Nestala zatvorena članica Pussy Riota

Jedna od članica ruskog glazbenog sastava Pussy Riot, Nadezhda Tolokonnikova, nestala je te joj se ne može ući u trag. Suprug Tolokonnikove izjavio je za jednu američku internetsku stranicu da nije čuo vijest o svojoj supruzi više od deset dana. Nadezhda Tolokonnikova 21. je listopada stavljena na vlak za Chelyabinsk, grad u planinama Urala, nakon što je odlučeno da ju se prebaci iz zatvora u Mordoviji, gradu udaljenom 450 kilometara istočno od Moskve. Posljednji ju je put vidio putnik iz vlaka 24. listopada, kada je vlak stigao na stanicu u Chelyabinsk.

Nadezhda Tolokonnikova žalila se na uvjete u mordovskom zatvoru, dva je puta štrajkala glađu, a krajem rujna je završila u zatvorskoj bolnici zbog ozbiljno ugroženog zdravstvenog stanja. U pismu koje je poslala medijima rekla je kako su zatvorenice prisiljene raditi po sedamnaest sati dnevno, a u slučaju da su svoje zadatke odbijale ili im se suprostavljale, bivale su kažnjavane oduzimanjem vode i hrane te su bile prisiljeni stajati vani na hladnoći.

„Vlasti u Moskvi žele je se riješiti”, izjavio je za stranicu Buzzfeed Pyotr Verzilov, suprug pjevačice. Dodao je kako je Tolokonnikova vrlo slaba nakon dva štrajka glađu te kako njegova supruga trpi zbog iskazanog političkog neslaganja s Kremljem.

Dvije su članice Pussy Riota, spomenuta Tolokonnikova i Maria Alyokhina, osuđene na dvije godine zatvora zbog „huliganizma potaknutog vjerskom mržnjom”, a kazne su im potvrđene u kolovozu kada je sud odlučivao o njihovim žalbama. Treća članica, Yekaterina Samutsevič, oslobođena je u kolovozu na istom suđenju te puštena na slobodu. Performans zbog kojeg su završile u zatvoru održao se u moskovskoj katedrali u veljači prošle godine

I dok ovakvi slučajevi vraćaju Rusiju u ne baš tako daleku prošlost, prošlost kada se ljude zbog neistomišljenja slalo u zloglasne gulage i u Sibir, predsjednik Vladimir Putin ne čini se odviše zabrinut zbog „nestajanja” ljudi. No, čovjek koji je ove godine nominiran za Nobelovu nagradu za mir (iako od jedne njemu bliske ruske civilne udruge) trebao bi ipak više poraditi na donošenju boljih i kvalitetnijih zakona koji se dotiču ljudskih prava ukoliko želi da se njegova zemlja smatra demokratskom i pravičnom, a ne totalitarnom, kako je sada gledaju sa Zapada.