LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Porasle studentske satnice

Studenti u problemima: Minimalna studentska satnica otišla gore, ali prag zarade se ne da

Minimalne studentske satnice se iz godine u godinu mijenjaju, ali prag zarade koji studenti smiju zaraditi, ostaje isti.

Minimalne studentske satnice se iz godine u godinu mijenjaju, ali prag zarade koji studenti smiju zaraditi, ostaje isti.

Za vrijeme studiranja, rijetko koji student se ne okuša u studentskom poslu. Prije ili poslije, svi se nađemo u situaciji kada smatramo da bi bilo dobro povećati naš studentski džeparac, bilo to zbog noćnih izlazaka, mnogobrojnih kava u pauzi između predavanja, putovanja s prijateljima, novih odjevnih predmeta ili pak tenisica koje nam se dugo sviđaju, a ne želimo tražiti novce od roditelja pa se odlučimo na korak da pronađemo neki prigodni posao i zaradimo koju kunu više.

Pronaći posao nije uvijek lagan zadatak. U moru oglasa koji su nam dostupni na raznoraznim portalima, studentskim stranicama i grupama na društvenim mrežama, treba odabrati posao koji zadovoljava sve naše želje i uvjete. Jedan od glavnih uvjeta je i razumna satnica. Ponekad može biti veća, no nikada ne smije biti manja, pod uvjetom da se radi na studentski ugovor, od propisane studentske satnice koja trenutno, od početka 2022. godine, iznosi 29 kuna i 30 lipa. Promjena je to koja se dogodila uslijed povećanja minimalne satnice na 4 687, 50 kuna bruto svim radnicima u Republici Hrvatskoj koju je uvela hrvatska Vlada pa je Ministarstvo znanosti i obrazovanja popratno, zakonski, moralo donijeti ovu odluku.

Povećanje minimalne studentske satnice, očekivano, pozdravljaju svi studenti isto kao što su prije četiri godine jednoglasno pozdravili tadašnju odluku Ministarstva znanosti i obrazovanja o uvođenju jednake minimalne studentske satnice za sve studente u Hrvatskoj, bez obzira u kojem se gradu nalazili i studirali. Naime, sve do 2018. godine, hrvatski studenti nisu imali dogovoreni iznos minimalne studentske satnice pa su tako za isti posao, u različitim gradovima, studenti bili potpuno drugačije plaćeni. Primjerice, dok su riječki studenti za određeni posao bili plaćeni dvadeset kuna po satu, mladi koji su u to vrijeme studirali na drugom kraju Hrvatske, u Osijeku, za taj isti posao su po satu dobivali svega šesnaest ili sedamnaest kuna.

Studentica Pravnog fakulteta u Rijeci koja studentske poslove od 18. godine, Mia Mišić slaže se kako je neujednačena satnica predstavljala problem.

– S radom preko studentskog ugovora sam započela odmah po završetku mature, odnosno, po upisu željenog fakulteta, to ljeto, to je bila 2016. godina. Tad nije bilo određene minimalne granice plaće, odnosno, satnice, ali se točno sjećam da sam radila u trgovini s obućom za 18 kuna po satu što je meni tada bilo sasvim u redu, a poslije sam na faksu upoznala cure koje su za isti posao bile plaćene više jer su radile u drugom gradu pa sam se osjećala pomalo izigrano – kaže nam Mia.

To je naočigled pogrešno i nimalo pravedno pa je uvođenje ujednačene minimalne studentske satnice bila jedina ispravna odluka koja se mogla donijeti. Tako  su od 2018. / 2019. akademske godine, točnije od 8. studenog 2018. godine, svi hrvatski studenti imali jednaku minimalnu satnicu. Prva dogovorena minimalna satnica je iznosila 21, 50 kn, a taj je iznos izračunat tako da se iznos tadašnje minimalne bruto plaće u Republici Hrvatskoj podijelio sa 160. Ta satnica je bila na snazi sve do kraja 2018. godine, a već početkom iduće, 2019. godine, je porasla na 23, 44 kune. I tako je nastavila rasti i svake iduće godine. Kako bi porasla hrvatska minimalna bruto plaća, tako se sukladno Zakonom o obavljanju studentskih poslova, mijenjala i minimalna studentska satnica. Početkom 2020. godine porasla je na 25 kuna i 39 lipa, sljedeće godine, 2021., studenti su radili za minimalno 26, 56 kuna, a od početka ove kalendarske godine, kao što je već spomenuto, rade za čak 29, 30 kuna po satu što je doista velik porast s obzirom na relativno kratak vremenski period otkada su se uvele ujednačene minimalne studentske satnice.

– Moje firme su uvijek na toj minimalnoj granici, tako da nisam nikad imala preko minimalca, već me uvijek pratio taj minimalni iznos. Prošle godine sam radila za 26,56 kuna, ako se ne varam, a sad je to 29, 30 što je stvarno dobar porast – govori studentica Mia.

Za razliku od Mije, koja je uvijek radila za minimalni iznos, student Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Branimir Bubalo kaže kako je on imao malo više sreće i svi dosadašnji poslodavci su me plaćali više od minimalca.

