„Kada jednom odete na taj predivan kontinent, uvijek ćete se vraćati“

Profesor geografije Dejan Nemčić iz Garešnice pokrenuo je projekt Afrika – Možemo zajedno u sklopu humanitarne udruge za pomoć djeci trećega svijeta. U sklopu projekta otišao je u Afriku gdje je pomagao osnovnoškolskoj djeci darujući školski pribor i lijekove protiv malarije.

Podsjetimo, ovaj projekt podržala je izdavačka kuća Profil Klett, u projektu je sudjelovalo više od 50 hrvatskih škola, tvrtki i veliki broj građana, a humanitarni projekt osmišljen je s ciljem unapređenja obrazovanja i poboljšanja zdravstvenih uvjeta u afričkim zemljama. Pitali smo profesora Dejana Nemčića o detaljima svog projekta, o njegovoj afričkoj svakodnevnici i o osobnim doživljajima i iskustvima koje je stekao pomažući afričkoj djeci.

Za početak, možete li nam reći što je projekt Afrika – Možemo zajedno i koji je njegov cilj?

Afrika – Možemo zajedno projekt je koji je studiozno planiran šest godina i koji ima nekoliko ciljeva poput opremanja afričkih škola školskim priborom i geografskim kartama te kupnju lijekova protiv malarije koja je jedna od najsmrtonosnijih bolesti u Africi. Također, jedan od ciljeva je svakako i stvaranje temelja moderne nastavne prakse gdje bi djeca iz Afrike preko Skype tehnologije držala predavanja i pričala o Africi djeci u hrvatskim školama, a djeca u hrvatskim školama predavala afričkoj djeci o Hrvatskoj, odnosno o njezinim ljepotama i kulturi.

Kako ste se odlučili na realizaciju ovog projekta i što je sve bilo potrebno za uspješno putovanje u Afriku?

Za realizaciju ovog projekta odlučio sam se vidjevši kako zainteresirano djeca u školi reagiraju na predavanja o Africi i teškim prilikama u afričkim zemljama. Svaki put kada bih predavao o tom kontinentu učenicima šestih razreda oni bi komentirali da te teme predajem s posebnim emocijama. To je bila svojevrsna prevaga jer iznimno cijenim mišljenja svojih učenika. Istovremeno sam vidio koliko i moji učenici suosjećaju s afričkom djecom koja žive u teškim prilikama te kako govoreći o tim temama potičem svoje učenike da i sami razmišljaju kako mogu pomoći potrebitima. Na taj sam način potaknuo svoje učenike na volontiranje i razvijanje osjećaja solidarnosti i empatije za one koji žive u zaista brutalno siromašnim prilikama često bez osnovnih civilizacijskih preduvjeta. S obzirom na tako teške uvjete, posebice u zemljama središnje Afrike, za realizaciju ovakvog projekta bila je važna dobra psihička, ali i tjelesna priprema. Uistinu je bilo vrlo presudno upoznati sve opasnosti koje vas mogu zadesiti u afričkim gradovima i selima kako biste mogli sami sebi pomoći i ne nastradati.

Jeste li imali svu potrebnu podršku za ovaj projekt, odnosno podršku hrvatskog i afričkog Ministarstva obrazovanja, Vaše obitelji? Tko Vam je sve dao financijsku podršku i donacije?

Za ovaj projekt imao sam podršku izdavačke kuće Profil Klett te mnogih drugih kao što su Prirodoslovno matematički fakultet koji sam pohađao, ali su se zaista velikodušno uključile i mnoge škole širom Hrvatske. Moja obitelj je također bila uz projekt, angažirali su se koliko god je trebalo i u čemu god su mogli pomoći. Naravno, najveći problem je bio kada sam otišao jer se strah od odlaska u Afriku zbog brojnih potencijalnih opasnosti koje bi me mogle snaći na tako dalekom putu uvukao u njihove živote. Cijeli projekt i sam put bio je uistinu prilično skup, no uz spomenutu izdavačku kuću Profil Klett i moj fakultet, imao sam pomoć i brojnih tvrtki iz svog rodnog grada Garešnice koje su pomogle svojim donacijama.

Kako Vam je izgledao jedan radni dan u Africi i koja Vam je bila glavna zadaća?

