U potrazi za poslom, identitetom i smislom

U Hrvatskoj danas živi 25 000 pripadnika romske nacionalne manjine. Čine svega 0,4 posto Hrvatske populacije, no ponekad se čini da ih ima više. Mnogi nisu upisani u posljednjem popisu stanovništva, nemaju adresu, žive na mjestima koja nisu upisana za stanovanje. Nisu jedina manjina na hrvatskim prostorima. Ukupno ih je 22, od Roma su brojniji samo Srbi, Talijani i Albanci. Najdiskriminiranija su etnička skupina na našim prostorima. Izvor diskriminacije? Uvjerenje da su sami krivi za svoj položaj u društvu, da su naučili ponašati se drugačije od ostatka stanovništva i da odbijaju pomoć koju im dobrohotni Hrvati nude. Odakle ta uvjerenja? Većinski iz medija.

– Istraživanja ukazuju da su medijski napisi o Romima uglavnom negativno intonirani, uz nedovoljno objašnjenje konteksta pojedinih događaja. Time se, kao i jednoznačnim i fatalističkim zaključivanjem o nepremostivom začaranom krugu siromaštva i socijalne isključenosti doprinosi perpetuiranju tog istog siromaštva i socijalne isključenosti. – tvrde iz Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Rezultat? Ističu se negativnosti i razlike, a dojam koji nastaje produbljuje podijeljenost.

– Romi, kao uostalom i druge etničke ili manjinske skupine s većinskom dijele puno više sličnosti nego različitosti. No, umanjujući te sličnosti i ističući razlike uz istovremeno pridodavanje negativnog konteksta – mi zapravo pokušavamo podići vrijednost sebi i svojoj grupi, i to na štetu onih drugih. – zaključuju iz Ureda.  

Oni koji odbijaju pomoć

Često se na Rome gleda kao na one koji pomoć nisu htjeli. Hrvatska zaista dugo vremena radi na antidiskriminacijskim politikama, no stvari nisu uvijek jednostavne kako se čine na prvu. Od 2003. godine aktivno se radi na uključivanju Roma u društveni i politički život države. Svakih šest godina donosi se nova strategija, Nacionalni plan za uključivanje Roma. Imamo jednog predstavnika u parlamentu, a država financira i rad nekolicine udruga koje se bave unaprjeđenjem životnih standarda Roma u Hrvatskoj. Najpoznatiji su Savez Roma Kali Sara i Kulturno društvo Darda, no osim njih postoje i Udruga žena Romkinja Bolja budućnost, Kulturni centar Sisak, Korak po korak iz Koprivnice te Udruga Baranjskih Roma i Romski nacionalni forum u Belom Manastiru.

Te se udruge trude stvoriti bolju sliku o Romima u društvu i osigurati im uvjete za normalan život. No teško je to ako znaš da nisi prihvaćen. Dok se država bavi teškim planiranjem i kompliciranim terminima to objašnjava, Romi u očima društva ostaju na istom mjestu.

Uredi koji se bore protiv diskriminacije

– Stoljeća nepravde, marginalizacije i diskriminacije ne premašuju se tako lako i ciljevi našeg Nacionalnog plana su sasvim jasno navedeni u svim područjima. Potpuna demarginalizacija je ideal kojemu težimo, trenutak kada će, primjerice, poglavlje o romskoj nacionalnoj manjini u godišnjem Izvješću pučke pravobraniteljice biti potpuno prazno, no put je još vrlo dug. – ističu iz Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Vlada je osnovala taj stručni Ured da donosi prijedloge, planove i strategije za ostvarivanje ravnopravnosti svih građana Republike Hrvatske. Osim toga, Ministarstvo znanosti i obrazovanja svake godine nudi stipendije za studente pripadnike romske manjine. Broj dodijeljenih stipendija također je u porastu: ove je godine dodijeljeno 45 stipendija nasuprot prošlogodišnjih 27.
 

VEZANO: Mladim Romima studiranje ne treba biti bauk: Upoznajte Martinu Oršuš, medicinsku sestru koja ruši predrasude

– Sve više se koriste i nacionalna sredstva i fondovi EU, sami Romi su sve organiziraniji i zastupljeniji kroz strukture koje omogućava Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, saborskog zastupnika, 2 zamjenika načelnika općine, brojne predstavnike u skupštinama i vijećima županija, gradova i općina kao i vijeća i predstavnike romske nacionalne manjine, izlaznost na izbore je razmjerno velika, sve više Romkinja sudjeluje u tim procesima, sve je više mladih i sve obrazovanijih Roma i nadamo se da će bar dio njih zauzeti stav i mjesto u kontekstu daljnjeg unaprjeđenja položaja Roma. – tvrde iz Ureda.

U Hrvatskoj je 126 000 nezaposlenih

– Valja istaknuti i kako su poticaji ponekad bili nepotpuni, što pokazuju i provedene evaluacije: pokrili bi se troškovi nekog programa ali ne i prijevoz, što podrazumijeva da korisnici dolaze svaki dan vlastitim prijevozom u bilo kojim vremenskim i drugim okolnostima, često iz vrlo udaljenih naselja s lošom prometnom infrastrukturom; sve do 2016. g. bilo je teško i većinskoj skupini naći posao i s višim i s nižim kvalifikacijama, a kamoli pripadnicama i pripadnicima najdiskriminiranije skupine. Takvi negativni modeli (čemu se školovati kad ionako nikada neću dobiti posao) silno su utjecali da u jednom trenutku imamo najveću stopu mladih Romkinja i Roma u NEET skupini u EU.

