INTERVJU: Studiranje prije 30 godina – idila o kojoj nam pričaju stariji ili kaos bez Interneta?

U sklopu serije članaka pod nazivom Petak za znatiželjne ovaj put predstavljamo studentski život osobe koja je svoju diplomu stekla davne 1989. godine. 

Uvriježeno je mišljenje da je u mladosti sve bolje, jednostavnije i ljepše nego u ostalim životnim periodima. Stariji nas uvjeravaju da je đačko, a i studentsko doba, najbolje te to potkrepljuju pričama iz svoje mladosti. Tvrde da je nekada sve bilo bolje, ali uvijek ostaje pitanje je li prije bilo bolje vrijeme ili im je tada bilo dobro jer su bili mladi. Odlučili smo provjeriti je li uistinu bilo tako. U nastavku saznajte je li studiranje bilo teže ili lakše nego danas, kamo se izlazilo i kakva je bila hrana u menzi prije 30-ak godina.

Razgovarali smo s gospodinom Sinišom koji je svoje studijsko putovanje započeo prije 36 godina, a diplomu iz Obrane i zaštite na Fakultetu političkih znanosti stekao je 1989. godine. On se iz svog rodnog grada tada preselio u Zagreb i za vrijeme studiranja živio kao podstanar.

Odmah na početku zanimalo nas je što mu je bilo najteže za vrijeme studija: učenje, život u iznajmljenom stanu, prijevoz ili nešto peto, a on nam je rekao da mu ništa od navedenog nije predstavljalo problem kao pronalazak vremena za sve čime se htio baviti i što je htio posjetiti.

Ono što naša generacija ne može zamisliti je studiranje (i život općenito) bez interneta. Zanimalo nas je, stoga, je li bilo teško napisati seminarski rad samo uz pomoć literature u knjižnici ili ono što je studentima danas najgora noćna mora – doći na faks i saznati da je predavanje odgođeno, a da je bilo objavljeno na internetu, mogli su ostati spavati:

– Bilo je izazovno, no bili smo svi u istoj situaciji i nitko nije znao za nešto bolje. Odgođena predavanja ili čak i ispiti, na koje smo došli, nisu shvaćani tragično. Takve su se stvari događale i nije bilo previše uzbuđivanja zbog toga.

Na pitanje kako bi opisao tadašnju ponudu u studentskim menzama, gospodin Siniša usporedio ju je s domaćom kuhinjom, ali i onom u vojsci:

– S domaćom kuhinjom bilo je neusporedivo, a u restoranima ionako nismo jeli. Držim da je ponuda i pripremljena hrana bila korektna. Posebno dečkima koji su prije toga bili u JNA. Kad provedeš godinu dana u vojarni u kojoj kuhaju naturščici, svaka hrana nakon toga izgleda kraljevski.

Roditelji nam često hvale nekadašnji društveni život i izlaske, zanimalo nas je zato kako su se studenti provodili u Zagrebu 80-ih godina prošloga stoljeća:

– Tko se je znao organizirati imao je bogat društveni i kulturni život. Obzirom da sam se bavio novinarstvom (radio na 101-ci te pisao za Studentski list) te gotovo profesionalno igrao rukomet (za nekoliko zagrebačkih klubova, kao i za različite fakultete unutar sveučilišta), ne postoji mjesto ili događaj iz to doba koje je nešto značilo, a da ja nisam bio tamo.

Saznali smo i da su si studenti mogli priuštiti odlazak na većinu događanja:

– Cjenovno je bilo prihvatljivo jer sam spomenutim aktivnostima zarađivao neki novac, a zbog općeg društvenog stanja (doba socijalizma) sva događanja su bila dostupna svima. Naravno bilo je studenata koji su samo učili i bili fokusirani na stjecanje diplome, no svima je bilo dostupno sve što su poželjeli vidjeti.

Budući da je naš sugovornik otac studentice i donekle upućen u današnji studentski život, pitali smo ga što smatra boljim iz vremena kada je on studirao u odnosu na danas:

– Bio sam mlad, a danas više nisam. To je bio bolji aspekt. Obzirom da nisam u potpunosti upoznat sa svim detaljima današnjeg studiranja, ne mogu komparirati te procese. Moj dojam današnjeg studiranja temelji se na opisima mojeg djeteta, čiji je pogled subjektivan. Za potpuni doživljaj morao bih danas studirati da ga mogu usporediti s ondašnjim.

Naveo je, također, što bi iz sadašnjosti volio imati kao student:

– Površnim uspoređivanjem naveo bih da je pristup informacijama jednostavniji i lakši zbog postojanja interneta, kao i većeg izbora i pristupa literaturi.

Poruka koju ima za današnje studente kratka je i jasna, a glasi: 

– Who dares, wins.