Iz perspektive mladih: Zašto se kasno sele iz roditeljskog gnijezda?

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Kad ćeš se odseliti? Pitanje je to na koje većina mladih u Hrvatskoj konkretan odgovor neće dati do kasnih 20-ih, a oni koji su svoj život nešto ranije krenuli samostalno graditi daleko od roditeljskog gnijezda ipak su u manjini.

Privremenim bijegom iz roditeljskog doma možemo smatrati odlazak na školovanje u drugi grad, ali broj mladih koji se nakon toga vrati kod roditelja nije zanemariv. Razlozi su doista individualni, ali većina mladih ipak će priznati da je najčešće riječ o financijskoj nestabilnosti, uvjetima na tržištu rada, cijenama i općenitoj pristupačnosti stanova, a napuštanje roditeljskog doma često uvjetuje i ljubavna veza.

Nabrojani razlozi predstavljaju veliku prepreku mladima, a pojava pandemije koja je imala ogroman utjecaj na globalno gospodarstvo i ekonomiju zacijelo je otežala mladima da napokon zakorače preko vlastitog praga. 

Kako stojimo u usporedbi s ostatkom Europe? Hrvati se prema podacima Eurostata iz 2019. godine nalaze na neslavnom prvom mjestu kada je riječ o najkasnijoj selidbi, a prosjek napuštanja roditeljskog doma iznosi 31,9 godina. Slijede nas Slovačka (30,9) i Italija (30,1), dok mladi u Švedskoj najranije odlaze iz roditeljskog doma i to s 17,8 godina. Podaci Eurostata također ukazuju na činjenicu da se u zemljama zapadne i sjeverne Europe ranije odlazi iz roditeljskog doma, a nakon Šveđana slijede mladi u Luksemburgu (20,1) te mladi u Danskoj (21,1). 

Prema podacima Njemačkog saveznog zavoda za statistiku, čije je nedavno izvješće odjeknulo medijskim prostorom, Hrvatska je također na začelju kada se radi o napuštanju roditeljskog doma. Naime, prema njihovim podacima, mladi u Hrvatskoj iz roditeljskih domova odlaze s 31,8 godina. Pritom kćeri sele ranije, sa 29,9 godina u prosjeku, a sinovi sa 33,6. I prema tim je podacima očito da mladi u Hrvatskoj puno dulje ostaju živjeti s roditeljima, nego njihovi vršnjaci u mnogim europskim zemljama.

Pola plaće ode na stanarinu 

Ako vam roditelji nisu uspjeli omogućiti nekretninu u kojoj ćete živjeti, a ne nalazite se ni među mladima koji su sami sebi uspjeli omogućiti stan ili kuću za život, velika je vjerojatnost da ćete samostalni život započeti u unajmljenom stanu ili u stanu za koji ćete morati podignuti kredit. 

Prema Državnom zavodu za statistiku prosječna plaća u Hrvatskoj je bila 6763 kune, a s obzirom na cijene najamnine stanova u Hrvatskoj lako je shvatiti da je teško pronaći stan po razumnoj cijeni kako bi osoba još uvijek mogla voditi pristojan život.

Prosječne cijene jednosobnih stanova u Zagrebu su u 2020. godini bile oko 2500 kuna, a riječ je o stanovima koji nemaju zasebnu spavaću sobu. Prosječna cijena jednosobnog stana od oko 30 kvadrata u Zagrebu i dalje drži visoku cijenu, a to je oko 2500 kuna. Uglavnom je riječ o stanovima koji nemaju zasebnu spavaću sobu, što je često problem onima koji bi si pronalaskom cimera htjeli smanjiti mjesečne troškove. Cijena dvosobnih stanova, odnosno stanova kvadrature oko 40 m2 s odvojenom spavaćom sobom, iznosi oko 3000 kuna, a uglavnom je riječ o širem centru grada ili stanovima u nešto daljem dijelu Zagreba koji su malo bolje uređeni. U nekim se novododanim oglasima tu i tamo pojavi 200-300 kuna niža cijena u odnosu na stanje prije potresa i koronavirusa ili, eventualno, niža cijena garsonijera, koje se sad mogu naći po cijeni od oko 2000 kuna, ali kada na to dođu još i režije, radi se o prilično visokom iznosu.

