža?
Za mnoge od nas donijeti odluku da obrišemo profil na kojem su pohranjene nebrojene uspomene, fotografije i poruke značilo bi „ubiti“ jedan dio sebe. No upravo je to znak da smo dosegnuli fazu u kojoj više nema povratka. Razlog zašto većina nas to ne može učiniti upravo je strah. Strah od izopćenosti iz društva i događanja oko nas, jer svi mi duboko u sebi želimo negdje pripadati.
Za mnoge od nas donijeti odluku da obrišemo profil na kojem su pohranjene nebrojene uspomene, fotografije i poruke značilo bi „ubiti“ jedan dio sebe. No upravo je to znak da smo dosegnuli fazu u kojoj više nema povratka. Razlog zašto većina nas to ne može učiniti upravo je strah. Strah od izopćenosti iz društva i događanja oko nas, jer svi mi duboko u sebi želimo negdje pripadati.
U posljednje vrijeme u casual razgovorima na kavama sve češće slušamo o tome kako je tehnologija loša, društvene mreže zaglupljuju i sve se manje ljudi njima koriste jer, eto, preferiraju razgovore uživo naspram onih preko poruka. Ipak, koliko se god naši prijatelji zaklinjali kako su upravo oni cijepljeni od ovisnosti društvenih mreža, posebice Facebooka i Instagrama, na njihovim profilima svakodnevno nailazimo na novi sadržaj, bile to slike ili instastoryji.
Upravo zato postavljamo pitanje je li sve to samo prazna priča ili doista postoje ljudi koji su odlučili prerezati tu virtualnu pupčanu vrpcu. Jesmo li zaboravili kako su naši životi izgledali prije nego je internetska groznica započela? Jesu li bili kvalitetniji, ispunjeniji, i ono najbitnije, sastojali se od pravih prijatelja, ne onih virtualnih?
Mnogi će reći da je danas nemoguće živjeti bez društvenih mreža jer to je onda kao da i nemaš život. Jesmo li zapravo samo postali prelijeni i bez hrabrosti da napravimo promjene u svojim životima?
U nedavnoj aferi Britanske informacijske kuće Cambridge Analytica i Facebooka na površinu je isplivalo sve ono što smo dosad već zapravo i znali, ali o tome šutjeli, a to je da naši podatci nisu sigurni. Preko 50 milijuna korisnika ove mreže bilo je analizirano zbog istraživanja o političkim navikama glasača bez njihova znanja.
Tako je nastao i #DeleteFacebook pozivajući korisnike na brisanje svojih online života kao tihi protest protiv krađe osobnih podataka. Naravno, nisu svi zabrinuti oko problema sigurnosti informacija jer se platformom trenutno koristi preko milijardu ljudi, što ovih 50 milijuna čini samo iglom u plastu sijena.
Facebook, FOTO: Pixabay
Američki portal Bustle razgovarao je s četirima osobama koje su trajno obrisale svoje Facebook profile i pokušao doznati jesu li se, i kako, njihovi životi promijenili.
Joshua Litvinoff, 24, svoj je profil obrisao upravo zbog spomenute afere, nakon što je bio redoviti korisnik preko 10 godina.
Prikupljanje podataka definitivno je problem, no s jedne strane razumijem kompaniju kao što je Facebook. Kako bi održala uslugu poput svoje besplatnom, logično je da nekako moraju zaraditi. Ipak, osobno sam za otvoreno poslovanje i želim znati točno što usluga kojom se koristim prikuplja o meni i za što se koristi.
Za druge privatnost nije igrala nikakvu ulogu. Hayley Bennett, 20, kaže da je to učinila iz zabrinutosti i želje da se odvoji od te svojevrsne ovisnosti. U Američkoj emisiji 60 minutes istražuju fenomene, tehnologiju, politiku, ali i intervjuiraju stručnjake za profesionalna mišljenja o određenim temama. U jednoj od epizoda tema su bile društvene mreže i pozadina njihova stvaranja i djelovanja. Hayley ističe da je emisija prikazala kako kompanije koriste psihološke trikove i ljudske slabosti kako bi korisnici postepeno razvijali razinu uključenosti i vrijeme konzumacije. U prijevodu, s vremenom objavljivali sve više sadržaja i provodili sve više vremena koristeći se navedenim aplikacijama.
