IZVJEŠTAJ: Treći dan Szigeta najposjećeniji do sada
Pročitajte kako zvuče Macklemore and Ryan Lewis, zašto je Sziget podcijenio Stromaea i kako se Lily Allen poboljšala.
Pročitajte kako zvuče Macklemore and Ryan Lewis, zašto je Sziget podcijenio Stromaea i kako se Lily Allen poboljšala.
Treći dan Szigeta, koji se održao jučer, otvoren je uz kišu i vjetar. Iako smo bili paranoični da će nam šator promočiti, imali smo debelu sreću jer smo ludi.
Tako se cijeli dan pretvorio u izležavanje i jedenje, ne nužno tim slijedom.
Srećom, kiša je odlučila stati prilikom prvog koncerta na glavnoj pozornici, a to je bio dugo iščekivani Bastille.
Kada kažem dugo iščekivani, zbilja to i mislim. Dok sam ja čekala da se pojave u blizini, izdali su re-izdanje albuma te su počeli pripremati novi album. Događa se. U svakom slučaju, okupio se zaista veliki broj ljudi, a najviše je iznenađujuće bilo što je ispred mene stajalo vise muškaraca, nego žena. Čak su i neki moji prijatelji potvrdili kako je Dan, pjevač, poprilično zgodan, no eto. Lijepo je naglo zaključiti da imaju i kvalitetnu glazbu i da to nije samo moje subjektivno mišljenje.
Počeli su sramežljivo s nastupom, ali su se do polovice koncerta itekako razgibali. Započeli su s Bad Blood, pjesmom koja je podarila naziv njihovom prvom albumu. Izvedba je bila vjerna studijskoj snimci, osim što je Dan isticao svoje vokalne sposobnosti razvlačeći neke stihove. Lagano je utonuo u komunikaciju s publikom pitavši ih kako su te zaključivši kako je na bendu da rastjera oblake u potrazi za suncem. Prorok Dan, možemo ga tako zvati, s obzirom na to da se jedva deset minuta kasnije sunce tako lijepo probilo kroz oblake da smo svi škiljili. Dan je cijelo vrijeme proveo na produžetku pozornice dajući sve od sebe da što bolje ugodi svima. Izveo je i No scrubs, preradu pjesme od TLC-a, a za kraj je ostavio Flaws, Of the night i Pompei. Za vrijeme Flawsa Dan je odlučio sići među publiku i odšetati do tornja sa suprotne strane pozornice gdje se popeo, pozdravio sve prisutne, čak i one koji nisu bili na koncertu te se zadržao tijekom cijele pjesme. Po povratku je zaključio kako je to bila loša ideja s obzirom na to da se jedva probio natrag. U svakom slučaju, Bastille su jedan sasvim dobar bend kojega vrijedi poslušati i vidjeti uživo. Energije im ne nedostaje, međusobno funkcioniraju kao odlično uigrana i bff-ovska ekipa, a sramežljivost na pozornici će vjerojatno nestati s iskustvom.
Fink je napravio solidnu promociju svog novog albuma Hard Believer, no koncentrirajući se na nove pjesme nezasluženo su zanemareni hitovi sa starijih albuma. Koncert je otvoren poznatom Warm Shadow, a na set listi se moglo naći i Perfect Darkness, Looking Too Closely te sam Hard Believer po kojem je album dobio ime. Iako je Fink nekoliko puta naglasio kako bend voli festivale te sam Sziget, bend takvog kalibra bi ipak trebalo poslušati u solo izvedbi kako bi se dobio potpuni doživljaj uz malo privatniju atmosferu, a i dužu satnicu.
Na redu je bila Lily Allen koja se dosta izmijenila ako je uspoređujemo s nastupom na Inmusicu 2009. godine Tamo je došla u kratkoj prugastoj majici, škembica je razigrano provirivala, ona je bila malo bucmasta i slatka, stajala je za mikrofonom bez pozadinskih animacija i pušila jednu cigaretu za drugom. Lily koja je izašla na pozornicu sinoć je bila drugačija. Po pozornici su bile postavljene plastične boce za hranjenje djece, što je zasigurno bilo inspirirano rođenjem njenoga djeteta, a na ekranima su se prikazivale odlične animacije. Osobni favorit publike je zasigurno bilo igranje ljudskom maštom, s obzirom na to da je Allen za vrijeme pjesme Its not fair na ekranima pokazivala obnažena muška tijela, ali s fotošopiranim stvarima na spolovilima, poput primjerice šampanjca, broda, prstena i sl. Allen se stesala vrlo brzo, a izišla je na pozornicu kakva inače je - ne znaš je li na drogama, na alkoholu ili samo na sreći. Allen je slatkica od koje nitko nije očekivao da će reci Bitch, no rekla je to u pjesmi. Započela je koncert sa Smile i držala odličan tempo cijelo vrijeme. Možda je bilo nepotrebno dovesti sa sobom i četiri plesačice jer nisu imale neku funkciju iskreno, no dobivale bi funkciju kada bi im se Lily nonšalantno pridružila u plesu. Prešla je preko dosta hitova uključujući novije Sheezus i Hard out here. Uz već spomenutu Fuck you, kojoj je nedostajalo dizanje prstiju u zrak, bilo je još prilika za pljuvanjem bivših ili pak slavljenja ljubavi. Lily je naglasila da je malo tužna jer je njen suprug trebao biti na koncertu no let mu je bio otkazan ili pomaknut. Cijelo vrijeme je slatko komunicirala s publikom, nasmijavala ih svojim malim glupostima i ispričavala se što je ženu pogodila u glavu s loptom. Vrijedi spomenuti i da su sve njene pjesme dobile remake tako što je u njih ubacila elemente elektronike i drum and bassa.
