IZVJEŠTAJ: The 1975 i Blink-182 zagrijali ekipu na 22. izdanju Sziget festivala
Zagrijavanje na Szigetu je prošlo super. Detalji na linku!
Zagrijavanje na Szigetu je prošlo super. Detalji na linku!
Jučer je započelo 22. izdanje Sziget festivala. Iako se ne radi o prvom danu, nego o -1 danu (jer je vjerojatno primamljivije ponuditi publici mogućnost dva bonus dana koji i nisu bonus), bendovi su itekako okupili publiku.
Krenimo redom. S obzirom na to da je ovo najveće izdanje festivala do sada, organizatori su se itekako potrudili da ponude što bogatiji sadržaj mimo koncerata. Kampiranje je moguće bilo gdje ako imate pripadajuću narukvicu za to, a jedini uvjet je da šator ne smeta automobilima, kombijima i motorima koji konstantno jure po cestama ovoga grada u malome.
Dekoracije po drveću i ulicama Szigeta su minimalističke, ali sjajne. Sve je rađeno na eko-bazi, a organizatori su posebnu pozornost posvetili i prikupljanju smeća. Sziget je jedan od najčišćih festivala u Europi, a sve zahvaljujući volonterima koji dan i noć skupljaju bilo kakvo smeće koje vide na cesti i u grmovima. Prilikom kupnje kartice za kupovinu jela i pića dobivate i vrećicu koju možete ispuniti smećem, donijeti je na određenu točku i potom dobivati vaučer za kupnju majice, kao i dodatne forinte za kupnju pića. Odličan deal.
Imamo malu awkward situaciju u kampu, s obzirom na to da su ispred nas Brazilci i rane su i njima i nama još svježe od svjetskog prvenstva, no ništa što diplomacija ne može srediti. Bili smo debelo umorni od dana prije i warm-up plesnjaka na različitim mini stagevima tako da smo cijeli -1 dan proveli chillajući po šatoru i chill barovima. Sjatili smo se pred glavni stage taman da čujemo treću pjesmu engleskog benda The 1975.
Inače ih osobno ne slušam u ugodnosti svoga doma jer mi naprosto ne pristaju u moj glazbeni spektar. Glas Matta, pjevača, naprosto mi je prečudan i sveukupan mi je dojam da je taj bend stvoren za slavu na leđima tinejdžerki. Nastup uživo im je svakako dobar. Ako gledamo samo dio s glazbenim instrumentima, bili bi apsolutno prolazni. No, opet taj glas. Između pjesama nastojali su održavati topli odnos između publike i njih samih s nekim šaljivim opaskama. Prije izvedbe njihova hita, Chocolate, Matt se obratio prisutnima i pričao o tematici rata te kako je previše nemira u svijetu. Zamolio je prisutne da budu svjesni toga i da šire i drugima vijesti o događanjima u svijetu. Potom je mini monolog završio s parolom üü Drugs, not war'üü. Zgodno, ali neprilagođeno s obzirom na pjesmu koja je slijedila.
Čini mi se također da je čovjek bio pod gasom i otprije jer je na stageu samo održavao tu neku pripitost, a sve je rezultiralo time da je na zadnjoj pjesmi šusnuo s gitarom u stalak za mikrofon, mikrofon mu se zapleo o gitaru pa je bilo zabavno gledati kako se balansira između rock stava i šeprtljavosti.
Nakon malo zujanja smo došli i na Leningrad, heavy metal bend koji je okupio dosta prisutnih. Momci imaju iza sebe godine iskustva, žare i pale. Doslovno, jer je za podizanje publike bilo i vatrenih performansi. Nažalost, u njihov rad nisam upućena, ali za svoj žanr činili su se osrednji ako sudim po ostalim heavy metal koncertima koje sam do sada pohodila.
Po završetku Leningrada vrlo lako se moglo otkriti tko je Mađar, a tko su stranci, jer su se Mađari ekspresno pokupili, a stranci su okupirali stajalište za glavni stage. Nije ni čudo, Blink-182 prvi put u Mađarskoj i blizu regije koja nema sreće s velikim imenima, to se ne propušta. Uzbuđenje je naraslo i kada se otkrila zastava Blinka jer su ljudi okolo shvatili da se ovo zbilja događa. Autor ovoga teksta hrabro je odlučio stati u prvih deset redova. Ako ste na festivalu, to ne preporučam jer je to rezultiralo gubitkom daha i intervencijom hitne pomoći koja je uskočila s bocom kisika. Blink-182 je postao institucija. Naprosto, na njemu se odrastalo i sada ga se rado sluša. Travis Barker zasigurno je jedan od najboljih bubnjara na svijetu, a sva trojica odlično održavaju komunikaciju s publikom. Jedini je problem bilo ozvučenje. Da, događa se i Szigetu.
Naime, zvuk je varirao od kristalno čistog do zagušenog te je to bilo dosta iritantno. S druge strane, dečki su se odlično snašli s tim i nisu dopustili da ih to omete. Imala sam filing kao da je ovo bila oproštajna turneja s obzirom na to da su svirali sve najveće hitove. Između pjesama pozivali su publiku da bude glasnija, divili se količini ljudi, najavljivali da će ženama od sljedeće pjesme eksplodirati vagine... U stilu Blinka. Setlista je bila odlična, započeli su s najpoznatijim pjesmama, ponegdje ubacili noviju pjesmu i nastavili sa zlatnim dobom - Always i All the small things doveli su publiku do ekstaze, a oduševljenje se moglo čuti i do kampa.
Jedini minus u svemu tome bila je publika koja nije ona tipična publika na koju ćeš naići na koncertima ili, recimo, na Inmusicu. To su Britanci koje boli briga jesi li ti pao, guraju li te, jesu li te slučajno lupili. To nije ona atmosfera koja se gaji u punk rock krugovima, gdje je neka podijeljena savjest u zraku. Britanci su tu došli pit, razvratno trošiti i ne prati se, jasno je.
Sve u svemu, zagrijavanje je bilo odlično, a danas se otvara i A38 stage sa Deadmau5om. Očekuju nas i Anti-flag te Queens of the stone age.
