Praksa financiranja studentskih putovanja, natjecanja i stručnih usavršavanja u Hrvatskoj još uvijek je na nezavidnoj razini

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Broj upisanih studenata na visoki studij u Hrvatskoj raste iz godine u godinu što ukazuje na sve veću potrebu i želju mladih za obrazovanjem. Tako je 2020. godine na 131 visokom učilištu, koliko ih djeluje unutar granica Lijepe Naše, fakultet upisalo 155 627 brucoša i brucošica. Iako upisivanje fakulteta predstavlja još minimalno 3 do 5 godina obrazovanja, studenti vjeruju kako će im se upravo ono i sav trud uložen u studiranje jednoga dana isplatiti. Drugim riječima, mlada osoba žrtvuje svoj potencijalni radni staž i iskustvo koje bi imala priliku steći kroz te godine na tržištu rada, ulažući to vrijeme na stjecanje novih znanja. Uz sve to, za veliku većinu studiranje podrazumijeva i financijsku ovisnost o roditeljima.

Tu nastupa Država koja kroz razne institucije i mjere nastoji intervenirati i olakšati to razdoblje. Tako studenti imaju prava na stipendije, tu su i studentski domovi za smještaj, menza za jeftiniju prehranu, student servis za pronalaženje poslova i ostale olakšice. No, i to je potrebno zaslužiti polaganjem predmeta u predviđenim rokovima, kako bi se prikupio dovoljan broj ECTS-bodova i, naravno, upisale ocjene, na temelju čega se sva ta državna dobra raspodjeljuju prema zaslugama.

No, što se događa s talentiranim i nadarenim mladim osobama koje se u sustavu obrazovanja uspiju istaknuti iz mase svojim radom i postignućima kako u akademskom tako i u sportskom ili bilo kojem drugom polju. Pa, uglavnom ništa posebno. Svi se diče njihovim postignutim uspjesima, kite se perjem kao da je njihovo, no kada zatreba pomoć, osobito ona financijske prirode, isti ti okreću glavu. Krivnju prebacuju kao ping-pong lopticu tvrdeći da oni za to nisu nadležni – i tako u krug.

Nekima sve, drugima ništa

Nedavni slučaj Valentine Pavlović Vinogradac na trenutak je privukao pozornost hrvatske javnosti, ali već je pao u zaborav. Naime, ova mlada magistra sociologije i doktorandica na Pravnom fakultetu osvojila je nagradu za najbolji studentski znanstveni rad od strane američkog kriminološkog društva, te je nagradu trebala preuzeti u Chicagu. Za financiranje putovanja obratila se Uredu predsjednika, Sveučilištu, te Ministarstvu znanosti i obrazovanja, a sve što je dobila od njih bila je pohvala. Kada se Valentinino iskustvo stavi u kontekst potrošenih 700 000 kuna javnog novca koje je, sada već bivši predsjednik zagrebačkog Studentskog zbora Mihovil Mioković utukao na nabavu kojekakve skupocjene opreme (laptopa, skupe torbe za laptop, mobilnih uređaja, antistres loptica i sl.) te vlastitog komunikacijskog treninga, jasno je kako sredstva ipak postoje. Kada je riječ o upravljanju tim sredstvima, nastaje problem jer jedni dobiju više, jedni manje, a neki ništa.

Lucija Kauf s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta imala je slično iskustvo kada se prijavila za europski studentski simpozij studenata bioloških usmjerenja, koji se te godine održavao u Glasgowu, u Škotskoj. Kako nije bila u mogućnosti sama financirati put, obratila se svom fakultetu za pomoć.

– Prvo nisam mogla nigdje pronaći pravilnik o financiranju – gospođa na faksu mi je rekla da ovaj dokument ne smije biti online i da se nalazi u isprintanom obliku na oglasnoj ploči Fakulteta – dodala je razočarana Lucija te objasnila kako je sam postupak pronalaska prave informacije vrlo kompliciran i nedostupan, te da je dodjela sredstava nedovoljno transparentan. – Kada sam napokon pronašla i pročitala dokument, shvatila sam kako faks financira samo studente diplomskih i doktorskih studija, jednom u dvije godine. Naravno, do trenutka kad sam došla do informacije, prošlo je nekoliko tjedana, te mi je na kraju put financirala moja općina (općina Brdovec) jer me i Sveučilište odbilo. – objasnila je Kauf.

Da su ovakvi propusti u Hrvatskoj praksa, dokazuje i slučaj Sveučilišnog europskog prvenstva iz košarke 2015. godine koje se odražavalo u Kopru gdje je po prvi put Sveučilište u Zagrebu imalo svoje predstavnice. Naime, djevojke su osvojile plasman na europsko prvenstvo, no Sveučilište je odlučilo kako im troškove putovanja, smještaja pa i same kotizacije neće financirati. Stoga su djevojke pomoć odlučile potražiti na svojim matičnim fakultetima. Svaka je djevojka zasebno na svom fakultetu tražila pomoć, neke su je dobile, dok su druge naišle na zid.

– Tu mi je najveće iznenađenje bio Kineziološki fakultet koji svojim predstavnicama košarkaške ekipe nije htio dati ni kune, to me baš šokiralo jer su oni bili zadnji za koje bih pomislila da neće pomoći kada je u pitanju sport. – razočarano se prisjeća košarkašica.

Zanimljivo je kako su neki fakulteti bili u mogućnosti financirati putovanje svoje jedne predstavnice većim iznosom nego drugi fakultet koji je ponudio manji iznos svojim trima studenticama koje su putovale na Europsko prvenstvo. S druge strane, bilo je i onih koji su se na vapaj oglušili. Djevojke su prikupljeni novac međusobno raspodijelile, te su na taj način uspjele sufinancirati dio putovanja.