Naime, za vrijeme Lily Allen je Sziget u publiku pustio velike količine plastičnih lopti za plažu pa se ekipa razveselila još više i možda malo zanemarila Allen.
Nakon nje, na glavnoj pozornici uslijedili su Macklemore and Ryan Lewis, najiščekivaniji izvođači tog dana. Iako je neko nepisano pravilo da se publika razvodni nakon završetka jednog izvođača i onda se pojave 15 minuta prije drugoga, u ovom slučaju sve je bilo krcato ljudima već pola sata prije početka. Njihov dolazak najavila je velika The heist zastava i uvodna pjesma, a nakon toga je počelo kričanje i skakanje. Moram priznati da nisam očekivala takav show, makar sam često gledala njihove nastupe. Drugačiji je doživljaj uživo u svakom slučaju, pogotovo zbog te komunikativnosti koju Macklemore iznosi. Naime, svaku pjesmu je popratio s nekom osobnom pričom, pošalicom ili naprosto s bodrenjem ekipe. Eksplozivna energija, Ryan Lewis koji, iako je iza, itekako se zna uključiti u cijeli show makar je s vremena na vrijeme zanemaren. Macklemore je izjavio kako će nastupati u Europi sljedeća dva i pol tjedna te kako se po povratku on i Ryan zatvaraju u studio i počinju raditi na drugom albumu. Predstavili su Budimpešti novu pjesmu Arrows koju su po prvi put izveli sinoć. Bilo je konfeta, bilo je presvlačenja, bilo je njihovih najvećih hitova, ali i dvije pjesme s demo uradaka koje su objavljivali prije. Iako su svi očekivali da će Thrift shop i Cant hold us biti zadnje, ipak je njih svirao kao drugu i negdje šestu pjesmu, a za zadnje je ostavio And we dance te Irish celebration. Macklemore je donio američki način koncerata (think big) na Sziget i pokazao kako se može nositi sa svime, a pogotovo kako mudro može iskoristiti situaciju za neke pametne stvari, poput govora o jednakosti.
Naposljetku, s Irish celebrationa smo hitali na A38 jer su organizatori tijekom dana najavili kako postoji mogućnost da Stromae napuni do kraja pozornicu. Naravno, podsjetimo se da smo na The Bloody Beetroots lagano poljubili vrata, tako da smo zaključili svi kako je Sziget malo podcijenio taj bend, a bome i Stromaea koji ne da je ispunio cijelu pozornicu, nego su ljudi stajali vani i ispred ograde. Možda i nije bila tako dobra odluka smjestiti Stromaea na A38, nego su trebali sve to staviti na glavnu pozornicu. Znat će se za sljedeći put.
Stromae je odličan performer, zapravo nevjerojatno dobar. Iako su neki dvojili radi li se o DJ-u ili bendu ili samo pjevaču, sinoć su saznali tko je sve s njim u tome. Malo miješajući francuski, malo engleski, pozdravio je sve prisutne, a svakako najzanimljiviji dio bio je onaj u kojemu se obazreo na novinske natpise u kojemu ga zovu francuskim izvođačem. Naglasio je kako je njegova domovina Belgija i kako francuski krumpirići nisu francuski, već su belgijski te tako razgalio ekipu. Zraka za disanje nije bilo, a kada je počeo nizati pjesme sa svoja dva albuma, nije bilo ničega više. Zaštitari su počeli dijeliti vodu da se ljudi ne onesvijeste, što je bio odličan postupak. Za kraj je ostavio Alors on danse i Papaoutae, koju je izveo vjerno kao i na spotu, glumeći lutku. Odličan izvođač, savršena energija i dobar elektro-pop-house je zagarantiran. Još da je sve bilo na glavnoj pozornici... No, svakako je cilj sada otići na njegov samostalan koncert.
A38 su zatvorili Kavinsky i Axwell. Kavinskyja smo nastavili slušati u udobnosti svoga šatora i činio se povremeno dosadan. Axwell nas je probudio i da nismo bili zombiji, vjerojatno bi u pidžami otišli i čagali. Pozdrav sa sunčanog Szigeta!