Ako osoba želi malo više komfora za stan od 40-ak kvadrata bi morala izdvojiti oko tri tisuće kuna. Kada na ove iznose dodamo cijene režija vidljivo je da bi skoro pa polovica prosječne plaće u Hrvatskoj otišla na samu stanarinu.

Činjenica da mladi ipak čekaju sa selidbom u unajmljeni stan i žive s roditeljima onda ipak ne iznenađuje, a svega je svjestan i 32-godišnji Ivan.

S njim se slaže i 30-godišnja medicinska sestra Marina iz Splita koja svoje kućanstvo još uvijek dijeli s mnogobrojnim članovima obitelji u kojoj se mogu pobrojati čak četiri generacije.

Ivan i Marina pripadaju skupini mladih koji su zaposleni, ali svejedno žive s roditeljima. Njihova je situacija nešto povoljnija nego što je nezaposlenim mladima, jer ipak imaju komfor roditeljskog doma i priliku da nešto uštede od svoje plaće kako bi se kasnije mogli osamostaliti. No, kako je mladima koji su nezaposleni?

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u lipnju ove godine registrirano je čak 31 150 nezaposlenih mladih osoba do 29. godine starosti. Prema istraživanju koje su u sklopu projekta SIMS proveli Centar za razvoj mladih i Udruga Pragma među preko 1000 nezaposlenih mladih osoba u Hrvatskoj, većinu njih, čak 716, uzdržavaju roditelji.

Čak 39,6 ispitanika smatralo je da u potpunosti ne može pokriti svoje mjesečne potrebe i troškove. Podaci nam ukazuju kako je jako velik broj mladih još uvijek potpuno nemoćan kada je riječ o selidbi u vlastiti dom, a nezaposlenost i situacija na tržištu rada nažalost samo pogoršava situaciju. 

Stvar mentaliteta? 

Ivan za činjenicu da se mladi Hrvati kasnije sele iz roditeljskog doma djelomično krivi i društvo.

Čini mu se i da kasnu selidbu uvjetuje i emocionalni teret napuštanja roditelja i strah od distanciranja. Kasna selidba u Hrvatskoj čini se skoro pa potpuno normaliziranom, a ni Ivan ni Marina još uvijek nemaju u planu preseliti se iz obiteljskog doma.

Marina nam govori da je još uvijek zadovoljna stanovanjem s roditeljima i ostatkom obitelji, a Ivan dodaje: 

Naime, kao i mnogi drugi mladi, Ivan je prije nekoliko godina odlučio potražiti sreću preko bare, a put ga je odnio u Kanadu gdje je radio nekoliko godina, a potom se vratio u rodni kraj.

Izjave naših sugovornika svakako nas upućuju na to da bliskost u obiteljima zasigurno bar djelomično utječe na kasnu selidbu i kasno napuštanje roditeljskog gnijezda.

Pandemija dodatno komplicira situacija 

Neizvjesna godina iza nas obilježena pandemijom koronavirusa donijela je brojne probleme s kojima se nikad prije kao društvo nismo susreli. Svijet se na brzinu promijenio, a promjene su uvelike zahvatile i radna mjesta i brojne natječaje, te su velikom broju ljudi potpuno zaustavile planove.

Među tim planovima zasigurno su i selidbe, a od očekivanog pada cijena stanova i najamnine ostala su sama očekivanja. Cijene su, baš suprotno, porasle. Zbog pandemija i potresa u Hrvatskoj su porasle cijene građevinskih materijala, a samim time su poskupjele i nekretnine.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku cijene stambenih objekata u prvom tromjesečju 2021. skuplje su za prosječno 4,6% u odnosu na prvo tromjesečje 2020. godine. Uz nesigurnost koju su mladi osjetili s naglim gubicima poslova i rastom cijena nekretnina jasno je da su selidbe zasigurno morale pričekati, što nam na žalost može biti pokazatelj da prosjek godina mladih u Hrvatskoj koji još uvijek žive s roditeljima vrlo vjerojatno još neko vrijeme biti niži.  

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.