Student-pjesnik: „Prvu sam zbirku napisao u svega pet-šest dana nakon kojih sam bio nekoliko kilograma lakši”
Razgovarali smo s Vladimirom Tomašem, studentom kroatistike čija je ljubav prema poeziji rezultirala objavljivanjem zbirke pjesama „Oprostite mi prešućeno”. Podijelio je s nama detalje o procesu njezina objavljivanja te otkrio tko su mu pjesnički uzori i koje zbirke preporučuje svima.
Razgovarali smo s Vladimirom Tomašem, studentom kroatistike čija je ljubav prema poeziji rezultirala objavljivanjem zbirke pjesama „Oprostite mi prešućeno”. Podijelio je s nama detalje o procesu njezina objavljivanja te otkrio tko su mu pjesnički uzori i koje zbirke preporučuje svima.
Nemamo se često prilike susresti s kolegama studentima koji su izdali knjigu, a da ne studiraju već deset godina. Iznimka je student hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Zadru Vladimir Tomaš. U listopadu ove godine objavljena je njegova debitantska pjesnička zbirka naslovljena Oprostite mi prešućeno.
Zanimalo nas je koji je prvi korak koji mladi umjetnik poput njega mora poduzeti ne bi li pokrenuo proces objavljivanja knjige:
– Zbirku danas sigurno ne bismo držali u rukama da nije bilo izv. prof. dr. sc. Kornelije Kuvač-Levačić s Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru koja je zapravo inicirala izdavanje moje zbirke. Profesorici sam pokazao rukopis u rujnu 2018. godine Pošto ga je pozitivno ocijenila, bacili smo se na posao.
Vladimir je izdavača pronašao u Studentskom zboru i Odjelu za kroatistiku Sveučilišta u Zadru, a sam je proces izdavanja bio dug, no isplatio se, naglašava pjesnik. Njegov je oslonac čitavim putem bio upravo Odjel za kroatistiku na kojem studira:
– Studij mi je u mnogočemu pomogao – od već spomenutog izdavanja zbirke do punjenja duše i buđenja svega što je u meni spavalo, ali je studijskim sadržajem probuđeno.
Svoje misli i osjećaje nije najjednostavnije iznijeti u javnost, ističe Vladimir:
– Bilo je jako teško, ali s obzirom na to da pišem već poprilično dugo, mislim da je bilo vrijeme da svoje misli koje sam, uvjetno rečeno, skrivao podijelim s drugima. Zato je i naslov zbirke takav.
– Prvu sam zbirku napisao u svega pet-šest dana nakon kojih sam bio nekoliko kilograma lakši, zasigurno. Poeziju ne zanima trenutak u kojem se pjesnik nalazi, ona samo dođe i prođe, a pjesnik je mora uhvatiti i zabilježiti.
Podijelio je s nama odgovor na pitanje koje se vjerojatno postavlja svakom umjetniku, a to je gdje pronalazi inspiraciju:
– Inspiraciju pronalazim u apsolutno svemu i mislim da je danas inspiracija prisutna u apsolutno svemu. Vrijeme nas je prisililo da se odmaknemo od klasične inspiracije i da motive pronalazimo u svemu što na bilo koji način utječe na nas. Zbirka je tematski jako slojevita i otvara pitanja o mnogim čovjekovim razmišljanjima i okupacijama.
Podršku je, osim u profesorima, pronašao i u kolegama studentima:
– Zbirku je, prema mojim saznanjima, pročitalo dosta studenata. Sretni su zbog objavljivanja, a recepcija je uistinu sjajna. Jako sam sretan jer smatram da sam izvršio zadatak koji poezija mora izvršiti, a taj je buđenje emocija u čovjeku, otvaranje novih vidika, razmišljanja i suživljavanja.
Iako se ne može odlučiti, Vladimir je ipak izdvojio autore i pjesničke pravce u kojima pronalazi uzore:
– Nemam određenog pjesnika koji mi je baš uzor, ali sam se napajao i još se napajam stihovima Silvija Strahimira Kranjčevića, Janka Polića Kamova, Antuna Branka Šimića, Tina Ujevića, Jure Kaštelana, Vesne Parun, Danijela Dragojevića, Anke Žagar, Marije Čudine, Nade Grubišić, Lorce, francuskih simbolista, ekspresionista...
Na kraju smo dobili nekoliko preporuka za zbirke koje Vladimir drži vrijednima čitanja:
– Zbirke koje bih svakome preporučio su Kamovljeva Psovka, Šimićeva Preobraženja, Paruničina Crna maslina, Mihalićev Put u nepostojanje, Dragojevićevu zbirku Kornjača i drugi predjeli.
