Za djecu i mlade bez roditelja rješenje su udomiteljske obitelji, no u Hrvatskoj ih je sve manje

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Udomiteljstvo ima veliku ulogu u poboljšanju kvalitete života djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Svakom djetetu i mladoj osobi je potrebno odrastanje u sigurnoj obitelji punoj ljubavi i razumijevanja, što je važno za njihov razvoj. Socijalne ustanove im to ne mogu pružiti pa je važno naglasiti da je institucionalni smještaj djeteta samo prijelazna faza u pronalasku pravih uvjeta za dijete i mladu osobu. Udomiteljska skrb trebala bi biti prvo rješenje jer udomiteljska obitelj pruža osjećaj doma i pripadnosti u kojem se dijete može zdravo razvijati. Međutim, u Hrvatskoj je sve manje udomiteljskih obitelji pa je sukladno tome sve veći broj djece u institucijama.

Koji je razlog tomu? Postoje poteškoće s kojima se susreću udomitelji, no u Hrvatskoj još uvijek vlada nezainteresiranost za udomiteljstvom. U Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu 2019. ističe se važnost nastavka još jače popularizacije udomiteljstva.

Udomiteljska skrb određena je prema Zakonu o udomiteljstvu. Prema tome zakonu postoje sljedeće vrste udomiteljstva:

• tradicionalno udomiteljstvo
• udomiteljstvo kao zanimanje
• srodničko udomiteljstvo.

Udomiteljstvo kao zanimanje obavlja se kao standardno udomiteljstvo i specijalizirano udomiteljstvo za djecu. Udomiteljima su Zakonom određena njihova prava i obveze, a istaknute su posebne obveze udomitelja djece. Neke od obveza udomitelja koje su propisane Zakonom obveze su poput pravilnog njegovanja djeteta, odgajanja i pružanja primjerenog smještaja, prehrane i odjeće, briga za pravilan odnos prema radu i učenju, osiguravanje školskih i ostalih potrepština poput igračaka i sportske opreme, pomoć u oblikovanju djetetova identiteta, poticanje djetetovih sposobnosti i stjecanje radnih navika te uključivanje djeteta u život lokalne zajednice.

Da bi postala udomiteljem, osoba prema Zakonu mora zadovoljiti sljedeće uvjete:

• mora biti punoljetna
• mora biti hrvatski državljanin
• ima prebivalište i živi u Republici Hrvatskoj
• biti mlađa od 60 godina, osim ako nastavlja obavljati udomiteljstvo ili ako udomiteljstvo obavlja kao srodnik
• ima završeno najmanje srednjoškolsko obrazovanje, osim ako udomiteljstvo obavlja kao srodnik
• završila je osposobljavanje za udomitelja, osim ako udomiteljstvo obavlja kao srodnik
• ima propisane stambene uvjete
• ima pisanu suglasnost svih punoljetnih članova zajedničkog kućanstva za obavljanje udomiteljstva, osim ako udomiteljstvo obavlja kao samac.

Razgovarali smo sa Mladenkom Ravenski, predsjednicom Udruge udomitelja „Nada Ivanec“ koja je osnovana 2005. godine s ciljem zajedničkog djelovanja udomiteljskih obitelji na poboljšanju kvalitete života njihovih korisnika kao što su djeca, ali i starije osobe. Predsjednica Udruge udomitelja objasnila nam je proceduru postajanja udomiteljem.

– Postupak nije zahtjevan no postoji procedura koju svatko mora proći da bi bio udomitelj. Prvi korak je odlazak  u najbliži Centar za socijalnu skrb prema svom mjestu prebivališta  gdje kroz razgovor sa stručnjakom Centra dobije prve informacije i obavi jedan informativan razgovor. Nakon zadovoljavanja osnovnih kriterija osoba prolazi psihološko testiranje. Nakon što se zadovolje svi navedeni uvjeti osoba dobiva dozvolu za bavljenje udomiteljstvom na rok od 5 godina, tzv. licencu za udomiteljstvo.

U Republici Hrvatskoj primjećuje se smanjenje broja udomitelja. Prema Godišnjem statističkom izvješću o primijenjenim pravima socijalne skrbi, pravnoj zaštiti djece, mladeži, braka, obitelji i osoba lišenih poslovne sposobnosti, te zaštiti tjelesno ili mentalno oštećenih osoba u Republici Hrvatskoj u 2019. godini u udomiteljske obitelji smješteno je ukupno 2241 dijete i mlada osoba, što je 35 manje nego u 2018. godini. Predsjednica Udruge udomitelja istaknula je kako je u Hrvatskoj prijavljeno nešto više od 1300 udomiteljskih obitelji za djecu i taj broj manji je za približno 150 udomitelja u odnosu na 2015. godinu.

– Taj broj nikako nije zadovoljavajući jer nije svako dijete za svaku obitelj tako da bi bilo idealno da postoji i više obitelji kako bi se pronašla najadekvatnija obitelj za pojedino dijete. Još uvijek se nažalost prije gleda gdje je prazni krevetić za dijete jer ih je nažalost premalo praznih – objašnjava Ravenski.

