Mala škola financija

Ja porezni obveznik – što kad diplomiram?

Ovdje se nalazi sve što student treba znati prije završetka fakulteta. „Tko je porezni obveznik? Koje to poreze plaća? Zašto se kaže da je život u Zagrebu skuplji nego u nekom manjem gradu? I, najvažnije, gdje to idu novci iz moje bruto plaće?” pitanja su na koja slijedi odgovor.

30.6.2021.

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba često se čuje iz usta naših starih. No ako uzmemo u obzir samostalnost odraslosti u kombinaciji sa studentskim povlasticama, zaključak je kako je studentsko doba možda čak i ljepše. Nažalost, i to se doba jednom mora privesti kraju, a studenti u potpunosti odrasti. Studentsko doba vrijeme je pripreme za financijsku neovisnost od roditelja i države, te za tržište rada, a u idealnom svijetu student bi po završetku studija trebao biti u potpunosti spreman za burzu rada, zaposlenje i davanje svojeg prinosa društvu – u moralnom i financijskom smislu. Zvuči odraslo, zar ne? Bez brige, porezi, prirezi i davanja, samo su teške riječi, a proces prelaska na tržište rada postepen je i uključuje kraći period prilagodbe. Kako bi vam taj period prilagodbe bio lakši, pripremili smo tekst koji pojašnjava sve što trebate znati o financijama nakon diplome.

Studentska prava i studentski ugovor

Postoje dvije vrste poreznih obveznika u Hrvatskoj: svaka fizička osoba koja ostvaruje dohodak, odnosno zarađuje plaću, te nasljednici poreznih obveza, odnosno oni koji su smrću roditelja ili skrbnika naslijedili njihovu plaću, zajedno su s njome naslijedili i njihovu obvezu plaćanja poreza.

FOTO: Pixabay.com

Izvori dohotka mogu biti od nesamostalnog rada (plaće ili mirovine), od samostalne djelatnosti (ako ste samozaposleni), dohodak od imovine ili imovinskih prava (ako ste vlasnik stana, auta ili nečeg drugoga što rentate), dohodak od kapitala ili neki drugi dohodak. U to sve, ipak, ne ubraja se studentski ugovor jer se studenti smatraju dionicima visokoškolskog obrazovanja, za koje se skrbe s jedne strane roditelji direktnom brigom i podrškom te s druge država različitim stipendijama, poticajima i mogućnošću rada preko student servisa. Student servis je upravo zato veoma i ograničen – jer mu primarna svrha nije u potpunosti financirati život studenata, nego služi kao financijska pomoć tijekom studiranja.

Zakonom su određeni limiti zarade, pa tako student godišnje može zaraditi do 15 000 kuna bez ikakvih sankcija, a kada prijeđe taj iznos, njegovi roditelji gube pravo na poreznu olakšicu. U praksi to znači da Hrvatska u sklopu socijalne politike roditeljima osigurava različite oblike financijske pomoći – neke od njih su dječji doplatak, besplatni vrtići ili pravo na sniženu cijenu te poreznu olakšicu dok dijete ne završi svoje srednjoškolsko ili visokoškolsko obrazovanje. S obzirom na broj djece i socioekonomsku situaciju roditelji nisu dužni plaćati određenu svotu novaca svaki mjesec koju drugi porezni obveznici plaćaju. Stoga, kad student prijeđe 15 000 kuna, smatra se da je zaradio dovoljno novaca da više nije ugrožen i da njegovoj obitelji nije potrebna takva vrsta pomoći.

Ako student planira prijeći 15 000 kuna u jednoj godini, sve što treba učiniti je obavijestiti svoje roditelje da ga odjave u Poreznoj upravi s liste članova na temelju kojih se dobiva porezna olakšica. Ako se to ne učini na vrijeme, na kućnu adresu stići će uplatnica sa svotom koja iznosi broj mjeseci porezne olakšice koju je roditelj neopravdano dobivao, a koju će biti potrebno nadoknaditi. Ne radi se o kazni, nego razlici, o vraćanju novca koji je stigao, a nije trebao. Kao obrnuti povrat poreza – ne vraća država porez koji ste vi platili, nego vi vraćate državi porez koji niste platili, a trebali ste. Sljedeći veliki limit je 63 000 kuna, ako student prijeđe tu cifru, onda i sam mora početi plaćati porez.

