„Daljine treba hvatati na vrijeme. Tajming je najvažniji!“
Donosimo vam Igorovu priču iz Turske u koju ga je odvela AIESEC-ova Stručna praksa iz područja Edukacija te mu promijenila život iz korijena.
Donosimo vam Igorovu priču iz Turske u koju ga je odvela AIESEC-ova Stručna praksa iz područja Edukacija te mu promijenila život iz korijena.
„Kakva me budućnost očekuje?“ vjerojatno je najčešće pitanje koje postavlja mnoštvo stanovnika u našoj državi. Ima ih mnogo, različitih dobnih skupina, različitih kvalifikacija i obrazovanja, različitog iskustva, no jedna stvar ih zasigurno povezuje – potraga za poslom kojoj se ne nazire kraj. Uzmemo li u obzir činjenicu da neslavno dijelimo sudbinu sa Španjolskom, Grčkom i Italijom u stopi nezaposlenosti mladih, zaista je teško odoljeti pitanju koje se odnosi na budućnost. Ovo je pitanje zabrinjavalo i Igora Jurilju koji je stekao diplomu iz engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Donosimo vam Igorovu priču iz Turske u koju ga je odvela AIESEC-ova Stručna praksa iz područja Edukacija te mu promijenila život iz korijena.
Kao i mnogi drugi mladi ljudi, Igor nije bio upoznat s AIESEC-om niti s mogućnošću odlaska na stručne prakse iz područja obrazovanja:
„Za AIESEC ranije nisam bio čuo i sve je zvučalo zanimljivo, ali vrlo dubiozno (jer sam po prirodi ekstremni skeptik i radikalni realist), ne bih li već mjesec dana kasnije bio u sustavu i nalazio desetke primamljivih geografsko-profesionalnih lokacija u kojima bih mogao iskušati sreću.“
Često se susrećemo sa željama o odlasku u SAD, Kanadu, Australiju, Norvešku, Njemačku ili Švicarsku, što je vrlo često teško ispuniti s obzirom na to da je konkurencija za stručne prakse velika, jer ih je brojčano manje od volonterskih. Igor je imao želju otići u Argentinu, Kolumbiju ili Venezuelu. Međutim, praksa u Turskoj je u konačnici prevagnula. Odluka o odlasku u Tursku pokazala se ispravnim odabirom.
„Promijenila mi je život. Iz temelja. Neočekivano. Brzo. Nabolje! Naime, nakon razgovora s administracijom svoje privatne škole, Turska je odavala dojam sigurnije zemlje od željenih latinoameričkih, a i svojevrsnu dostupnost koju prekooceanske lokacije ipak nisu imale u tolikoj frekventnosti, kao i financijski izazov.“
Nikada nije lako donijeti ovakvu odluku koja u potpunosti može promijeniti tijek života jedne osobe. No, svakodnevne frustracije i tri (ne)plaćena posla dali su vjetar u leđa Igorovoj odluci o odlasku na Bliski istok u potrazi za novom nadom. Igor je svoju praksu u Turskoj započeo u struci:
„Moje je iskustvo prve godine kao AIESEC-ov praktikant u struci učitelja i nastavnika engleskog jezika u privatnoj osnovnoj i srednjoj školi u Gaziantepu (jugoistočna Turska) bilo iznimno uspješno i kvalitetno na različitim razinama. Iako je plaća praktikanta bila prilično skromna, u odabranom gradu, s dobivenim stanom i plaćenim režijama za vrijeme boravka, kao i obrocima u školi, nije bilo teško živjeti. Dapače, bio je to sasvim pristojan džeparac koji može podnijeti i povremena putovanja.“
Međutim, Igor je iskoristio i mogućnost dodatne zarade s obzirom na to da je živio u gradu i državi gdje engleski jezik još uvijek nije toliko rasprostranjen. Time je uštedio financijska sredstva za dva posjeta domovini i tromjesečno ljetovanje na Jadranskoj obali. Stručne prakse, koje su ujedno i plaćene, najčešće traju od šest mjeseci do godine i pol dana, nakon čega se praktikant vraća kući sa stečenim iskustvom i bogatijim životopisom. Ovo, međutim, nije bila jedna od takvih praksi, našem sugovorniku pružila se prava životna prilika:
„Ukratko, poslovne su se prilike otvorile od samoga početka i trebalo je proći tri mjeseca rada da mi poslodavac ponudi i pravi posao za nadolazeću (aktualnu) školsku godinu, Sada pod jednakim privilegijama radim posao u struci za punu, pravu plaću, dvostruko veću od one kakvu bih u idealnim uvjetima primao u Hrvatskoj u svojoj profesiji.“
AIESEC-ova Stručna praksa uspjela je promijeniti jedan život nabolje te otvoriti vrata novim poslovnim prilikama izvan granica naše države, a Igor nema nakanu povratka u Hrvatsku:
„Unatoč prirodnoj nostalgiji koja se povremeno javlja u različitim intenzitetima, ne vjerujem da ću se uskoro vratiti u Hrvatsku i pokušati ondje započeti karijeru (daljnjim odlaskom na postdiplomski studij) i život, već ću profesionalne ciljeve pokušati ostvariti u inozemstvu.“
Studentska organizacija AIESEC uspjela je dati odgovor na Igorovo pitanje o budućnosti; mnogo je mladih ljudi i studenta čije su misli obuzete sličnom tematikom, a mi se možemo potruditi da ih odagnamo te stvorimo prilike za uspjeh u inozemstvu. AIESEC-ov program Stručnih praksi na području Edukacija, IT-a te Businessa donosi vam mogućnost za napretkom i razvitkom, a našu priču s Bliskog istoka zaključujemo kako smo i krenuli, s Igorom:
„…daljine treba hvatati na vrijeme. Tajming je najvažniji!“
