LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Posla bez pripravništva nema

„Ako je pripravništvo obaveza, onda bi se trebalo osigurati svim fizioterapeutima“

Problem pronalaska pripravničkog staža kod fizioterapeuta je sve veći i ozbiljniji. Studenti čekaju i po više od godinu dana kako bi odradili obavezno pripravništvo i kako bi bili spremni za samostalni rad. Taj se problem na neki način mora riješiti, no za njegovo rješavanje potrebno je zajedničko djelovanje raznih ministarstava.

Problem pronalaska pripravničkog staža kod fizioterapeuta je sve veći i ozbiljniji. Studenti čekaju i po više od godinu dana kako bi odradili obavezno pripravništvo i kako bi bili spremni za samostalni rad. Taj se problem na neki način mora riješiti, no za njegovo rješavanje potrebno je zajedničko djelovanje raznih ministarstava.

S jedne strane mediji nam svakodnevno serviraju informacije kako nedostaje zdravstvenog kadra u bolnicama, dok s druge strane studenti fizioterapije na svoje pripravništvo čekaju i više od godine dana.

Osim što moraju određeni period čekati na pripravništvo, studenti u tom periodu ne smiju biti zaposleni van svoje struke te je obavezna prijava u evidenciju nezaposlenih Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ).

Prvostupnici fizioterapije, radne terapije, medicinsko laboratorijske dijagnostike, radiološke tehnologije i sanitarnog inženjerstva samo su neki od zdravstvenih djelatnika koje nakon diplome čeka pripravnički staž u trajanju od 12 mjeseci, nakon kojeg slijedi polaganje stručnog ispita i dobivanja licence za samostalni rad.

Osim što pripravništvo ne mogu dobiti i što na njega dugo moraju čekati, studenti fizioterapije ističu još jedan problem. Hrvatska je omogućila samo doktorima medicine i prvostupnicima sestrinstva ukidanje pripravničkog staža, no ne i ostalim zanimanjima u zdravstvu. Brojni studenti smatraju kako je to nepravedno jer tvrde kako je riječ o podjednakim zdravstvenim zanimanjima, a opet se jedni moraju trgati kako bi pronašli pripravništvo.

Upisati još dvije godine diplomskog studija ili pronaći pripravništvo – što je pametnije?

Nekoliko studenata različitih fakulteta fizioterapije podijelilo je s nama svoje mišljenje o cjelokupnom konceptu pripravništva, što oni smatraju glavnim problemom i utječe li čekanje na pripravništvo na njihovu odluku da upišu još dvije godine diplomskog studija.

– Licencu za samostalni rad moguće je dobiti tek nakon odrađenog pripravničkog staža u trajanju od 12 mjeseci i polaganja stručnog ispita. To ne zvuči toliko loše s obzirom na to da dobivamo dodatno znanje i iskustvo prije samog rada u zdravstvu, no problem su kvote pripravnika koje su i do 10 puta manje nego broj studenata koji su završili fakultet. Dvoje kolega koje su završili studij, rekli su mi kako na staž čekaju zasada nešto više od jedne godine, i ništa se ne mijenja. Ako je pripravništvo obaveza, onda bi se trebao osigurati svima koji završe studij. Ne planiram ići dalje na diplomski studij no ne znam koliko ću brzo uspjeti pronaći staž. Živim u Istri te ću se prijaviti na natječaj u svaku ustanovu koja ga raspiše te nije problem u kojem ću ga gradu dobiti, već hoću li ga dobiti. – rekla je Nataša, studentica fizioterapije na Libertasu.

Bruno, koji je inače iz Dubrovnika, završio je preddiplomski studij fizioterapije u Zagrebu te ne planira otići dalje na diplomski studij već mu je u cilju da se zaposli što prije.

– Pripravništvo ću raditi, ja se nadam, u Dubrovniku u bolnici Medarevo ili u nekoj privatnoj klinici. Svakako bi htio ostati u Dubrovniku. Ono čega me možda malo strah je to što zbog korone odavno nismo imali praksu i što je sve ograničeno (npr. online predavanja). Da moram izdvojiti jedan glavni problem onda bi to bio veliki broj fizioterapeuta koji se primaju po godini, a dok se s druge strane malo njih prima na staž jer bolnice nemaju takve kapacitete. Zabrinjavajuće je kada na jednu bolnicu idu maksimalno 3 fizioterapeuta. Ipak, nadam se bilo kakvom pripravništvu i bilo kakvom poslu za početak jer želim početi raditi što ranije, a zbog korone je potražnja za bilo kakvim medicinskim osobljem ipak porasla. – oprezno optimistično govori nam Bruno.

Danijela koja je također završila preddiplomski studij fizioterapije smatra kako je najveći problem premali broj pripravnika koje razne bolnice i ustanove primaju.

– Glavni je problem u pripravništvu što bolnice primaju premali broj pripravnika naspram broja studenata koji završavaju studiji. Staž se čeka po 2 godine, rijetki dobiju staž iste godine kad i završe studiji. Ja sam osobno nastavila jer sam htjela dalje studirati, jer smatram da nemam još dovoljno znanja za to. Osobito nakon korone u kojoj nismo imali dovoljno prakse, a smatram da je praktični dio glavni dio moje struke. Mislim da bi svaki pripravnik trebao proći sve odjele kako bi se nakon određenog staža mogao opredijeliti u kojem smjeru želi ići. To se u nekim bolnicama prakticira, a u nekim ne, pa mislim da bi i u tom dijelu moglo biti napretka. – govori nam Danijela. 

Svi žele što prije dobiti priliku za pripravništvo, kako bi što prije položili državni ispit te na kraju dobili svoju diplomu nakon koje mogu samostalno raditi. Antonio je pak odlučio upisati apsolventsku godinu.

– Upisao sam apsolventsku godinu zbog raznih tečajeva koje pohađam kako bi mi bilo što lakše u budućnosti. U ovome je zanimanju potrebno odraditi pripravnički na razdoblje od 12 mjeseci. Kako dolazim iz Slavonije gdje također navedeni studiji ima u Vukovaru puno srednjoškolaca baš kao i ja se odluče studirati u Zagrebu kako bi lakše odradili pripravnički. Iskreno, nisam mislio da je toliki problem dobiti mjesto za staž, ali imam poznanika koji čekaju po 23 godine kako bi odradili isti.

Takva je situacija s fizioterapeutima u Zagrebu, no kakva je situacija na Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru? Andrej nam je otkrio kako je sam fakultet zahtjevan a upravo zbog straha od staža planira upisati dodatne dvije godine.

– Fakultet je vrlo zahtjevan, a s obzirom na prolaznost učenika te izrazito visoku specijalizaciju profesora na istom, najzahtjevnije je veleučilište za preddiplomski smjer fizioterapije u Hrvatskoj. Namjeravam upisati dodatne dvije godine kako bi postao magistar i smatram kako ću tada lakše odraditi pripravništvo. Što se tiče pripravništva nadam se da mi neće biti problem pronaći ustanovu za određivanje staža. Prva mi je opcija Pula i okolica, a u slučaju da nema mjesta, Rijeka ili Zagreb.

Kako riješiti problem pripravništva?

Zanimljiva je činjenica kako jedno zagrebačko Zdravstveno veleučilište godišnje upiše preko 300 fizioterapeuta i isto toliko medicinskih sestra, tehničara. Prema navedenim brojkama, dolazimo do informacije kako godišnje preko 1000 zdravstvenih djelatnika na HZZ-u čeka svoj pripravnički staž.

Kako, s obzirom na velike brojeve mladih i obrazovanih zdravstvenih radnika koji ne mogu raditi, riješiti problem pripravništva? Odgovor na ovo pitanje nije lako dati, no studenti fizioterapije smatraju kako bi se nešto ipak moglo promijeniti.

– Mnoga pitanja nam se vrte po glavi, a jedno od njih je i to zašto je Hrvatska omogućila ukidanje pripravničkog staža kod medicinara, a kod nas fizioterapeuta nije? Zašto oni imaju priliku zaposliti se odmah nakon studija, dok mi čekamo i strepimo hoćemo li i kada dobiti priliku za rad. Problem raspisivanja dovoljnog broja natječaja za pripravnike je zapravo problem koji postoji već dugi niz godina, no kada bi se to ispravilo, mislim da bi svaki student rado odrađivao pripravnički staž. Smatram kako je staž  dobra stvar jer stječemo novo znanje i iskustvo te samim time postajemo bolji, spretniji i snalažljiviji fizioterapeuti spremniji na daljnji rad koji nas očekuje. – smatra Antonio.

Ukinuti pripravništvo, koncipirati ga na drugačiji način kako bi svi što prije bili spremni za samostalan rad?

– Smatram kako nas pripravništvo dobro pripremi za daljnji rad, no možda bi bilo korisnije za sve nas da uz faks imamo više prakse te da nam kasnije pripravništvo traje kraće od 12 mjeseci. Na taj bi se način možda rasteretio sustav, a možda bi i više studenata uspjelo dobiti  dugo željeno pripravništvo. – navodi Nataša.

Problem teškog pronalaska pripravništva, sudeći prema našim sugovornicima koji dolaze iz raznih krajeva Hrvatske, nije samo problem u Zagrebu. Najveći je problem neusklađenost kvota na visokim učilištima i zdravstvenih ustanova koje primaju pripravnike na rad. Uz to je problematično i što mladi, obrazovani fizioterapeuti, dok čekaju pripravništvo, ne mogu raditi bilo što drugo, pa se uz nemogućnost pronalaska pripravništva, muče i s nezaposlenošću.

Problem će teško biti moguće riješiti bez zajedničkog sustavnog djelovanja Ministarstva zdravstva, Ministarstva obrazovanja, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, zdravstvenih ustanova, komora i institucija. Naši se sugovornici nadaju da će se to dogoditi što prije, što zbog sebe samih, što zbog budućih generacija fizioterapeuta. 

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.
FOTO: HTTPS://UNSPLASH.COM/