Pravo na članstvo u student servisu

Prije svega važno je spomenuti da se stvari ne mijenjaju preko noći. U stvarnosti, do 3 mjeseca nakon stjecanja diplome, odnosno do kraja akademske godine u kojoj je diplomirao, student ima pravo i dalje raditi preko studentskog ugovora i biti članom student servisa. Također, postoje i mnoge opcije za stručnu praksu nakon završetka studija koju nudi Europska unija. Sve to zauzima period od 3 do 6 mjeseci do godinu dana koji su i više nego dovoljan period da se studenti upoznaju sa sustavom. Takve odnose definira i sam porezni zakon koji navodi:

– Djecom se smatraju djeca koju roditelji, maćehe, odnosno očusi, posvojitelji, udomitelji i skrbnici, uzdržavaju. Djecom se smatraju i djeca nakon završetka redovnog školovanja do prvog zapošljavanja.

U svakom slučaju, do prvog zapošljavanja novopečena radna snaga ima vremena pročitati poneki status i upoznati burzu rada.

Zakon o obavljanju studentskih poslova razlikuje dvije osobe koje se mogu učlaniti u student servis ili već jesu njegovi članovi. To su student (1) ili druga osoba (2). Pri čemu je student osoba koja je upisana na neki visokoškolski program u Hrvatskoj ili EU-u s prebivalištem u RH, a nema zasnovan stalni radni odnos. Druga osoba su oni koji se nalaze u postupku upisa na studij ili su završili visokoškolski studij.

– Prava na temelju ovoga Zakona druga osoba može ostvarivati najdulje tri mjeseca od završetka školske godine u kojoj je završila srednjoškolsko obrazovanje odnosno nakon diplomiranja najdulje do kraja akademske godine u kojoj je završila studij ili do isteka razdoblja od tri mjeseca od završetka studija. – navodi zagrebački Studentski servis

Osim toga, dodatna mogućnost za prolongiranje studentskih prava odlazak je na program Erasmus+ stručne prakse koja služi kao potpora pripravništvu u inozemstvu s ciljem razvijanja ili usavršavanja komunikacijskih, jezičnih i međukulturnih vještina te poduzetničkog načina razmišljanja. Za sudjelovanje u takvom programu, koji je koristan iz više razloga, potrebno je biti upisanim na preddiplomski, diplomski ili doktorski studij neke članice Europske unije u trenutku prijave.

– Odrađivati pripravništvo u inozemstvu možete i ako ste nedavno diplomirali. U tom slučaju pripravništvo mora započeti u roku od godinu dana od diplome i za njega se morate prijaviti dok ste još uvijek upisani u vašoj ustanovi visokog obrazovanja. – ističu na stranicama Europske Komisije

Diploma i završetak studija

Tijekom studiranja za studenta se brinu skrbnici i država. Sam porezni zakon tvrdi da su studenti djeca sve do prvog zaposlenja, kada kao zaposlenici sami preuzimaju odgovornost za sebe, odnosno za plaćanje prinosa. No kako to sve skupa funkcionira?

Već je spomenuto kako se poreznim obveznikom smatra svaka fizička osoba koja ostvaruje dohodak, odnosno zarađuje plaću. Porezni obveznik osoba je koja plaća poreze. A porezi su krovni naziv za sva izdavanja iz plaće za državu – porezi, prirezi i davanja. Ponekad se nazivaju i prisilnim davanjima zbog toga što se za njih ne dobiva protuusluga ili protunaknada. Bar ne direktno! Novac koji se prikuplja porezima ide u državnu blagajnu i čini državni budžet (proračun) iz kojeg se dalje financiraju javna dobra – kao što su obrazovanje, osnovno zdravstvo, gradska čistoća – te socijalne politike, namijenjene ugroženim skupinama.

