„Definitivno najveći šok bio je vezan za čvrste stavove studenata o prepisivanju!”
Marjana Kulaš je studentica treće godine Zagrebačke škole ekonomije i managementa koja je peti semestar provela u Munich Business School u Münchenu. Grad je odabrala jer joj se posebno svidio u prethodnim putovanjima po Europi, a s obzirom na to da studira ekonomiju, ovu je mogućnost smatrala dobrom zbog izuzetno uspješne ekonomije grada.
Marjana Kulaš je studentica treće godine Zagrebačke škole ekonomije i managementa koja je peti semestar provela u Munich Business School u Münchenu. Grad je odabrala jer joj se posebno svidio u prethodnim putovanjima po Europi, a s obzirom na to da studira ekonomiju, ovu je mogućnost smatrala dobrom zbog izuzetno uspješne ekonomije grada.
Sveučilište u Zagrebu uskoro će raspisati natječaj u sklopu Erasmus+ programa za akademsku godinu 2014./2015. Da vas ohrabrimo na prijavu, u sljedećim tjednima ćemo vam predstaviti bivše i sadašnje sudionike Erasmus programa koji će vam predočiti kako studiranje u drugoj zemlji nikako nije bauk! Danas vam prezentiramo Erasmus iskustvo iz Njemačke.
Marjana Kulaš je studentica treće godine Zagrebačke škole ekonomije i managementa koja je peti semestar provela u Munich Business School u Münchenu. Grad je odabrala jer joj se posebno svidio u prethodnim putovanjima po Europi, a s obzirom na to da studira ekonomiju, ovu je mogućnost smatrala dobrom zbog izuzetno uspješne ekonomije grada. München je sjedište mnogih poznatih kompanija koje je Marjana posjetila tijekom studiranja na njihovoj poslovnoj školi.
Kako je tekao proces prijave – je li tu bilo straha od nepoznatog (primjerice, što sve treba ispuniti, što sve treba prikupiti, kompliciranost prijave)? Koliko je sve to otprilike trajalo?
Moram priznati da mi kao djevojci od 20 godina nije bilo lako odlučiti i otići iz svoga grada i od obitelji jer nikada prije nisam živjela sama, ali naša škola doista nas potiče da se odlučimo na razmjenu, tako da proces prijave nije bio kompliciran. Prijave za zimski semestar bile su u siječnju, a sve je bilo gotovo krajem lipnja.
Kakvi su bili prvi dojmovi nakon dolaska u novu sredinu, koliko ti je trebalo da se snađeš i tko ti je u tom dijelu najviše pomogao?
Škola u koju smo došli bila je izrazito susretljiva, tako da smo imali Dan orijentacije na kojem smo saznali najbitnije informacije o gradu, školi, kulturi i svemu što nas je zanimalo. Upozorili su nas i da će nam biti teško jer smo udaljeni od obitelji i prijatelja, ali meni, kao i većini međunarodnih studenata koji su došli u München, nije bilo loše niti nam se „žurilo” doma. Međunarodni ured bio je jako susretljiv, tako da su nam rekli da im se uvijek možemo obratiti za bilo kakvu pomoć.
Koliko dugo ti je trebalo da nađeš ekipu, jesu li ljudi pristupačniji prema strancima?
Svi studenti koji odluče ići na razmjenu žele se družiti, upoznati nove ljude, izlaziti van, razgledavati grad i provoditi svoje vrijeme što kvalitetnije. Mislim da pristupačnost ljudi ovisi o zemlji u koju idete. München je, recimo, poprilično hladan grad, tako da i ljudi djeluju tako, ali osobno nemam nikakvih loših iskustava.
Kako te ovo iskustvo obogatilo – što si naučio/la, koje su kulturne razlike?
Naučila sam mnogo toga. U mojoj su grupi bili studenti iz Meksika, Perua, Brazila, Kanade, Francuske, Kine, Španjolske, Rusije, Filipina i mnogih drugih zemalja. Kada provodite slobodno vrijeme s ljudima iz drugih zemalja puno komentirate kulturne razlike. Postoje velike razlike u preferencijama izbora jela, pića, prihvatljivog ponašanja i mnogih drugih stvari. Najneobičnija stvar je što je za pola moje grupe bilo apsolutno neprihvatljivo prepisivati ili varati na ispitima, dok je za pola grupe to sasvim prihvatljivo.
Što ti najviše nedostaje?
Nedostaje mi raznolikost ljudi, razmišljanja i pozitivnog okruženja. Najviše mi nedostaju ljudi na koje sam se naviknula i žao mi je što ih ne mogu viđati. Zajedno smo posjetili Amsterdam, Stuttgart i još par gradova. Kolega iz Zagreba koji je bio sa mnom na razmjeni čak je odveo muški dio grupe na vikend u Zagreb i pokazao im ljepote naše zemlje. Bili su oduševljeni Plitvičkim jezerima i svi imaju veliku želju posjetiti nas na ljeto (ukoliko avionske karte prema RH pojeftine).
Na temelju iskustva i razmišljanja, možeš li nam reći što bi Republika Hrvatska trebala promijeniti u obrazovnom sustavu, a što je bolje od zemlje u kojoj si bila?
Mislim da naša zemlja možda čak i previše mijenja obrazovni sustav iz godine u godinu, bilo bi lijepo da nađu dobar model obrazovnog sustava i ostave ga duži period jer se i školarcima i studentima jako teško priviknuti na nova pravila.
Jesi iskoristila vrijeme i za obilazak zemlje izvan grada gdje se održao Erasmus? Što ti se najviše svidjelo?
Njemačka je prekrasna zemlja, pozitivan primjer svega. Isto tako, posjetila sam Amsterdam, Pariz i Stuttgart. Svaki grad ima svoje posebnosti, u tome i je ljepota svakog novog putovanja.
Preporuke studentima - što raditi, gdje biti, što obavezno probati u tom gradu? „Must” svega?
Probati svu hranu, pića i ostale stvari koje nisu uobičajene za mjesto u kojem živite. I obavezno izaći van u klubove. Po tim se stvarima pamte sva putovanja.
Zanimljive anegdote koje su ti bile najviše upečatljive i kojima si se nasmijala od srca (i/ili šokirala)!
Definitivno najveći šok bio je vezan za čvrste stavove studenata o prepisivanju jer je u našoj zemlji to uobičajeno. Nisam jedan od onih studenata koji se znaju snaći i prepisivati, ali nisam mislila da se studenti doista mogu osjećati toliko uvrijeđeno.
