Treba li ukinuti Zadrugu zbog slučaja u Srbiji? – intervju s novinarkom Gordanom Vilović
Pucnjava u školi u Beogradu otvorila je mnoga pitanja.
Pucnjava u školi u Beogradu otvorila je mnoga pitanja.
Nezapamćena tragedija koja se dogodila u Srbiji ne prestaje puniti medijske stupce te otvara mnoga pitanja. Od toga kako je došlo da 14-godišnjak počini stravičan zločin, je li se to moglo kako spriječiti, kakvu ulogu mediji imaju u svemu. O tome kako bi mediji trebali izvještavati kada je riječ o ovakvom slučaju, jesu li oni krivi i kako ih javnost optužuje, pričali smo s novinarkom i profesoricom Gordanom Vilović.
U zadnjih par dana, regiju su potresla dva slučaja masakra od kojih su u jednom žrtve i djeca. Koje smjernice bi mediji trebali pratiti kada izvještavaju o ovakvom slučaju?
Govoreći o etici izvještavanja o tragičnim događajima u kojima sudjeluju djeca kao počinitelji i djeca kao žrtve, temeljna odrednica jest da valja zaštiti njihove identitete. I jednih i drugih. Znam da je interes javnosti enorman zbog ove tragedije, ali valjalo bi se prisjetiti svih preporuka. To je nažalost izostalo. Svi znamo ime, lice dječaka počinitelja, niz detalja iz njegova života i života njegovih roditelja. Smatram da su se mediji natjecali koji će više podataka dati, neovisno koliko su provjereni i kome su potrebni u konačnici.
Jeste li uočili greške medija pri izvještavanju o ovim slučajevima i ako da, koje su to greške?
To je niz objava, iz sekunde u sekundu (ako su točne), koje zapravo nisu potrebne najširoj javnosti, nego stručnjacima koji će se baviti ovim slučajem. Ovaj nezapamćen događaj će svakako ostaviti traga na životima ljudi koji su izgubili svoju djecu, ali zar mediji moraju dodatno viktimizirati žrtve ulazeći u detalje iz njihovih kratkih života?! Razumijem da živimo u digitalno doba i da su društvene mreže prvi izvori svega i svačega, ali zato postoje mainstream mediji, koji ne trebaju nužno sve prenositi, vodeći računa da sačuvaju dignitet žrtava u svom izvještavanju. No, nerijetko se u ovakvim slučajevima poigrava sa znatiželjom običnih ljudi i neprestano se dodaju detalji da bi, valjda, priča bila živa još koji dan?! To nije bilo dobro.
Mnogi u javnosti optužuju medije u slučaju pucnjave u školi u Srbiji. Traže da se ukinu reality TV-emisije poput Zadruge i slično te tvrde da je medijski sadržaj pridonio zločinu. Slažete li se da se takvi sadržaji trebaju sklanjati od djece ili je rješenje u nečemu drugom?
Moram priznati da su meni smiješne te preporuke. Ne možete to zaustaviti, ma kako ta emisija koju spominjete bila morbidna. Jednom davno sam se osobno uvjerila da se emitira u sred bijela dana, u vrijeme mog boravka u Crnoj Gori. To je, užas nad užasima, ali treba djeci pomoći da shvate da je to užas. Ukidanje nije rješenje. Nikada zabrane nisu donijele neke velike rezultate. Rekla bih da djeca više nemaju autoritete u stvarnom životu i traže ih u virtualnom svijetu. To brkanje stvarnosti i virtualnosti nerijetko dovodi do tragičnih ishoda.