Radni dan u Africi počinjao je jako rano, već u 5:30 sati kada su se djeca budila. Pripremanje za školu je trajalo do oko 7:00 sati kada bi ih ispratio u školu. Naime, to su bili vrlo zanimljivi trenutci za mene jer njih odlazak u školu iznimno veseli. Na putu do škole prevladava samo smijeh, dobra atmosfera i energija. Tijekom dana, dok su oni u školi, posjećivao sam ostala sirotišta, donirao lijekove protiv malarije kao i potreban školski pribor. Često sam znao u školama održavati sate geografije. Glavni cilj tijekom dana mi je bio biti što više među ljudima i djecom da osjetim onu pravu Afriku. Jednostavno sam se stopio s njima i prihvatio njihove norme ponašanja.

FOTO: Facebook/Možemo zajedno

Planirate li govoriti o stečenim iskustvima svojim učenicima?

Jedva čekam da počne škola kako bi svoja iskustva mogao prenijeti svojim učenicima. Vjerujem da nikada neću više predavati gradivo Afrike kao do sada. Bit će to sada puno drugačiji pristup jer ću im pokušati prenijeti i svoje doživljaje i emocije.

Koji su planovi za budućnost? Namjeravate li realizirati slične projekte i vratiti se u Afriku ili poticati druge profesore i učenike na slične projekte?

Od prvog dana kada sam krenuo u realizaciju projekta govorim da ovaj projekt nema smisla ako se vratim iz Afrike i stanem raditi na njemu. Ovo je dugoročni projekt, projekt koji planiramo provoditi i dalje u suradnji s izdavačkom kućom Profil Klett. Kroz mjesec dana boravka u Africi upoznao sam kakvo je stanje u središnjoj Africi, kakvi su uvjeti života i koji su mogući načini djelovanja odnosno kako se sve može pomoći. Cilj mi je vratiti se opet sljedeće godine te raditi dalje i provoditi projekt. Istovremeno, ovdje u Hrvatskoj također nastaviti poučavati učenike te ih poticati na volonterstvo koje je iznimno važno, posebno u današnjem svijetu i političkim prilikama. Puno nas posla čeka, zato svi koji su spremni  uključiti se dobrodošli su u ovaj projekt i tim. Tijekom nadolazećih mjeseci, gostovat ću u mnogim školama i knjižnicama i držati predavanja o Africi te našim ljudima pokušati prenijeti sve emocije koje sam doživio tamo.

Koji Vam je najdraži i najmanje drag trenutak ovog iskustva te što će Vam najviše ostati u sjećanju od cjelokupnog doživljaja?

Najdraži su mi trenuci koje sam proveo s afričkom djecom, to mi je nekako najviše urezano u sjećanje i toga se nekako najradije prisjećam. Neobično je bilo doživjeti njihovu ogromnu radost kad god bi dobili neku bilježnicu ili olovku, njihov entuzijazam zbog odlaska u školu. Važno mi je prenijeti i našim učenicima kolika je važnost obrazovanja i koliko im se prilika pruža u školi, kako mogu utjecati na svoju budućnost i promijeniti svoje živote obrazujući se. Također smatram da je iznimno važno volontirati i pomagati drugome. U Africi sam mogao zaista to doživjeti svakodnevno i uživao sam svake sekunde. Loših i neugodnih trenutaka nisam doživio. No, uz brojne ljepote i divne doživljaje, Afrika nas također uči da svaki trenutak moramo biti pažljivi i brinuti se za svoju sigurnost.

Zamislite da se možete vratiti na početak ovog projekta, biste li iskustvo ponovili i što biste promijenili?

Definitivno. Ponovio bih svaku sekundu koju sam doživio i onu najljepšu, ali i onu koja mi je bila možda nešto manje ugodna i draga. Kao i u pripremama za put, prikupljanju školskog pribora i donacija, tako i u obilaženju afričkih škola, dao sam najbolje od sebe te pomogao koliko god sam mogao. Tako u trenucima kada se mislima vraćam u Afriku osjećam da sam učinio sve što sam mogao.

Što biste poručili svima onima koji bi se htjeli upustiti u sličan projekt?

Poručio bih da svi mi možemo pronaći hrabrost i snagu u sebi samima jer mnogi ljudi zbog straha ne odlaze u Afriku. Afrika je zaista predivno mjesto na planetu Zemlji, kontinent koji ima divne ljude i veličanstvenu prirodu, ali istovremeno i mnoge probleme, uostalom kao i svaki drugi dio Zemlje. Neka volja za pomaganjem i srećom prevagne u vašem slučaju, a kada jednom odete na taj predivan kontinent uvijek ćete se vraćati. Hakuna Matata.

Detalje, novosti te buduće planove vezane za projekt možete pratiti na Facebook stranici Možemo zajedno.