Julija Timošenko na slobodi!
Ukrajina je krvavim prosvjedima svrgnula sada već bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča. Osim uspjeha prosvjednika, Ukrajinu je dočekala još jedna dobra vijest - Julija Timošenko je na slobodi.
Ukrajina je krvavim prosvjedima svrgnula sada već bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča. Osim uspjeha prosvjednika, Ukrajinu je dočekala još jedna dobra vijest - Julija Timošenko je na slobodi.
Julija Timošenko, koja je 2011. godine proglašena krivom za prekoračenje ovlasti prilikom sklapanja sporazuma o isporuci plina s Rusijom te osuđena na sedam godina zatvora, napokon je puštena na slobodu, nakon dugačke borbe njezine kćeri i odluke Europskog suda za ljudska prava o nezakonitosti suđenja. Odluka Europskog suda za ljudska prava donesena je u travnju 2013. godine Timošenko je osoba nevjerojatne snage za koju su Ukrajinci više puta protestirali i tražili njezino puštanje iz zatvora. Bila je jedna od ključnih osoba prilikom vođenja „Narančaste revolucije”, tj. pokreta protiv korupcije i namještanja izbora 2004. godine
Julija Volodimirivna Timošenko rođena je 27. studenog 1960. godine Prva je ukrajinska premijerka, a mandat je obnašala od 24. siječnja do 8. rujna 2005. godine Ujedno je predsjednica stranki „Sveukrajinski savez - Domovina” i „Blok Julije Timošenko”. Prije dolaska na premijersku funkciju, predstavljala je uspješnu poslovnu ženu u plinskoj industriji, što ju je dovelo u krug najbogatijih ljudi Ukrajine.
Timošenko je predstavljala jednog od savjetnika bivšeg premijera Viktora Juščenka te mu je u Narančastoj revoluciji bila glavni politički partner i jedna od ključnih osoba pri organizaciji prosvjeda i skupova. U tom su je razdoblju neki mediji nazivali „Ivanom Orleanskom Narančaste revolucije”. Dana 28. srpnja 2005. godine, časopis Forbes ju je proglasio trećom najmoćnijom ženom svijeta. Ispred nje su se našle samo Condoleezza Rice i Wu Yi.
Od početka karijere premijerke, ustrajala je na oštrim reformama, ali je u svojim radikalnim rezovima gospodarskog karaktera nailazila na političke nesuglasice sa strankom Viktora Juščenka, što je dovelo do raskola njihove zajedničke koalicije. 18. prosinca 2007. godine postala je predsjednica Vlade Ukrajine i jedan od ključnih reformatora ukrajinske ekonomije predodređene za otvaranje prema zapadnom tržištu. Julija Timošenko poziciju premijerke napustila je 11. ožujka 2010. godine, a njezino je mjesto zauzeo oporbeni političar Mikola Azarov. Početkom listopada 2011. godine ukrajinski sud osudio ju je na sedam godina zatvora zbog malverzacija prilikom sklapanja ugovora o trgovini prirodnim plinom.
Prve riječi koje je izgovorila su da je diktatura u Ukrajini gotova. Nažalost, prosvjedi u plamenu i stotine poginulih ljudi bili su potrebni za svrgavanje sada već bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča koji je jučer napustio Kijev, ali nije uspio prijeći državnu granicu te se još uvijek nalazi u Ukrajini. Julija Timošenko simbol je pobjede proeuropske Ukrajine i njezino oslobođenje i najava kadidature za predsjednicu države predstavljaju veliki uspjeh prosvjednika Ukrajine. Pitanje je koliko će ljudi stvarno poduprijeti njezinu kandidaturu i kako će se slagati s oporbom u daljnjem političkom djelovanju.
