Kako nezaposlenost utječe na mlade

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Od skoro 127 000 nezaposlenih osoba u Hrvatskoj, prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, njih više od 36 000 su mlade osobe do 29 godina starosti. Broj nezaposlenih mladih već se neko vrijeme ne smanjuje, a čini se da se mladi sve više brinu za budućnost i sigurnost svoje egzistencije.

Prema izvješću Hrvatske gospodarske komore, stanja na tržištu rada pod utjecajem su mnogobrojnih heterogenih faktora, od demografskih značajki, stupnja fleksibilnosti, osobina mirovinskog sustava, stupnja usklađenosti obrazovnog sustava s potrebama tržišta... U mnogočemu je tržište rada u Hrvatskoj ocrtalo i vrijeme privatizacije kada je velik dio radno sposobnog stanovništva prijevremeno umirovljen odnosno prelio se u neaktivno stanovništvo (devedesetih godina prošlog stoljeća godišnje se povećanje broja umirovljenika kretalo na prosječnoj razini od oko 4 %). Ti se učinci osjećaju i danas kroz stvorenu visoku bazu umirovljenika koja, uz izostanak kompenzacijskog rasta aktivnog stanovništva (kojeg ograničavaju i demografske značajke), predstavlja stalni pritisak na mirovinski sustav.

U današnje vrijeme, mladi se sve više suočavaju s raznim problemima. Anksioznost i depresija tek su vrh na piramidi mentalnih poteškoća koje mladima predstavljaju prepreke u svakidašnjem životu. Uspoređivanje vlastitog života sa životima koje vide da drugi ljudi vode gotovo je svima postala nesvjesna navika. Filter društvenih mreža uvijek ostavlja dojam da drugi ljudi vode bolji, zanimljiviji život, da imaju više prijatelja, više slobode, hrabrosti i sposobnosti, nasuprot promatračkog – praznog života.

Svako uspoređivanje je loše, a uspoređivanje svog poslovnog (ne)uspjeha s tuđim uspjesima je svakako bolno. No nažalost, upravo to je ono što većina nezaposlenih mladih ljudi radi – svjesno ili nesvjesno, te si na taj način stvaraju dodatan pritisak i dodatan stres. Svakodnevno traženje oglasa za posao, prijavljivanja na iste te primanje odbijenica – ili sve češće – ne dobivanje nikakvog odgovora, mladima zagorčava život na dnevnoj bazi.

Ovisnost o roditeljima i osjećaj beskorisnosti

Ovisiti o nekome drugome, čak i kada su to roditelji, nikako nije ugodan osjećaj. Većina ljudi teži samostalnosti i teško im pada kada ona, zbog njihove financijske situacije, nikako nije ostvariva.  

Da se jako često osjeća kao financijski teret svojim roditeljima, priznala je i studentica Marja koja u zadnje vrijeme ima problema s pronalaskom posla koji bi joj omogućio vlastite prihode.

– Ne volim ovisiti o drugima i nimalo mi nije drago kad svako nekoliko dana moram roditelje pitati novac kako bih mogla podmiriti određene troškove u svom životu. Ne želim ovisiti o roditeljima ili nekome drugom. Volim raditi i imati svoj novac s kojim mogu ostvariti ciljeve koje si zacrtam. – iskreno govori.

S osjećajem da je svojevrsni financijski teret svojim roditeljima se složio i dvadesettrogodišnji mladić kojem je zbog nestudentskog statusa još teže pronaći posao jer poslodavci u većini oglasa traže upravo studente.

Iako su financije vodeći problem nezaposlenih mladih ljudi, nije mnogo ugodniji ni sam osjećaj da dani prolaze u prazno - bez ikakvog većeg smisla.

– Ponekad se znam osjećati beskorisno, ne toliko zbog manjka novca već zbog toga što ne radim, dan mi nije ispunjen, od mene nema neke velike koristi. – rekla je Marja koja se požalila da je ponuda studentskih poslova u zadnje vrijeme gotovo pa nikakva.

Položaj nezaposlenih mladih nešto se poboljša tijekom ljeta kada uspiju pronaći nekakav sezonski posao. No, i tada postoji problem potplaćivanja studenata od strane poslodavaca koji rade na crno i ne poštuju propisanu minimalnu satnicu za studente. Unatoč tome, student koji nema izbora će prihvatiti i takav posao jer mu novci jednostavno trebaju.

– Tada napokon zarađujem, imam ispunjen dan i znam da ću si svojim novcem uspjeti nešto priuštiti. – rekla je Marja koja se raduje kakvoj takvoj sezoni.

Još jedna stavka koja neizbježno dolazi s nezaposlenošću je osjećaj nesigurnosti i neimanja kontrole nad vlastitim životom – još jedan osjećaj s kojim se mladi, nažalost, sve više suočavaju.

– Kada bih imala posao imala bih i osjećaj neke stabilnosti u životu. Mogla bih iznajmiti stan, ulagati u svoju budućnost i slično. – priznala je Marja.

