„Ne preporučujem rado drugima odlazak u stranu zemlju jer nije jednostavno napustiti mjesto u kojem si odrastao i ljude s kojima si proveo djetinjstvo i dobar dio života.”

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Iako je trend emigracija iz novih članica Europske unije u, prvenstveno, zemlje zapadne Europe, trendove iseljavanja mladih koji pogađaju Hrvatsku mnogi smatraju zabrinjavajućima. Prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva koji je objavio Državni zavod za statistiku, u Hrvatskoj živi 3 888 529 ljudi, što je za 9,25 posto manje u odnosu na popis iz 2011. Hrvatska je u 10 godina izgubila gotovo 400 tisuća stanovnika.

Ovakvu su situaciju mnogi ocijenili kao itekako zabrinjavajuću za budućnost države, posebno zbog činjenice da je ova demografska situacija prvenstveno posljedica iseljavanja, a ne prirodnog odumiranja stanovništva. Stanje je, prema podacima popisa stanovništva, sve lošije, a mladi ljudi svoju budućnost ne vide u državi u kojoj su odrasli nego u nekoj drugoj – najčešće europskoj – koja im može ponuditi mogućnost za bolji život, prvenstveno financijski.

Čak 79 posto Hrvata koji su se u Njemačku odselili od 2013, kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, do danas zadovoljno je svojim novim životom u toj zemlji, a samo je tri posto nezadovoljnih. To su rezultati istraživanja Percepcija iseljenika o Hrvatskoj koje je znanstvenik doc. dr. sc. Tado Jurić s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta proveo u Njemačkoj na uzorku od 1200 ispitanika 2018. godine i 534 ispitanika 2021. godine, prenosi Slobodna Dalmacija. Istraživanje pokazuje i kako 65,2 posto iseljenika nije požalilo što se odselilo u Njemačku, a 80 posto tvrdi da su im se ispunila očekivanja u vezi s realizacijom u Njemačkoj. Samo 15 posto ih razmišlja o povratku u Hrvatsku u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju, 45 posto bi se eventualno vratilo kada budu u mirovini, dok 40 posto ispitanika tvrdi da povratak nikako ne dolazi u obzir.

Jurić u razgovoru za Tjednik Globus naglašava da je dominantno obilježje ovoga iseljeničkoga vala iseljavanje kompletnih obitelji, što je u prijašnjim migracijama u Njemačku bilo rijetko. Najveću sklonost migriranju pokazuju mladi ljudi u dobi između 20 i 35 godina, koji predstavljaju najproduktivniji dio društvene strukture. Dodaje i da su u Njemačkoj ljudi koji dođu generalno spremni na puno više odricanja, trpljenja i patnje nego u domovini zato što vjeruju da će im se taj trud isplatiti.

Prema istraživanju Svjetskog saveza mladih Hrvatska, Motivacija mladih za migracijom i zasnivanjem obitelji, čiji su rezultati nedavno predstavljeni, gotovo 50 posto mladih razmišlja o odlasku iz Hrvatske. O razmišljanju, međutim, ne razmišljaju impulzivno, nego razmatraju sve moguće opcije prije nego što odu. 

– Pitali smo mlade u kojoj mjeri, na skali od 1 do 10, bi željeli iseliti iz Hrvatske, kao i kolikom procjenjuju vjerojatnost da će otići. Prosječni odgovor na oba pitanja bio je nešto malo iznad 4, točnije 4.4 i 4.0, što znači da su mladi podijeljeni oko želje za odlaskom. Također, gotovo polovina mladih, njih 49 %, mladih se izjasnilo da povremeno ili često razmišljaju o odlasku iz Hrvatske. Prema tome, naše istraživanje upravo je potvrdilo pojavu kojoj svjedočimo već godinama, a to je da značajan broj mladih ozbiljno razmišlja o odlasku, a i nažalost u velikom broju zaista i odlaze. Bitno je razumjeti da mladi ne odlaze impulzivno, već da je to nešto o čemu razmišljaju i razmatraju opcije prije nego što odu. – zaključili su iz Svjetskog saveza mladih Hrvatska. 

Jedan od onih koji je sreću potražio u nekoj drugoj zemlji je i naš sugovornik Mijo, 21-godišnji mladić iz Splita koji se prije pet godina preselio sa svojom obitelji u Njemačku. U Splitu je odrastao s roditeljima i 3 sestre, gdje je završio osnovnu i jedan razred srednje škole. Život u Splitu, govori, nije mu bio loš, no njegovim roditeljima, radnicima s prosječnim plaćama i djecom koja se školuju, nije bilo lako. 

– Život u Splitu nije bio loš. Mama je radila u restoranu, a tata je prvo radio u školi kao profesor prakse pa na kraju u vlastitoj radionici kao bravar. Mama je 2014. dobila ponudu za posao u Ludwigsburgu gdje već tridesetak godina živi njena sestra s obitelji. Mama je otišla te ispočetka živjela kod sestre, a mi smo ostali s tatom u Splitu dok nismo završili školu. – govori nam Mijo.

Nakon završenog prvog razreda srednje škole otišao je i Mijo, a nedugo nakon njega su u Njemačku stigle sestre i otac, te su se svi smjestili kod tetke. To im je uvelike olakšalo dolazak u nepoznatu državu jer su imali gdje spavati, jesti i živjeti normalno, a da im ništa ne nedostaje. Puno im je značila i pomoć da se snađu u novoj okolini. Bez obzira na to, Mijina obitelj je cijelo vrijeme aktivno tražila vlastiti stan.