Porezi se dijele u dvije osnovne kategorije. Prva ovisi o vrsti poreza (na dohodak, na potrošnju...), provodi li se na državnoj, gradskoj ili županijskoj razini te koga porezi više opterećuju (bogate – progresivni, siromašne – regresivni, ili je porez uvijek isti – proporcionalni porezni sustav). No važnija podjela od te je ona druga, na izravne i neizravne poreze. Izravni porezi su oni koje uplaćujemo sami ili ih za nas uplaćuje poslodavac, a neizravni porezi su oni koji se 'prevaljuju' na druge, najčešće u obliku PDV-a.

Što su to porezi, a što prirezi?

Foto: Institut za javne financije, ijf.hr

Porezi su nameti koji se nameću na državnoj i županijskoj razini, no s obzirom na to da često ljudi nisu vlasnici plovila, nasljedstva ili automata za zabavne igre, županijske poreze ne plaća svatko. Prirezi su zapravo porezi na općinskoj i gradskoj razini. Oni ovise o samim lokacijama, u Zagrebu je tako prirez na dohodak 18%, u Splitu i Rijeci 15%, Osijeku 13% i Puli 12%. Gradovi i mjesta kao što su Samobor i Sveta Nedelja, Sinj, Bjelovar i Ilok nemaju gradske prireze uopće.

Porez na dohodak

Pri govoru o porezu na dohodak važno je usvojiti dva termina – osnovica poreza na dohodak i osobni odbitak. Osnovica poreza na dohodak uvijek je ista i iznosi 2500 kuna. Ta se osnovica množi s nekim koeficijentom, a najniži je 1,6, on vrijedi za sve hrvatske građane. Kada se pomnože ta dva broja dobije se 4000 kuna. Ta svota predstavlja osobni odbitak – neoporezivi dio dohotka, dio plaće koji se ne može nikako oduzeti. Na mjesečnoj razini to je 4000 kuna, a na godišnjoj 48 000. Kada se tome doda onih 15 000 kuna , koliko iznosi iznos neoporezive zarade studenata, dobije se 63 000 kuna, limit za studente koji rade preko student servisa. Zapravo se radi o istoj stvari, ne postoje posebne odredbe za studente. Kao i svaki drugi zaposleni u Hrvatskoj, i studenti imaju pravo na 48 000 neoporezivih kuna.

To je svota koja se ne može oporezivati jer je potrebna za normalan život. Zato zaposleni na minimalnu plaću, nezaposleni i primatelji socijalne pomoći porez uopće ne plaćaju. Na osnovicu poreza (2500 kn), osim bazičnog koeficijenta (1,6), dodaju se i druge različite kategorije, također u obliku koeficijenta s kojim se množi osnovica. Te kategorije variraju od broja djece, invalidnine, pojedinaca koji plaćaju alimentaciju. Drugim riječima, ili plaćaju manje poreza, ili, češće, ne plaćaju porez na dohodak uopće. Prihodi od primjerice dječjeg doplatka, socijalne pomoći, stipendija ili nagrada nalaze se izvan svih kategorija i ne ubrajaju se niti u dohodak niti u osobni odbitak. Iz tog se razloga onima koji imaju više djece, invalidima ili drugim ugroženim skupinama povećava neoporeziva svota.

– U ekonomskim terminima, osnovica poreza na dohodak ukupni je iznos dohotka umanjen za osobni odbitak, što u pravilu znači 20% plaće ako zarađujete do 30 000 kuna mjesečno, te 30% ako zarađujete više od tog iznosa. Dobivena svota umanjuje se osobni odbitak, koji iznosi minimalno 4 000 kuna mjesečno, odnosno 48.000 kuna godišnje.

Plaća ili ono što od nje ostane – izdavanja

Ono što se kolokvijalno naziva plaćom, službeno je dohodak dobiven samostalnim ili nesamostalnim radom, te neto plaća. Neto plaća konkretna je svota koju zaposlenik dobiva na svoj račun, kao naknadu za rad. Međutim, zaposlenik zarađuje više od onoga što je sjelo. Zarađuje bruto plaću. Na stranici Moj posao, nalazi se Kalkulator za izračun plaće, korisni alat koji točno navodi i imenuje izdavanja s obzirom na navedeni iznos plaće i mjesto prebivanja.