Uspoređivanje s drugima

Uspoređivanje s drugima na bilo kojoj razini i u bilo kojem smislu je teško, no kada se radi o poslu, mnogi će se složiti da je to posebna boljka. Neuspjeh pri traženju poslu unatoč uloženom trudu je svakako bolno, ali kad je osoba uz to okružena ljudima koji imaju posao kojim su zadovoljni, u kojem su dobri i uspješni, često se javljaju pitanja Zašto to ne mogu biti ja? Zašto nisam dovoljno dobar za to? te se stvara loša percepcija samog sebe.

Iako su oba sugovornika potvrdila da im je uspoređivanje s drugima prešlo u naviku te da im to ne pada lako, drugima, ipak, ne zamjeraju na njihovom uspjehu.

– Uglavnom ne zavidim tuđem uspjehu jer tko se trudi dobit će ono što želi. – ustvrdila je Marja koja ne gubi svoj optimizam i nadodala – Istina je da nekad ipak pomislim kako je netko tko u mojim godinama ima posao u struci sretnik i kako mu je odlično u životu. No, naravno, znam da za sve treba vremena i strpljenja pa tako i za moj vlastiti uspjeh.

Strah od budućnosti

Kada unatoč pokušajima da pronađemo posao ne uspijevamo, tada se pojavljuje strah za budućnost. Počinjemo misliti da će uvijek biti isto, da svijetle budućnosti – nema.

Ni Marja nije izuzetak takvom razmišljanju. Pitanje budućnosti joj je trenutno još strašnije jer se bliži kraju studija i nije sigurna što je čeka nakon.

– Jako često razmišljam o takvim stvarima. Pogotovo zato što se sve brže približava kraj mog studiranja i slušam priče raznih bivših studenata. Dok neki, srećom, imaju odlična iskustva i zadovoljni su, postoji i veliki broj njih koji su razočarani. – podijelila je s nama.

Svejedno, Marja ne dopušta da je ti strahovi pokolebaju i vjeruje da će naposljetku, ipak, sve biti upravo onako kako treba.

– Smatram da je sasvim normalno da svatko ima strah od budućnosti jer nikad ne znaš što te čeka, no ono što je bitno je znati što je to što želiš, težiti svome cilju i nipošto ne odustati. Uostalom, ako i ne uspijem u onome što trenutno želim, vjerojatno ću naći nešto drugo, a tko zna – možda to drugo bude čak i bolje za mene.

Slično tome, mladi dvadesettrogodišnjak je rekao da ga strah od budućnosti – ne pogađa. Iako o budućnosti razmišlja, smatra da se uvijek nešto može pronaći i ne zamara se previše oko toga.

– Naravno, uvik se mislin di ću, šta ću, kako ću, ali ne brine me to toliko. Polako naprid. – rekao je.

Osvrnuo se i na svoju nedavnu odluku o odlasku u Njemačku. Iako je planirao otići u Njemačku kako bi zaradio novce, taj plan je pao u vodu, no on vjeruje kako je rad u Njemačkoj, unatoč popularnom mišljenju, ipak malo precijenjen.

– To mi je bila opcija u tom periodu i stvarno san mislio da to želin. Kada sam pomnožio plaću s dvanaest miseci – samo san čeka trenutak da oden. Kako je vrime prolazilo sa sve više ljudi san razgovara i svatio da odlaskom neću riješiti ništa i da sličnu zaradu mogu imati i u Hrvatskoj. Ovo je jedan veoma unpopular oppinion, ali točno je tako. – zaključio je.

Iako su njih dvoje optimistični u vezi svoje budućnosti, mnogi se, nažalost, ne mogu poistovjetiti s njima. Što su duže nezaposleni, mladi su sve više negativni i ne mogu spriječiti pesimistične misli koje se svakodnevno javljaju. U današnjem je svijetu ambicioznost veoma bitna, a neuspjeh za neuspjehom – nažalost – tu ambicioznost ubija. Nakon određenog broja odbijenica, mladi jednostavno počnu gubiti nadu, a s njom i želju za radom.

Problemi sa samopouzdanjem  

Posao se dobiva na temelju sposobnosti, obrazovanja i iskustva – posao će dobiti oni koji su poslodavca uvjerili da su baš oni dovoljno dobri za poziciju na koju se prijavljuju. Upravo zbog toga je teško dobiti odbijenicu za posao na koji smo se prijavili, pogotovo ako se zaredaju. Nakon dobivenih odbijenica kod nezaposlenih se javlja sumnja u vlastite sposobnosti i vlastitu vrijednost, a ta sumnja negativno utječe i na vlastito samopouzdanje.

– Svi mi danas živimo u ubrzanom tempu. Pronaći posao u struci, posao koji zapravo voliš je danas rijetkost, a društvo neprestano stvara pritisak da se što prije zaposli te da se bude mlad i uspješan. Upravo zbog toga mladi ljudi mogu imati osjećaj manje vrijednosti. – zaključila je Marja.

Imati problema s percepcijom samog sebe, polako gubiti vjeru u sebe, u svoje sposobnosti i kvalitete nije lijep osjećaj, no nažalost, to je osjećaj s kojim se većina mladih nezaposlenih osoba svakodnevno bori. Jedino što mladi mogu učiniti, iako mnogo toga prilikom traženja posla nije u njihovoj kontroli, je razmišljati pozitivno i ne dopustiti da ih trenutna nezaposlenost pokoleba, jer ona je upravo to – samo trenutna, a budućnost je i dalje u njihovim rukama.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.