„Iskustvo u SIK-u pomoglo mi je da ostvarim potencijal za koji nisam bila ni svjesna da postoji”
Adela Juhas, bivša voditeljica projekta Maraton karijera i PR-a na portalu Studentski.hr i u udruzi SIK, podijelila je s nama svoje dvogodišnje iskustvo volontiranja.
Adela Juhas, bivša voditeljica projekta Maraton karijera i PR-a na portalu Studentski.hr i u udruzi SIK, podijelila je s nama svoje dvogodišnje iskustvo volontiranja.
Regrutacija udruge Studentski informativni kutak i portala Studentski.hr u punom je jeku. S Adelom Juhas, bivšom voditeljicom PR-a i SIK-ova projekta Maraton karijera, uskoro i magistricom odnosa s javnošću, porazgovarali smo o njezinom volonterskom radu u različitim timovima Udruge, izazovima s kojima se suočavala tijekom volontiranja te vještinama koje je usavršila volontiranjem, a koje su joj pomogle u sadašnjem poslu.
Portalu Studentski.hr i ostalim SIK-ovim projektima potrebna je nova volonterska snaga. Koje osobine i vještine mora posjedovati osoba koja se tek prijavljuje za rad u udruzi?
Odgovorila bih kratko – za rad u Udruzi, kao i bilo koje drugo volontersko iskustvo, potrebni su prije svega volja za radom i tendencija za učenjem nečeg novog. SIK je ovdje da usmjeri pojedinca kako bi se najbolje ostvario u području svog interesa, no iskustvo će steći oni koji su spremni za to izdvojiti svoje vrijeme.
U dvije godine volontiranja na portalu našla si se u raznim ulogama. Prvo si volontirala kao CM, zatim si se pridružila marketingu i PR-u, a kasnije postala voditeljica navedenog. Zašto si se odlučila okušati u toliko timova?
Tako je, community management na portalu Studentski.hr bio je moja prva stepenica u udruzi. Nakon njega, mogućnosti su se otvarale jedna za drugom, a ja sam ih naprosto nastojala iskoristiti maksimalno. S obzirom na to da sam već tada znala da se želim baviti odnosima s javnošću, CM je predstavljao idealan početni korak u svijet komunikacija – to je posao u kojem je svaki dan prepun novih izazova, gdje se isprepleću kreativa, brzina i snalažljivost kada situacija to zahtijeva. Uz brigu o imidžu udruge na digitalnim kanalima, CM brusi vještine kreiranja sadržaja, kontinuiranog istraživanja i praćenja najnovijih trendova online platformi za komuniciranje, kao i kreativnog osmišljavanja planova komunikacija na društvenim mrežama.
Sve to bila je i moja uvertira u svijet marketinga (koji zapravo obuhvaća i sam CM na portalu), a kasnije i ulazak u tim odnosa s javnošću koji sam godinu dana kasnije i preuzela. Odnosi s javnošću i danas su moj posao, a većinu znanja stekla sam upravo na portalu i u udruzi. Kada sam se odlučila okušati u toliko timova, vodila sam se pukom znatiželjom, ali danas mi je iznimno drago i zahvalna sam na svom znanju i iskustvima stečenima ondje.
Osim navedenih poslova, vodila si i projekt Maraton karijera. Ukratko opiši svoje volontersko iskustvo na tom području.
Volontersko iskustvo na Maratonu karijera može biti mnogo toga, samo ne može biti ukratko. To su bili mjeseci intenzivnog rada, brojnih sastanaka s kolegama, opsežnog planiranja i sastavljanja raznih dokumenata i tablica, tolikih mailova svakoga dana. Sjećam se, bili smo tim koji je funkcionirao na relaciji Zagreb–Osijek, a radili smo na projektu koji je uključio 5 fakulteta u Zagrebu i 12 predavača (mahom izuzetnih hrvatskih poduzetnika i uspješnika u biznisu), 15-ak partnera i medijskih pokrovitelja. I danas mi je srce prepuno kad se sjetim kakav je projekt izrastao, ni iz čega drugog nego predanog rada nekolicine studenata. I ove se godine Maraton karijera nastavio, što mi je izuzetno drago, a posebno radi mladih ljudi koji su dobili priliku raditi na istom.
