Djeca i mladi posebno su ranjivi na štetan utjecaj medija

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Utjecaj kojim mediji dokazuju svoju prisutnost u društvenom životu različit je i ovisi o mnogim čimbenicima, no složit ćemo se kako mediji uvelike utječu na odrasle, a pogotovo na djecu i maloljetnike. Utjecaj medija odražava se u raznim, važnim aspektima života djece i maloljetnika kao što su stavovi, identitet, socijalizacija u društvu, kreiranje vlastitog samopouzdanja i pogleda na svijet.

Problem se nalazi u sve većoj dostupnosti štetnih i nasilnih sadržaja koji su postali sve prihvatljiviji djeci i maloljetnicima ili pak korištenje istih medija bez nadzora roditelja odnosno staratelja, što u nekim situacijama može biti vrlo opasno.

Postoje dva načina utjecaja medija: izravno i neizravno. Kod izravnog utjecaja podrazumijeva se djelovanje na djecu i maloljetnike kao korisnike samih medija i medijskih sadržaja (korištenje elektroničkih i društvenih mreža), dok kod neizravnog utjecaja imamo osobe koje su važne u djetetovu životu i njegovu okruženju. Takav primjer su roditelji, stariji brat/sestra ili pak nastavnici koji neizravno utječu na djetetovo društveno i kulturno okruženje.

U štetne posljedice konzumacije medija svakako se ubraja elektroničko nasilje. Prema doc. dr. sc. Aneli Nikčević-Milković i istraživanju o učestalosti i oblicima elektroničkog nasilja, ono uključuje višekratno slanje poruka internetom ili mobitelom koje ima za cilj povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji način oštetiti pojedinca koji se ne može zaštititi od takvih postupaka. Podrazumijeva poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Omogućuje veći stupanj invazivnosti, veću publiku te anonimnost nasilnika.

Elektroničko nasilje također dijelimo na dvije vrste: kao izravan napad i kao napad preko posrednika. Izravan napad smatra se kada: osoba objavljuje privatne podatke ili neistine na blogu, internetskoj stranici ili chatu, ukrade lozinku, šalje uznemirujuće poruke e-mailom ili na chatu ili se pak lažno predstavlja kao druga osoba. Kod neizravnog napada događa se situacija u kojoj počinitelj napada žrtvu preko treće osobe koja toga najčešće nije ni svjesna.

Spomenuto istraživanje pokazalo je kako s povećanjem dobi učenika, većim iskustvom u radu na informatičkim sadržajima, češćim provođenjem slobodnog vremena na računalu, mobitelu i internetskim aplikacijama  povećava se učestalost e-zlostavljanja. Nadalje, istraživanje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba iz 2005. godine pokazuje da je u Hrvatskoj 18% djece u dobi od 12 do 14 godina bilo žrtvom nekog oblika nasilja na internetu, a 11% djece izjasnilo se kao internet nasilnici. 62% učenika izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili kolega iz razreda. 

Nasilje na televiziji

Postoje različiti čimbenici koji ovise o samom utjecaju medija, točnije televizije na djecu i maloljetnike. Jedan od njih je dob djeteta. Najveći utjecaj nasilje će imati na djecu predškolske dobi koja još nisu u mogućnosti razlikovati stvarnost od fikcije.

Tako, primjerice, nasilni medijski sadržaji mogu imati najveći negativan učinak na djecu predškolske dobi jer ona još uvijek uče kako upravljati svojim osjećajima i ponašanjem, a također i teže razlikuju stvarnost od fikcije. Starija su djeca otpornija na takve sadržaje jer su već usvojila određene vještine upravljanja vlastitim ponašanjem kao i društvene norme koje pritom treba poštivati, stoji na portalu Medijska pismenost koji su zajednički pokrenuli UNICEF i Agencija za elektroničke medije. 

Nadalje, istraživanje koje su proveli UNICEF i AEM pokazuje kako djeca u prosjeku dnevno provode između 1 i 3 sata ispred televizijskog ekrana, najgledaniji programski sadržaji su crtići, emisije za djecu i glazbene emisije koje se većinom prate u poslijepodnevnim i večernjim satima. Zatim, da djeca u dobi do 3 godine najviše gledaju televiziju rano ujutro, dok djeca u dobi od 10 do 17 godina najviše gledaju televizijski program navečer.

Razlozi za tolikim količinama nasilja na televiziji brojni su: privlačnost i jednostavnost kreiranja nasilnih sadržaja, preslikavanje stvarnosti, televizija kao izvor i sredstvo doživljavanja različitih iskustava, zarada, odgojna funkcija nasilnih sadržaja te političko/ideološki razlozi za prikazivanje nasilnih sadržaja.
 