– Fakultet sam upisao 2018. godine kada je uvedena minimalna satnica u iznosu od 21,50 kn, a ja sam se zaposlio u trgovini s mješovitom robom i satnica mi je bila 27 kuna što je bilo daleko iznad minimalnog iznosa i stalno se povećavala, tako sam prošle godine radio za 30 kuna po satu, dok je minimalni iznos studentske satnice bio 26,56 kn. Ipak, kada se početkom ove 2022. godine povisio minimalac na 29,30, moja satnica se nije mijenjala, nego je ostala ista, 30 kuna, ali ne žalim se – ističe Branimir.

Zakon koji propisuje iznos minimalne studentske satnice naziva se Zakon o obavljanju studentskih poslova, a isti taj Zakon obvezuje i poslodavce da se pridržavaju minimalne satnice. U slučaju da se poslodavci ogluše na to, odnosno, ako u studentskom ugovoru odluče prikazati lažne podatke o cijeni sata ili pak falsificiraju broj sati koje je zaposleni student odradio, Zakon o obavljanju studentskih poslova im propisuje kazne.

Iako se iznos minimalne studentske satnice, kroz godine otkad je uveden, mijenjao, jedna je stvar ostala konstantna. Riječ je o iznosu koji svaki student smije godišnje maksimalno zaraditi kako bi i se i dalje mogao voditi kao uzdržavani član kućanstva na poreznoj kartici jednog od roditelja. Ako se taj iznos pređe, roditelj na čijoj se poreznoj kartici nalazite, mora vratiti iznos poreza koji, na račun studenta kao uzdržavanog člana, nije morao platiti. 

Postoje dva praga zarade na koje svaki student mora pripaziti. Prvi prag se odnosi na poreznu olakšicu roditeljima ili skrbnicima, a drugi prag se odnosi na plaćanje poreza na dohodak. Prvi prag zarade je na 15 000 kuna godišnje, a drugi prag je postavljen na 63 000 kuna godišnje. To bi značilo da svaki zaposleni student može biti porezna olakšica svojim roditeljima, odnosno, skrbnicima sve dok zarađuje manje od 15 000 kuna godišnje, a pritom se gleda iznos koji student uprihodi preko žiro računa, odnosno, svi oporezivi i neoporezivi primici na žiro računu. 
 


VEZANO: 


U to ne spada samo neto iznos kojega zaradite preko studentskog servisa, već i kamate na štednju, bruto iznos ugovora o radu ili djelu, stipendije koje prelaze propisani iznos, stipendije iz privatnih izvora te svi ostali prihodi koji nisu spomenuti u iznimkama. Svaki prihod se vodi pod određenom oznakom JOPPD obrasca prema kojoj Porezna uprava obračunava primitak. Ono što ne ulazi u prvi prag su alimentacije, obiteljske mirovine, raznorazni doplatci, nagrade i novci koje ste sami sebi prebacivali s računa na račun. U slučaju prelaska navedenog iznosa prvog praga, student prestaje biti porezna olakšica roditeljima/skrbnicima, a time oni automatski gube olakšicu zbog čega ne mogu računati na olakšice u poreznom smislu. 

Studentima je teško povjerovati da se ovaj iznos nije godinama promijenio. Svi se slažu da je apsurdno što je satnica rasla, a prag zarade ostajao isti.

– Smatram da to nije pravedno jer studenti koji imaju manje obaveza oko faksa imaju više vremena za raditi i zaraditi za svoj džeparac. S više slobodnog vremena i dobrom satnicom, veća je vjerojatnost kako će studenti „prebaciti“ taj limit i morati vratiti porez. Nažalost, to se i meni dogodilo prošle godine kada sam sa studentskim poslom uspio zaraditi negdje blizu 19 000 kuna, a da se pri tome nisam odjavio kao porezna olakšica svojim roditeljima. Sada moramo vratit državi porez od 60 000 kuna – tvrdi Branimir.

S Branimirom se slaže i studentica Mia, ali ističe kako i nije iznenađena što ništa nije promijenilo.

– Smatram da je povećanjem minimalne satnice trebalo doći i do povećanja iznosa koji ne utječe na poreznu olakšicu. Trebalo je to korigirati, trebalo je minimalno biti postotno koliko se povećala satnica, da se postotno poveća i taj iznos pogotovo zato što je inflacija učinila svoje svake godine, a ne unazad deset, petnaest godina – govori Mia.

Povećanje minimalne studentske satnice svakako je hvalevrijedan potez, no iznos praga zarade godinama se ne mijenja bez obzira koliko se studenti na to žale. Ipak, takvo nešto nije sasvim čudno, budući da se prag zarade koji studenti mogu zaradati određuju Pravilnikom o porezu na dohodak, a isti prati Zakon o porezu na dohodak, a formalne inicijative da ih se promijeni, koliko nam je poznato, za sada nije bilo. Sve dok se nešto ne promijeni, opreza radi, savjetujemo da se odjavite s porezne kartice vaših roditelja ili skrbnika, ukoliko planirate raditi uz faks, kako se ne biste našli u problemima i morali vraćati iznos poreza na koji su prethodno imali olakšicu.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.
FOTO: UNSPLASH