Nakon što sam vidjela emisiju, zadržala sam svoj račun na društvenim mrežama, no obrisala sve mobilne aplikacije. Na taj im način pristupiti mogu samo doma, na računalu, ne u svakom trenutku u kojem poželim. Otada sam već nekolicinu puta deaktivirala i ponovno aktivirala svoj Facebook profil.
Martina Dorff, 26, svoj je Facebook račun obrisala ubrzo nakon američkih predsjedničkih izbora 2016. Ističe da prikupljanje podataka o korisnicima nije bio njen prioritet prilikom brisanja, ali je tada o tome počela intenzivnije razmišljati. Otada kaže kako uspješno izbjegava moderne uređaje za koje se brine da bi mogli prikupljati neželjene informacije o njoj ili njenim bližnjima.
Primjerice, sve popularniji pametni zvučnici koji se koriste glasovnim naredbama za pretraživanje interneta, slušanje i skidanje glazbe bilježe korisnikove navike kako bi mu bolje prilagodile uslugu. Ipak, priznaje da i dalje koristi Instagram, koji je također u vlasništvu Facebooka, i nema namjeru brisati ga. Kako kaže, on je njen posljednji dodir s virtualnim svijetom i njenim internetskim prijateljima.
Unatoč negativnim pridjevima koji se pripisuju prikupljanju podataka od velikih kompanija, jedna od bivših korisnica istaknula je i njihovu pozitivnu stranu. Erin Rhoads navodi kako je cijela ideja genijalna.
Neki je genijalac osmislio algoritam koji se bazira na mojim navikama pretraživanja i nudi oglase sukladno tome. Na osnovu toga ponuđeno mi je podosta stranica za internetsku kupovinu za koje prije nisam znala i zaista su bili u pravu da će mi se svidjeti jer sam ih koristila do besvijesti.
FOTO: Pinterest
No kako je napuštanje ili ograničavanje surfanja promijenilo njihove živote, i je li to uopće moguće? Joshua navodi kako se osjeća slobodnije no ikad i dodaje da je brisanjem svih aplikacija napokon oslobodio memoriju na telefonu koje mu je oduvijek nedostajalo.
Hayley Bennett također navodi slobodu koju je osjetila nakon odustajanja od društvenih mreža, bez pritiska da mora odgovoriti na neodgovorene poruke ili pak čitati stvari koje nikada ne bi čitala isključivo iz dosade.
Osjećam kao da imam puno više kontrole nad time kako provodim svoje vrijeme, posebice noću. Za razliku otprije više ne provodim sate prije spavanja samo listajući naslovnicom bez da uopće znam što tražim i zašto.
Ipak, nedostaje mi osjećaj zadovoljstva koji je donosilo vidjeti obavijest ili sliku na kojoj ste označeni.
Martina Dorff pak priznaje da joj je život nešto teži bez Facebooka.
Toliko je usluga danas povezano s Facebookom ili nekom od sličnih mreža koje zahtijevaju login preko njih kako bi ih koristili. Također, teže je pratiti događaje bez Facebookovog kalendara, kao što su primjerice rođendani ili općenito događaji u mome gradu.
Prijatelji me sada na zabave moraju pozivati osobno ili zvati na mobitel umjesto da me dodaju u grupu ili događaj, što se mnogima od njih ne da.
Za mnoge od nas donijeti odluku da obrišemo profil na kojem su pohranjene nebrojene uspomene, fotografije i poruke značilo bi ubiti jedan dio sebe. No upravo je to znak da smo dosegnuli fazu u kojoj više nema povratka. Razlog zašto većina nas to ne može učiniti upravo je strah. Strah od izopćenosti iz društva i događanja oko nas, jer svi mi duboko u sebi želimo negdje pripadati.
Ipak, na trenutak samo zamislimo mogućnosti koje bismo imali da vrijeme provedeno na društvenim mrežama iskoristimo za ulaganje u sebe. Primjerice, možda bismo napokon pročitali knjigu koja nam stoji na stolu već mjesecima, počeli učiti novi jezik ili neku drugu vještinu, ili jednostavno izašli u prirodu i uživali u svijetu oko nas umjesto da preko ekrana gledamo druge kako u njemu uživaju.
U konačnici našem Facebook profilu uvijek ćemo se moći vratiti, dok ovaj trenutak proživljavamo sada i više nikada.
FOTO: Pexels