Izvještavanje o djeci i maloljetnicima u medijima

Moderne tehnologije povećavaju broj faktora koji utječu na djecu i mlade prilikom njihova odrastanja. Suvremeni trendovi donose nove načine i oblike dolazaka do informacija, provođenja slobodnog vremena i ostvarivanja kontakata i komunikacije s drugima. Tako uz obitelj, školu i vršnjake, na djecu i mlade tijekom odrastanja utječu i masovni mediji te internet, koji su sveprisutni u životu djece i mladih, što dokazuju mnogobrojna istraživanja. 

Mladi se u prosjeku koriste internetom 3,38 sati dnevno, a čak 76,9% ispitanih navodi kako im je primarna svrha korištenja interneta pristup društvenim mrežama; 62,4% kaže da je to traženje raznolikih informacija, a 53,9% komuniciranje s poznatima.

Kod izvještavanja koji uključuju djecu i maloljetnike novinari trebaju obratiti posebnu pozornost, budući da bi neprimjereno izvještavanje moglo dovesti do sekundarne viktimizacije, pogotovo ako se radi o slučajevima nasilja u obitelji, ubojstava ili samoubojstava. Najzastupljenije teme o kojima novine izvještavaju kada su u pitanju djeca i maloljetnici su: izvještavanje o nesretnim slučajevima, prometne nesreće te već spomenuto nasilje među i nad djecom. U brojnim slučajevima nasilja otkriven je identitet djece ili maloljetnika te su objavljivani podaci o slučaju koji su trebali ostati zaštićeni.

Jedna od bitnih stavki prilikom izlaganja djece i maloljetnika medijima je također i štetan, odnosno neprimjeren sadržaj. U skladu s time postoji Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima koji nalaže da:

– Pružatelji medijskih usluga televizije moraju vizualnim grafičkim simbolima označiti programe za koje je vjerojatno da bi mogli narušiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika. Vizualni simboli su grafičke klasifikacijske oznake 12, 15 ili 18 u gornjem kutu ekrana.

Oznaka s brojem 12 je zelena i označava da sadržaj nije primjeren za gledatelje mlađe od 12 godina, oznaka s brojem 15 narančaste je boje, označava da sadržaj nije primjeren za djecu mlađu od 15 godina i ne smije se reproducirati između 7:00 do 20:00 te na kraju crvena brojka 18 označava da sadržaj nije primjeren za djecu mlađu od 18 godina i takav se sadržaj ne smije emitirati između 7:00 i 23:00. Djeca i maloljetnici koji se izlažu takvom neprimjerenom sadržaju, a ne razumiju ga te ih takav sadržaj uznemiruje, mogu utjecati na njihov normalan spolni razvoj poput rane seksualne aktivnosti ili pak seksualno agresivnog ponašanja.

Ako je djeci i maloljetnicima omogućeno gledanje filmova ili emisija koji prikazuju konzumaciju droga, alkohola i ostalih štetnih ili ovisnih tvari, moguće su štetne posljedice za tjelesni, emocionalni ili misaoni razvoj. Povećava se i mogućnost vršnjačkog pritiska, pogotovo kada su u pitanju droge, alkohol ili duhan. Ured pravobraniteljice za djecu brine o njihovim pravima, bavi se zaštitom djece u medijima te radi na poboljšanju dječjih prava u medijima. Stoga se posvećuje, što je više moguće, nadziranju jesu li prava djeteta dovedena u pitanje i nastoje poticati medije i obrazovne institucije da obrate više pozornosti na zaštitu prava djece i njihove privatnosti.

Za kršenje tih istih prava država nažalost rijetko kažnjava medije koji su ih prekršili jer je situacija takva da ne postoji niti jedno određeno tijelo u Hrvatskoj koje se bavi provedbom sankcija te koje bi bilo obvezno reagirati na svako kršenje djetetove privatnosti i osnovnih prava djeteta. Počevši od medijskih izvještavanja, do medijskog utjecaja, djeca su sve više izložena nasilju, kršenju privatnosti, zlostavljanju i ostalim negativnim učincima koji ih svjesno ili nesvjesno grade, utječu na njihova razmišljanja, stavove i pogled na svijet. Rješenje problema je pravilna zaštita djece, podizanje svijesti o njihovim osnovnim pravima i pravima na privatnost te uvođenjem najstrožih sankcija prilikom kršenja tih istih prava.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.