S kojim si se izazovima suočila tijekom vođenja projekta i općenitog volontiranja u Udruzi?
Kao što sam i ranije odgovorila, volontirati u Udruzi znači prihvatiti se odgovornosti kako bi se ponajbolje ostvario u onome što želiš raditi. U mome slučaju radi se o stotinama sati uloženih u rad portala i Udruge, kao i projekt Maraton karijera te učenje drugih i s drugima. Izazov je ono što si sami predstavimo kao takvo – u početku je izazov naučiti neke osnove u području za koje se prijaviš, zatim je izazov nadmašiti sebe i svoj rad iz dana u dan, biti spreman posvetiti brojne sate slobodnog vremena izgradnji sebe. Izazov predstavlja i timski rad kojemu se često treba prilagoditi i dati svoj konkretni udio. Stoga, pitanje ostaje na onima koji trebaju doći i okušati se u volonterskom radu, a toplo im savjetujem da sve te izazove prihvate.
Završila si studij kroatologije, a do diplome iz odnosa s javnošću dijeli te još samo obrana diplomskog rada. Na koje si načine usklađivala svoje studentske obveze s volontiranjem i koliko ti je vremena volontiranje oduzimalo na tjednoj i mjesečnoj bazi?
Važno je prije svega posložiti prioritete – ne samo onoga što moraš, nego i onoga što smatraš korisnim u svojem životu. Ja sam znala čime se želim baviti, pa tako pune dvije godine nije prošao jedan dan u kojemu se barem nakratko nisam posvetila nečemu u udruzi ili za udrugu. U početku je to bilo nešto manje, kasnije mi je, s većom odgovornošću, volontiranje uzimalo više vremena. No, sve ovisi o vlastitom planiranju vremena i prilagodbi svome timu (ili više njih). U udruzi postoje članovi koji su uvijek spremni pomoći kad zagusti, svaki se zadatak pravovremeno komunicira i zapravo zaista nikome ne bi trebalo postati teško izdvojiti po nekoliko sati tjedno. U određenom sam trenutku završavala dva studija, radila honorarno sa strane, vodila jedan tim na portalu i vodila dodatni projekt u udruzi. Priznajem, bilo je stresnih dana, ali sve je u konačnici bilo moguće odraditi.
Danas radiš kao stručna suradnica za odnose s javnošću u Hrvatskoj diskografskoj udruzi i u Udruzi za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF). Kako ti je iskustvo volontiranja u Udruzi pomoglo u sadašnjem poslu?
Iskustvo u Udruzi pomoglo mi je, prije svega, da u sebi ostvarim potencijal za koji ni sama ponekad nisam bila svjesna da postoji. Čitav spektar manjih i većih znanja danas primjenjujem potpuno nesvjesno, pa čak i na trenutnom poslu. Štoviše, kada bih zaista nabrojala sve što sam nekada naučila u SIK-u, od strateškog komuniciranja, kreativnog razmišljanja, pregovaračkog umijeća, snalaženja u kriznim i hitnim situacijama, odnosa s mnoštvom različitih osobnosti i situacija – rekla bih da su to iskustva za život općenito.
Što bi izdvojila kao najveću prednost volontiranja u Udruzi?
Volontiranje nas, kako u SIK-u, tako i drugdje, prije svega nauči raditi određeni posao zato što iskreno u njemu uživamo, a ne zato što očekujemo materijalnu korist iz toga. Time se mlada osoba treba voditi i kasnije pri zapošljavanju – raditi ono što zdušno voli, kako nijedan radni dan ne bi osjećala kao takav.
Ako i vi želite doživjeti Adelino iskustvo, svakako provjerite koje su sve pozicije otvorene klikom na poveznicu.