Zbog čega se smanjuje broj udomitelja? Jedan od problema svakako je činjenica da je prosječna starost udomiteljskih obitelji između 55 i 60 godina što rezultira opadanjem broja udomitelja zbog Zakona prema kojemu udomitelj može biti osoba mlađa od 60 godina, a ne pojavljuju se novi udomitelji. Nezainteresiranost za udomiteljstvom posebno je vidljiva u mjestima gdje udomiteljstvo nije tradicionalno zastupljeno. U Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu 2019. godine istaknut je problem nedostatka udomiteljskih obitelji u urbanim sredinama, posebice velikim gradovima. Mladenka Ravenski navela nam je neke od mogućih razloga zbog kojih ljudi ne razmišljaju o udomiteljstvu:

– Jedan od razloga je što ljudi još uvijek nemaju ispravnu sliku o udomiteljstvu. Često se nažalost gleda da se udomiteljstvom ljudi bave zbog novca. Danas se mnoge obitelji teško nose s materijalnom situacijom, jedva spajaju kraj s krajem i naprosto ne mogu razmišljati o udomiteljstvu. Oni koji su u nešto boljoj financijskoj situaciji imaju opet svoje razloge, možda se čak i boje da li mogu pružiti djetetu sve što mu treba jer su zaposleni i često im radno vrijeme oduzima i previše vremena. Svakako postoje i oni ljudi koji se boje da se previše ne vežu uz dijete, a svjesni su da je udomiteljstvo privremeni oblik skrbi i boje se razočaranja i odvajanja od djeteta ako se ono vrati u svoju biološku obitelji ili ode na posvajanje – objašnjava nam.

Predsjednica Udruge udomitelja također ističe kako je velika prepreka u udomiteljstvu stav sustava prema toj skrbi.

– Nikada se udomiteljstvom ne bi trebao nitko baviti zbog novca, ali bez tog istog novca i kvalitetne podrške sustava nema ni kvalitetnog udomiteljstva. Nažalost, na početku 2021. godine situacija je takva da opskrbnine teško pokrivaju i najosnovnije potrebe djeteta – ističe Ravenski.

Veliki problem čini nedostatak specijaliziranih udomitelja koji su dodatno educirani za pružanje skrbi djeci s problemima u ponašanju te djeci s fizičkim ili mentalnim poteškoćama. Ravenski ističe kako je još uvijek najviše tradicionalnih udomitelja koji se nekada teško nose s višestrukim poteškoćama djece. Posebice je teško udomiteljima s djecom s poteškoćama koji žive u manjim sredinama. U Izvješću pravobraniteljice za djecu iz 2019. godine je ustanovljeno da je udomiteljima iz manjih mjesta teže dostupna psihološko-psihijatrijska i dodatna zdravstvena skrb, koje su toj djeci nužno potrebne. Nedostatak stručne pomoći i podrške te mogućnosti za adekvatnom zdravstvenom skrbi razlozi su zbog kojih udomitelji nevoljko primaju djecu s posebnim potrebama.

Upitali smo predsjednicu Udruge udomitelja Mladenku Ravenski je li se promijenila situacija s udomiteljstvom u vrijeme COVID-19 pandemije. Objasnila nam je kako je svakako bilo još teže za udomiteljske obitelji jer su se trebale prilagođavati svim ograničenjima i uputstvima koje je pripisao Nacionalni stožer.

– I sami Centri za socijalnu skrb bili su ograničeni u svom radu pa je to vjerojatno utjecalo i na udomljavanje – objašnjava.

Za djecu bez obitelji udomiteljstvo je izrazito važno. Ravenski nam govori kako su brojna znanstvena istraživanja i iskazi djece pokazali da je za biološku obitelj najbolja zamjena srodnička ili udomiteljska obitelj.

– Mnoga djeca koja dolaze u udomiteljstvo su doživjela traume gubitkom roditelja, neka bila zanemarivana i odgojno obrazovno zapuštena, izložena raznim oblicima nasilja u obitelji ili bila svjedocima teških zlostavljanja odraslih. Takvoj djeci  je silno potrebno odrastanje u toplini obitelji  u kojoj će se osjećati prihvaćeno, voljeno, ravnopravno, imati poticajno okruženje, što je iznimno važno za rast i razvoj svakog djeteta. Kvalitetna udomiteljska obitelj djetetu daje osjećaj sigurnosti, emocionalne topline, privrženosti, osjećaj pripadnosti i podrške, a to su osnovne ljudske potrebe svakog od nas, posebno ranjivog djeteta koje je u svom kratkom životu doživjelo i mnoge traume – ističe.

Bez obzira na nedostatak udomitelja, još uvijek ima ljudi koji pristaju biti udomitelji. Udruga udomitelja Nada Ivanec nastoji biti podrška udomiteljskim obiteljima kroz organizaciju mnogih aktivnosti kao što su edukacije udomitelja, pomoć djeci u učenju, podrška obiteljima u riziku iz lokalne zajednice, organizaciju humanitarnih aktivnosti te organizaciju slobodnog vremena druženja s djecom. Također, Udruga organizira izlete i druženja za cijele udomiteljske obitelji.

– Surađujemo i s drugim udrugama udomitelja i aktivno se uključujemo u kreiranje politike udomiteljstva kroz svog predstavnika u Forumu za kvalitetno udomiteljstvo djece – ističe Mladenka Ravenski.

Takve su udruge važne jer daju podršku već postojećim udomiteljima, ali mogu i privući nove ljude pune ljubavi za djecu koji su spremni postati udomiteljima. Intenzivnom popularizacijom udomiteljstva neće se samo privući veći broj udomitelja nego se mogu potaknuti sustavne promjene vezane uz tu skrb.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.