Nizozemska zna kako da studenti besplatno dobiju dom
U Nizozemskoj je na inovativan način riješen problem nedostatka smještajnih kapaciteta u studentskim domovima i loše kvalitete studentskih soba.
U Nizozemskoj je na inovativan način riješen problem nedostatka smještajnih kapaciteta u studentskim domovima i loše kvalitete studentskih soba.
Većina mladih želi svoje studentske dane proživjeti što je luđe moguće te baš nemaju preveliku želju da žive u staračkom domu. Međutim, nekoliko nizozemskih studenata odabralo je baš tu opciju. Oni su dio međugeneracijskog programa u staračkom domu Humanitas u Deventeru u istočnoj Nizozemskoj. Ovaj je program idealno rješenje za manjak smještajnih kapaciteta u studentskim domovima. Kao dio programa, studenti slabijeg socioekonomskog statusa besplatno žive u staračkom domu.
Program su pokrenuli prije dvije godine kada je student Onno Selbach poslao molbu ravnatelju staračkog doma Gei Sijpkesu žaleći se na buku i lošu kvalitetu studentskog smještaja. Studentske sobe u nizozemskim domovima često su premalene i preskupe. Prosječna cijena iznosi oko 400 eura za 10 kvadratnih metara. S druge strane, zbog rezova u proračunu nizozemske vlade, većina starijih osoba nema pravo na subvencionirani smještaj u staračkom domu, zbog čega su brojne sobe ostale prazne. Budući da se velik broj mladih u Nizozemskoj uključuje u volontiranje i radi u staračkim domovima, nije bilo teško postići dogovor i uvjete programa.
Trenutno šest studenata s područja Sveučilišta Saxion i Windesheim živi u staračkom domu u paviljonu sa 160 umirovljenika. Studenti žive u prostranim sobama i imaju vlastitu kupaonu i kuhinju. Smještaj je besplatan, a studenti u zamjenu moraju provesti najmanje 30 sati mjesečno kao „dobri susjedi“. U praksi to znači da se studenti druže sa starijima. Zajedno prate sportske programe, slave rođendane, razgovaraju, odlaze u kupovinu namirnica i igraju igre.
The Journal donosi neke aktivnosti kojima studenti obogaćuju život starijih osoba. Jedna je studentica starije povela u vrt, dala im da sprejevima slikaju na kartonima i tako ih učila o grafitima. Drugi je student pokazao starijima kako se služiti internetom. Sad znaju poslati e-mail, pogledati videozapis i promijeniti status na svojem Facebook profilu.
Život studenata u staračkom domu prilično je opušten, a pravila su sve samo ne stroga. Studenti mogu odlaziti i dolaziti kada god požele, ali ne smiju smetati starijima. Mogu dovoditi prijatelje, organizirati tulume, a partneri mogu prespavati kod studenata. Između mladih i starijih nastoji se uspostaviti prisan i topao odnos u kojem jedni mogu učiti od drugih. Važno je da se stariji ne osjećaju usamljeno i izolirano. Tim programom željelo se stati na kraj negativnim učincima starenja jer su upravo izoliranost i samoća povezani s povećanjem broja smrtnosti starijih osoba.
Slični programi postoje i u Lyonu u Francuskoj i u Clevelandu u SAD-u. Međutim, u staračkim domovima u Lyonu uvjeti su stroži. Studenti moraju plaćati stanarinu i ne smiju dovoditi prijatelje u sobu. Na kraju, postavlja se pitanje može li sličan međugeneracijski program zaživjeti u Hrvatskoj. Biste li u njemu sudjelovali kada bi postojao? Svoje mišljenje možete izraziti u anketi.