Osim pokrivanja putnih troškova Sveučilište se nije baš iskazalo ni ostalim segmentima.

– Sjećam se kako su ostale cure iz drugih zemalja imale iste trenirke, iste jakne, dresove s prezimenima na leđima, sportske torbe, pa čak i tenisice koje su dobile od sveučilišta koje su predstavljale, a mi smo jedva skupile stare dresove. – nadodaje bivša studentica medicine, te nastavlja prepričavati: – Sjećam se da, kada smo razgovarale s curama iz Francuske i razmjenjivale iskustva, one su nas upitale kolika nam je dnevnica za troškove nastale prilikom trajanja samog prvenstva, a mi smo se u čudu pogledavale. Ne samo da dnevnice nismo imale kao ostale cure već smo i put morale same platiti. Francuskinje nisu mogle vjerovati.

Iako su djevojke bile potpuna nepoznanica svima na prvenstvu, pojavile su se prvi put i osvojile zlato koje je od strane Sveučilišta ostalo nezapaženo. Nažalost, tu priči nije kraj.

Već iduće godine, 2016. u Zagrebu se održavala Univerzijada u sklopu koje je bilo i natjecanje iz košarke. Opet ista, zlatna ekipa i nevolje na putu.

– Na tom prvenstvu skoro pa nismo nastupale koliko je organizacija bila loša. Naime, par tjedna prije samog prvenstva dobile smo obavijest kako nećemo moći sudjelovati na natjecanju jer Sveučilište nije platilo kotizaciju za našu ekipu. – s nevjericom prepričava jedna od djevojaka koja je sudjelovala na oba prvenstva.

Na kraju još samo valja napomenuti kako su unatoč svemu djevojke i drugu godinu za redom obranile naslov prvakinja Europe. Zvuči kao filmski scenarij, no, nažalost, to je naša stvarnost.


Svaki fakultet po svome

Studentski pravobranitelj Boris Rajić navodi kako dužnost fakulteta i sveučilišta, u smislu pravne obveze, ne postoji, ali se može eventualno govoriti o nekoj moralnoj obvezi.

Fakultet elektrotehnike i računalstva u Zagrebu izjasnio se kako FER ima običaj sudjelovati u sufinanciranju troškova putovanja studenata, pogotovo u slučajevima kada studenti/ce sudjeluju na konferencijama kao koautori znanstvenih radova, kada sudjeluju u organizaciji konferencija te kada sudjeluju na međunarodnim natjecanjima i iskažu potrebu za sufinanciranjem putnih troškova. 

Pravni fakultet sufinancira studentske udruge, kako navode, za koje je u 2021. godini dodijeljeno 119 000 kn. Nadalje, 10. listopada 2021. donesena je odluka od strane dekana o poticanju znanstveno-stručne aktivnosti i usavršavanja studenata, a na temelju navedene odluke mogu se sufinancirati troškovi studenata kao što su sudjelovanje na konferencijama, seminarima, radionicama. 

– Na Fakultetu političkih znanosti svake godine raspisujemo natječaj za sufinanciranje kraćih studijskih studentskih putovanja kroz koji dodjeljujemo sredstava za putovanje ili smještaj studentima koji sudjeluju na seminarima, usavršavanjima ili znanstvenim skupovima. To je dugogodišnja praksa Fakulteta. – kazala je prodekanica Đana Luša.

Kao glavni nedostatak istaknula je financijske prihode Fakulteta.

– Bilo bi dobro da imamo više sredstava na raspolaganju kojima bismo financirali veći angažman i sudjelovanje najuspješnijih studenata na seminarima, radionicama i usavršavanju u zemlji i inozemstvu. 

Studentski pravobranitelj također upućuje na problem financiranja samih sveučilišta i fakulteta.

– Dakle pitanje je jesu li proračuni obrazovnih ustanova adekvatni i u slučaju da nisu, je li to uzrok zašto fakulteti i sveučilišta nisu u stanju financirati takva putovanja. Situacija je, naravno, različita od fakulteta do fakulteta tako da ne treba unaprijed ništa presumirati. – zaključuje Boris, te dodaje: – Moj je savjet studentima koji se nađu u takvoj situaciji da se obrate upravama svojih fakulteta i svojim studentskim zborovima, a potom i sveučilišnoj upravi i sveučilišnom zboru.

Svaka institucija po svome 

Pokušavajući doći do informacija o financiranju studentskih nastupa ili sudjelovanja na međunarodnim događanjima, uputili smo nekoliko mailova Sveučilištu u Zagrebu i zvali ih na telefon. Među tim pokušajima uspjeli smo stupiti u kontakt s gospođom Sandrom Kramar koji nam govori kako je naš upit proslijeđen prorektorici za studente, prof. dr. sc., Ivani Čuković-Bagić. No već više od dva mjeseca odgovora nema.

Mukotrpno je bilo i stupanje u kontakt s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, no oni su nas samo uputili Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade. Ondje smo pak dobili odgovor kako je Središnji ured raspisao natječaj za 2021. godinu za financiranje projekta udruga usmjerenih mladima u iznosu od 10 milijuna kuna te su nas za daljnje informacije uputili na Agenciju za mobilnost i programe EU, te na Ministarstvo turizma i sporta.

I tako uhvaćeni u isprepletenu birokratsku mrežu, ne možemo se ne zapitati koliko tek truda mlada osoba treba uložiti kako bi uspjela ostvariti pravo na financijsku pomoć, kada se ni do ovakvih, osnovnih informacija ne može doći tako jednostavno.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.