Erasmusovci kao vedri, čudnih navika, ali i nepoželjni cimeri

U gotovo svim sveučilištima u Hrvatskoj ima studenata iz stranih zemalja koji sudjeluju u Erasmusovu programu razmjene. Kao i naši studenti, Erasmusovci imaju omogućen smještaj u domovima pa se domaći i stranci često susreću, a i dijele sobe. Istražili smo kako hrvatski studenti reagiraju na studente strance, što misle o njima te žele li im biti cimeri. 

Na pitanje što misle o studentima strancima koji su u Hrvatskoj na razmjeni, od hrvatskih su se studenata mogli čuti različiti odgovori. No, tko ne dijeli sobu s Erasmusovcima, ne može reći pouzdane informacije o njima, već se mišljenja zasnivaju na izgledu i viđenju u prolazu. 

– Nisam baš dolazila u dodir s njima, jedino ih znam sresti u menzi ili oko Naselja. Pa, izgledaju dosta opušteno, mislim da su oni ovdje više na odmoru nego na studiranju. – kaže Martina.

Nakon ovakvog komentara djelatnici studentske menze govorili su o drugoj strani medalje.

– Ja mislim da su ti Erasmusovci malo izgubljeni u vremenu. Svaku večer dođu jesti kad se linija zatvara i onda se samo na njih čeka da prožvaču hranu. – priča Doroteja, jedna od djelatnica.

Teško je zaključiti radi li se u ovom slučaju o nebrizi Erasmusovca ili jednostavno njihovim životnim navikama. Djelatnici su ih još opisali kao vrlo vedre ljude. Njihov smijeh uvijek se čuje, a kad ih se upozori na vrijeme zatvaranja, bez ljutnje se dignu, samo što ih se upozoravati mora, kaže Doroteja, baš svaki put.

No, potpuniju sliku o Erasmusovcima imaju oni koji žive s njima. Joško trenutno dijeli smještaj s dvojicom. Njegova su iskustva pozitivna, nema problema sa strancima. Pripadnost različitim kulturama nije im stala na putu sklapanja prijateljstva.

– Mislim da su Erasmusovci jako druželjubive osobe, uvijek su nasmijani i užitak mi je družiti se s njima. Upoznao sam dosta ljudi iz drugih zemalja i njihovu kulturu. Imam dva docimera koji su Erasmusovci. Jedan je iz Brazila i zove se Richard, a drugi je iz SAD-a i zove se Cory. Pa, moji docimeri imaju malo drugačije navike. Recimo, Brazilac uvijek šeta u kratkim hlačama bilo vruće ili zima, a Cory izgleda baš kao pravi Amerikanac, što se vrlo lako primijeti. Stvarno su zanimljive osobe. Pričamo o različitim temama, izlazimo i družimo se. – ispričao je Joško, koji studira u Rijeci.

No, anonimna studentica nema baš potpuno pozitivna iskustva sa stranim cimericama. Dijeliti sobu sa studenticama na razmjeni morala je još na početku studiranja. Susrela se sa studenticama iz potpuno različitih zemalja i kultura.

– Imala sam cimerice s Erasmusa dva puta, prvi put kao brucošica u ljetnom semestru i drugi put ovaj semestar. S prvom sam imala sreće, došla mi je super cura iz Poljske. Drugi put baš i nisam jer je došla neka mutava Korejka s kojom se nisam slagala jer mi nikad nije htjela otvoreno reći što joj smeta kod mene pa smo se na kraju posvađale i razišle. Kakav će te cimer zapasti baš ovisi o sreći. – kaže anonimna studentica, koja je na studiju u Zagrebu.

Nerazmirice su glavni problem kod cimerstva, a još je teže s Erasmusovcima zbog razloga koje ona navodi:

– Ja ih osobno ne bih baš htjela zato što je kod njih pristup najčešće taj da oni imaju pravo na sve i da tvoje potrebe nisu pretjerano bitne iako biste trebali provesti cijeli semestar u istoj sobi, a tu je i jezična barijera. Primijetila sam da većina loše govori engleski i da se zato uglavnom druže sa stranim studentima iste nacionalnosti, a mene to užasno živcira. Onda ni ne trebaju ići na razmjenu, mogu jednostavno ostati doma. – kaže.

Zbog toga hrvatski studenti uglavnom izbjegavaju cimere s Erasmusa jer, kako dodaje naša sugovornica, kad ti postanu cimeri, studenti na razmjeni u pravom su smislu stranci. O njima ne znaš ništa pa kakav će te Erasmusovac dočekati ovisi o sreći.