Primjera radi, slijedi izračun kalkulatora za osobu koja dobiva 5000 kuna neto plaće, a živi u Zagrebu i zbog toga plaća prirez od 18%.

Snimka zaslona, moj-posao.net

Izračun pokazuje postojanje dvaju bruto kategorija, Bruto 1 i Bruto 2. Bruto 2 ukupni je bruto iznos koji je osoba zaradila. U ovom slučaju 7731 kunu. Iz te kategorije (bruto 2) davanja idu za osnovno zdravstveno osiguranje Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO). Ovdje je važno uočiti da se radi o osnovnom osiguranju. Ono se odnosi na hitne slučajeve i osigurava minimalnu brigu potrebnu za smanjenje boli ili preživljavanje. Osnovno će osiguranje pokriti, primjerice, zubnu ispunu jeftinijeg materijala (kolokvijalno crnu plombu), koja je mnogo manje kvalitete od takozvane bijele, no spašava zub od propadanja i čovjeka od velike boli. Za sve ostalo potrebno je dopunsko osiguranje koje za učenike, studente, nezaposlene i umirovljenike plaća država, a radno sposobni ga uplaćuju sami nekoj od osiguravajućih kuća.

Kad oduzmemo doprinos za zdravstveno osiguranje iz bruto 2 plaće (15% za zdravstveno i 1.5% kao doprinos za zapošljavanje), koji iznosi 1094 kn, ostaje bruto 1 plaća, odnosno 6.636 kuna. Od te svote (bruto 1) oduzimaju se davanja za mirovinski fond – 15% za prvi stup i 5% za drugi stup. Ta se izdavanja uplaćuju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Namjena je prvog stupa da pokrije isplaćivanje trenutnih mirovina, a drugog za zaposlenika, koji time osigurava mirovinu za sebe samog. Postoji i treći stup, koji nije uključen ovdje jer kao i dopunsko osiguranje predstavlja dodatna izdvajanja, koja nisu obavezna. Postoji kao odvojen od ovih postojećih i može se uplaćivati kod neke od osiguravajućih kuća, a označava dodatak na mirovinu. Uplaćuje se na mjesečnoj bazi, a nakon što istekne dugogodišnji period uplaćivanja, na koji ste potpisali ugovor, osiguravajuća kuća vama isplaćuje određeni iznos na mjesečnoj razini.

Iz bruto 1 plaće (6636 kuna) oduzima se 1327 kuna namijenjenih za mirovinsko osiguranje. Ostaje 5309 kuna, od čega je 4000 neoporezivo. Kada se to oduzme, ostaje 1309 kuna koje se mogu oporezivati, a 20% od toga iznosi 261 kunu. Prisjeti se kako visina poreza iznosi 20% na iznos plaće manji od 30 000 kuna, te 30% na iznos veći od 30 000 kuna. Na tih 261 kunu poreza na dohodak, dodaje se 18% prireza od Grada Zagreba. Ukupan iznos poreza i prireza koji plaća ova osoba iznosi 309 kuna. 5309 kn manje 309 kn poreza i prireza, jednako je 5 000 kuna neto plaće.

FOTO: Pixabay

S obzirom na to da se preračunavanje bruto u neto plaću čini kao velik posao, a porezi kao nasilna davanja, alati kao što je već spomenuti kalkulator dobro dođu. Osim toga, na mrežnoj stranici Porezne uprave nalaze se pojedinosti o samom načinu oporezivanja u Hrvatskoj. Još jedna korisna adresa svakako je e-porezna, koja je u jeku pandemije zaživjela i sada više ne predstavlja bauk. Postaje svakodnevno oruđe u borbi protiv neznanja i koristan alat.

Cilj ovog teksta, iako je opširan, nikako nije uplašiti ili zbuniti nekoga, nego potaknuti mlade da se uhvate u koštac s osnovnim terminima iz svijeta financijske pismenosti i pravilno educirani krenu na tržište rada. Često možemo čuti kako se sve ovo nauči usput, kad krenu plaće i izdavanja. To je svakako istina, no, vjerujemo, bolje je pripremiti se unaprijed nego učiti na lošim iskustvima.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.