– Nakon otprilike pola godine igrom slučaja smo našli stan samo dvije ulice niže od tetke kod koje smo boravili. Kada smo uselili, bilo nam je puno lakše jer smo napokon imali vlastiti dom. Mama je radila cijelo vrijeme, a tata je također nedugo nakon dolaska našao posao i odmah počeo raditi. To nam je omogućilo normalan i relativno jednostavan početak života u inozemstvu. – govori Mijo.

Mijo i njegova sestra Mia su prvom prilikom nastavili školovanje te su pohađali školu za strane učenike u kojoj je primarni naglasak bio na učenju jezika. Na njemački obrazovni sustav, iako ga smatra drugačijim od hrvatskog, brzo se privikao, a posebno mu se svidio odnos između učenika i nastavnika. 

– Na početku je bilo teško jer je to za nas bilo nešto potpuno novo, ali s vremenom je postajalo sve lakše te smo njemački jezik sve bolje upoznavali. Obrazovni sistem u Njemačkoj je dosta kompleksniji i bogatiji mogućnostima, ali gradivo i predmeti po sebi su vidno jednostavniji nego u Hrvatskoj. Odnos između učitelja i učenika u mojoj školi je bio više nego dobar. Učitelji su nas sve tretirali na isti način iako smo bili različite starosti, boje kože, dolazili iz svih krajeva svijeta te imali vrlo različito znanje njemačkog jezika. – rekao je Mijo, dodavši kako nije imao puno problema sa svladavanjem novog jezika.

Nakon cijelog života provedenog u jednom mjestu sigurno nije lako otići negdje za stalno i iz korijena promijeniti život, ali Mijo, govori nam, nije imao tih problema.

– Ja sam osobno jako dobro podnio tu promjenu. Relativno brzo sam se naviknuo na Njemačku, a danas nakon 5 godina mogu reći da mi je dolazak ovdje donio samo dobro u životu. – govori. 

Kao glavnu razliku između života u Hrvatskoj i u Njemačkoj navodi upravo razlike financijske prirode: bolju mogućnost zapošljavanja, veću zaradu i bolji standard. Uz to, kao jedna od prednosti rada u državama poput Njemačke u odnosu na Hrvatsku često se i navodi lakši pronalazak posla u struci, kao i bolje mogućnosti napredovanja koje sa sobom donose i bolji životni standard. 

– Ne bih rekao da je život ovdje toliko drugačiji od onoga u Hrvatskoj iako se meni osobno ovdje više sviđa. Mogu slobodno reći da je glavni razlog tome bolja mogućnost zapošljavanja, veća i poštenija zarada te bolji životni standard. – smatra naš sugovornik, 21-godišnji Mijo.

To, međutim, ne znači da u Njemačkoj novca ima na pretek ili da svima teče med i mlijeko, smatra Mijo. 

– Ljudi u Njemačkoj većinom žive zadovoljno i bez potrebe za brigom o novcu. Time ne želim reći da je ovdje svatko bogataš. Država funkcionira tako da svatko tko želi raditi ima tu mogućnost da zaradi dovoljno novca za jedan normalan život. Bez završenog zanata ili više škole, tj. fakulteta je teže pronaći bolji posao i bolje zarađivati. Ali nije nemoguće i na svakom koraku se može pronaći nešto za svakoga. – objasnio je Mijo.

Napomenuo je i da u Njemačkoj mladi od svoje šesnaeste godine imaju priliku za radni odnos i zaradu vlastitog džeparca do 450€ u mjesecu. I sam Mijo je također radio sa strane dok se školovao, odnosno učio svoj zanat. Radio je većinom petkom i subotom, te tako sebi omogućavao zaradu kojom je postao financijski neovisan o svojim roditeljima. 

Osvrnuo se i na nedavni popis stanovništva za koji smatra da ukazuje na demografski krah države i zabrinjavajuću budućnost.

– Popis stanovništva je pokazao da Hrvatska ne ide u dobrom smjeru i iskreno me malo strah za  budućnost države u kojoj sam proveo djetinjstvo. Takve podatke nikako nije lijepo vidjeti, ali oni pokazuju da je puno obitelji poput moje, koje su se odlučile na taj potez, jer i drugima postaje sve jasnije da je isplativije otići i osigurati normalan život svojoj obitelji. – smatra Mijo.

Na kraju, s obzirom na vlastito iskustvo, Mijo daje savjet za sve one koji se planiraju odseliti.

– Ne preporučujem rado drugima odlazak u stranu zemlju jer nije jednostavno napustiti mjesto u kojem si odrastao i ljude s kojima si proveo djetinjstvo i dobar dio života. Svejedno mogu reći da je vrlo moguće da će život ovdje biti jednostavniji. Kao i svaki početak, i onaj u Njemačkoj je težak, ali s vremenom dođu bolji dani kada čovjek shvati da je postupio ispravno i da je zapravo sretniji. – rekao je i dodao da oni koji dolaze u Njemačku ne smiju očekivati da sve dolazi samo od sebe te da je potrebno s trudom i marljivošću sam sebi omogućiti pristojan život.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.