Trenutno u  Hrvatskoj ima 126 000 nezaposlenih. Romi čine tek jedan dio. Svi su u istom košu, svima je loše. Kolege su u nevolji. A istovremeno i konkurencija. No ipak Romi imaju manje šanse za zaposlenje.

Istovremeno shvaćeni i neshvaćeni

Još jedan problem koji se javlja pri pokušaju prihvaćanja Roma jest njihova kultura koja je većini stanovništva nepoznata i poistovjećuje ju se samo s negativnim stereotipima. Primjerice, niječe se važnost obitelji, ističe se drugačija uloga muškaraca i žena, tvrdi se da im je nomadski život u genima. Iza svega toga zapravo se krije kronično nepoznavanje romske kulture.

– Čini se da se dio romske kulture itekako prihvaća, sjetimo se samo cijenjene i utjecajne glazbe i plesa, da ne govorimo o manje poznatim temama, kao što su utjecaj Roma na tako tradicionalno nacionalnu stvar kao što je tamburica. Neki drugi aspekti još su manje poznati – književnost, likovna umjetnost itd. Jednako tako, svaki iole bolji poznavalac Roma će se složiti da, općenito govoreći, Romi pridaju daleko veću važnost obitelji od većinskog stanovništva. – ističu iz Ureda.

S druge strane, psihologija ističe kako je strah od nepoznatog sasvim normalna pojava – on ljude štiti od opasnosti i urođena je pojava, nešto preostalo iz davnih dana kada su opasnosti vrebale iza svakog ugla. Strah od nepoznatog rezultira predrasudama, koje se odvijaju na osobnoj razini, razini mišljenja. Slijede stereotipi, koji se odvijaju na razini društva i stava. Ni oni nisu toliko problematični sami po sebi, sve dok ne rezultiraju diskriminacijom. Diskriminacija podrazumijeva ponašanje, aktivno djelovanje protiv neke skupine utemeljeno na stereotipima. S time se slažu i u Uredu za ljudska prava.

– Prirodno je bojati se nepoznatog, na koncu, strah od nepoznatog ima značajnu ulogu i u evolucijskom smislu. No, Romi zasigurno nisu nepoznati hrvatskom društvu. Naime, vrlo malen broj Roma u Hrvatskoj je mobilan i to već više od stoljeća, a za takav uvid vam je dovoljno pogledati bilo koji članak dr. sc. Danijela Vojaka koji se odnosi na Rome u Hrvatskoj u 18. i 19. stoljeću. Drugačija uloga muškaraca i žena je samo odraz patrijarhalnih stavova koje je i većinsko stanovništvo dijelilo do ne tako davno. Na svim ovim područjima se ponešto radi, no očito nedovoljno, i uz nedovoljno uključivanje ostalog stanovništva. Postoji i romsko izdavaštvo, objavljuju se rječnici, knjige, nešto medija, studij romologije.

Što dalje?

Načina za borbu protiv nejednakosti je više. Onaj koji se pokazao najučinkovitijim je prezentiranje pozitivnih priča, o Romima i Romkinjama koji svojim primjerom ruše barijere. Jedan od njih je bilo i prikazivanje uspješnog dokumentarca Svoje redatelja Miroslava Sikavice.

– Primjerice, naš dokumentarni film o uspješnim Romkinjama pod nazivom Svoje, koji smo pripremili s primarnim ciljem osnaživanja mladih Romkinja, no njime se apsolutno opovrgavaju i stereotipi koji prate romsku zajednicu. Stereotipi poput: Romi se ne žele obrazovati i raditi, Romkinje ne žele raditi, Romi zanemaruju svoju djecu i sl.

Drugi primjer uspješne kampanje bila je ona pod nazivom Pokreni kotač znanja.

– Pored toga, intenzivno radimo i nastavljamo raditi na kampanji Pokreni kotač znanja, kojom također želimo osnažiti mlade Rome u njihovim nastojanjima u obrazovanju, ali i skrenuti pozornost šire javnosti na poteškoće s kojima se romska djeca susreću (prije svega dugotrajnog i teškog siromaštva, poteškoće u smislu nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika i sl.).

Popratno, da bi se još više aktualiziralo pitanje uključivanja romske djece u školstvo, kampanja je uključivala suradnju s roditeljima.

– Intenzivno radimo i s roditeljima – kako bismo im olakšali roditeljstvo i učinili im dostupnim informacije o mogućnostima školovanja njihove djece, a paralelno s radom u romskim zajednicama intenzivno radimo i s donosiocima odluka na nacionalnoj, ali i regionalnoj razini kako bismo potaknuli i osigurali provedbu nacionalnog strateškog okvira za Rome u svim dijelovima Hrvatske.

Za kraj važno je istaknuti kako nema napretka bez suradnje cijelog društva, i većinskog stanovništva i manjina. Službe kao što je Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina samo su posrednici. Oni su ti koji svojim radom kroz kampanje, javne rasprave, poticanje provedbe inovativnih i novih praksi kojima se suzbija diskriminacija nastoje povezati fragmentirano društvo. No na društvu je da se potrudi ostvariti njihove napore i poveže se sa svim članovima države kojoj pripadaju.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.