Studenti koriste 3D printer za izradu protetskih ruku
Troje studenata biotehnološkog fakulteta sa Sveučilišta Washington u St. Louisu uspjelo je trinaestogodišnjoj djevojčici napraviti mioelektričnu podlaktnu protezu pomoću 3D printera za samo 200 dolara.
Troje studenata biotehnološkog fakulteta sa Sveučilišta Washington u St. Louisu uspjelo je trinaestogodišnjoj djevojčici napraviti mioelektričnu podlaktnu protezu pomoću 3D printera za samo 200 dolara.
Troje studenata biotehnološkog fakulteta sa Sveučilišta Washington u St. Louisu uspjelo je trinaestogodišnjoj djevojčici napraviti mioelektričnu podlaktnu protezu pomoću 3D printera za samo 200 dolara.
Kendall Gretsch, Henry Lather i Kranti Peddada su, u suradnji s fizioterapeutom Josephom Klaesnerom, profesorom fizikalne terapije na Sveučilištu Washington, proizveli navedenu protezu za ruku na tečaju inženjerskog dizajna. Na zahtjev korisnice Sydney Kendall, tim je izradio ružičastu protezu koja izgleda odlično.
Budući da su studenti već stekli potrebno znanje za protetičku izradu, dobili su tek nekoliko praktičnih savjeta dvojice liječnika, specijalista ortopedske ručne kirurgije, Charlesa A. Goldfarba i Lindley Wall. Liječnici su sa studentima podijelili vlastito praktično znanje i iskustvo iz područja protetike, ali i pedijatrije, bazirajući se na biomehaničkim osobitostima i potrebama djece.
Unatoč tome što je Sydney već posjedovala protetičku ruku, shvatila je da ju ona ograničava u mnogim radnjama. Zahvaljujući ovoj mioelektričnoj protezi dobila je cijeli spektar novih mogućnosti te veći raspon opsega pokreta. Jednim ciljanim pokretom ramena može obavljati mnogo različitih zadataka koje prije nije mogla učiniti, kao što su bacanje lopte te kontroliranje računalnog miša.
– Ovaj projekt nam je pokazao što se sve može napraviti kombinacijom medicine i tehnologije. – izjavio je Peddada.
Za razliku od ostalih mioelektričnih proteza, ova proteza posjeduje motor i funkcionalni palac. Također, radi na baterije, a kontrolira se pomoću akcelerometra.
Djeca često nemaju mogućnost korištenja protetičke opreme zbog njihovog ubrzanog rasta te tjelesnih promjena, zbog kojih se protetika mora često zamjenjivati. Protetička je oprema veoma skupa (cijena je najjeftinije verzije mioelektrične proteze čak 6000 dolara) i mnoge obitelji nisu u mogućnosti priuštiti djeci adekvatnu protetičku zamjenu. Pomoću 3D printera, biotehnologija je premostila i tu granicu te time približila protetičku opremu malim ljudima.
Ako želite pogledati demonstraciju prototipa uređaja, pogledajte sljedeći video:
