Započelo suđenje Slobodanu Miloševiću za ratne zločine
Na današnji dan, 12. veljače 2002. godine, u Den Haagu, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije - za ratne zločine na Kosovu i u Hrvatskoj te genocid u Bosni i Hercegovini, započelo je suđenje bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću.
Na današnji dan, 12. veljače 2002. godine, u Den Haagu, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije - za ratne zločine na Kosovu i u Hrvatskoj te genocid u Bosni i Hercegovini, započelo je suđenje bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću.
Na današnji dan, 12. veljače 2002. godine, u Den Haagu, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije - za ratne zločine na Kosovu i u Hrvatskoj te genocid u Bosni i Hercegovini, započelo je suđenje bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću. Suđenje u Haagu smatra se najvažnijim sudskim procesom nakon Nürnberga, gdje se sudilo ratnim zločincima iz 2. svjetskog rata.
Slobodan Milošević rođen je 20. kolovoza 1941. godine u Požarevcu, gdje je završio gimnaziju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1964. U svibnju 1989. izabran je za predsjednika Predsjedništva tadašnje SR Srbije. Na prvim višestranačkim izborima, u prosincu 1990., izabran je za predsjednika Srbije. Na čelu je Socijalističke partije Srbije od njezina osnutka 1990. pa do smrti.
Na prijevremenim izborima, u prosincu 1992., ponovno je izabran za predsjednika Srbije, a od 1997. do listopada 2000. godine predsjednik je Savezne Republike Jugoslavije. Potpisnik je Sporazuma o miru u BiH-u, poznatog i kao Daytonski sporazum 1995. u Parizu. Njegova vladavina završava 2000. pobjedom kandidata Demokratske opozicije Srbije na izborima za predsjednika SRJ-a. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu objavio je 27. svibnja 1999., tijekom NATO-ova bombardiranja Srbije, optužnicu protiv Miloševića. Uhićen je 1. travnja 2001., a izručen haškom tribunalu 28. lipnja iste godine
Na tužilaštvu je bilo da dokaže osnovanost svih 66 točaka optužnice za genocid i ratne zločine. Suđenje pod predsjedanjem suca Richarda Maya počelo je u 9.30 sati iznošenjem optužbe glavne haške tužiteljice Carle del Ponte, koja je u uvodnoj riječi istaknula da se optužnica protiv Miloševića iznosi u međunarodnom javnom interesu te da se ne sudi jednom narodu, nego pojedincu odgovornom za neizrecive patnje stotina tisuća ljudi kojega je motivirala želja za vlašću, a ne ideali.
Glavni tužitelj u predmetu Milošević, Britanac Geoffrey Nice, započeo je uvodnu riječ opisujući stradanja vukovarskih Hrvata na Ovčari kao tek jedan u nizu primjera stradanja navedenih u optužnici za Hrvatsku, iznoseći potom i pojedinosti o stradavanjima civila u BiH-u i na Kosovu.
Istaknuo je kako će tužitelji dokazati da je Milošević, osim preko Predsjedništva, imao i neposredan utjecaj na djelovanje JNA u Hrvatskoj, kao i na srbijansko ministarstvo obrane i MUP, koji su potpomagali vojno i financijski hrvatske Srbe. Uz to, Nice je najavio i dokaze kojima će se potvrditi Miloševićev utjecaj na snage poput posebnih postrojba srpskog radikalnog političara Vojislava Šešelja, Željka Ražnjatovića Arkana, Milana Martića ili pak Crvenih beretki srbijanskog MUP-a. Kao jedan od argumenata koje je Nice naveo protiv Miloševića bila je i činjenica da je u vrijeme rata u Hrvatskoj potpisao sporazum o prekidu vatre umjesto hrvatskih Srba.
Tužitelji su smatrali da Miloševića nisu pokretali i vodili ni rasizam, ni ksenofobija, ni patriotizam, ni osobna moralna uvjerenja ili nekakav imaginarni osjećaj za čast, već isključivo "želja za osobnom vlašću". Milošević nije nikoga osobno ubio niti je nazočio zločinima. U njegovo ime, u ime politike koju je vodio, ubijali su drugi. On se distancirao od terena i od svakodnevnog prolijevanja krvi specifičnom, kako je rekao Nice, "mentalnom sljepoćom", a na kraju je iskazao autističnu bešćutnost jer "nikad nije izrazio žaljenje zbog žrtava". Zločini su se događali i kampanje etničkog čišćenja pomele su desetke tisuća života i "promijenile smjer" sudbina milijuna ljudi. Budući da sve to "nije mogao sam", kažu tužitelji, on je "manipulirao ljudima bez osjećaja odgovornosti, bez sluha za razdiobu moralnog od onog drugog". Jedna od zanimljivosti iz tužiteljeva dugog obrazlaganja o Miloševiću jest opaska da su Srbi kao narod zaista patili, no ta je patnja i isprika za sva zlodjela koja su se zbila, "manja u usporedbi s onim što se dogodilo ostalim ljudima", a u ime pravdanja zločina.
Tužilaštvo je željelo dokazati da je Milošević izravno odgovoran za agresiju i ratove na području bivše Jugoslavije s ciljem da stvori državu u kojoj će živjeti svi Srbi, ne obazirući se na republičke granice koje su postale međudržavnima po sudu Badinterove komisije. Milošević je tvrdio da su republike izvršile nelegalnu secesiju od Jugoslavije te da se srpski narod u tim zemljama sam i spontano podigao na ustanak protiv vlasti tih zemalja, bez uplitanja Srbije. Tvrdio je da je SRJ imala pravo na vojno uredovanje na Kosovu radi očuvanja teritorijalnoga integriteta zemlje te da je intervencija NATO saveza protupravna vojna agresija.
Tužiteljstvo je oko dvije godine iznosilo optužnicu. Početkom 2004. Milošević je počeo obranu. Odbio je priznati formalnu jurisdikciju haškoga suda, sam je vodio vlastitu obranu uz pomoć niza pravnih i drugih stručnjaka iz Srbije i svijeta.
Od početka suđenja pred haškim sudom, proces je prekidan više od 15 puta, najčešće zbog Miloševićevih problema s krvnim tlakom. Zahtjev da ga puste na liječenje u Rusiju odbijen je uz objašnjenje da može dobiti adekvatnu njegu u samom pritvoru. Milošević odbija propisanu mu terapiju što je naposljetku dovelo do srčanog infarkta kao uzroka smrti. 11. ožujka 2006. Slobodan Milošević je pronađen mrtav u svojoj pritvorskoj jedinici UN-a u Scheveningenu.
Dio javnosti i pojedine političke grupacije u Srbiji smatraju da je Milošević ubijen u Haagu, tvrdeći da je uslijed krive terapije narušeno njegovo zdravlje, što je izazvalo njegovu smrt. Istraga je pokazala da sve ove tvrdnje nisu istinite i nisu potkrijepljene dokazima.
