Tragičan ishod dvoboja najvećeg ruskoga pjesnika
Danas se prisjećamo slavnog ruskog pjesnika, dramaturga i utemeljitelja moderne ruske književnosti koji je 10. veljače 1837. preminuo uslijed ozljeda stečenih u oružanom dvoboju.
Danas se prisjećamo slavnog ruskog pjesnika, dramaturga i utemeljitelja moderne ruske književnosti koji je 10. veljače 1837. preminuo uslijed ozljeda stečenih u oružanom dvoboju.
Na današnji se dan prisjećamo ruskog pjesnika, pisca i dramaturga Aleksandra Sergejeviča Puškina koji se često smatra najvećim pjesnikom Rusije, kao i utemeljiteljem moderne ruske književnosti. Rođen je 6. lipnja 1799. godine u Moskvi te je u djetinjstvu, kao i druge aristokratske obitelji 19. stoljeća koje su prihvatile francusku kulturu, učio francuski jezik. No zanimanje za obiteljsku povijest pobudila je njegova baka, ali i njegovateljica Arina koju je kasnije ovjekovječio u liku Tatjanine njegovateljice u svom najpoznatijem djelu – Evgeniju Onjeginu.
Njegova je književna karijera počela ulaskom u novoutemeljeni carski licej objavljivanjem Vestnika Evropyja 1815. godine Upravo je u periodu između godina 1814. i 1817. napisao oko 130 pjesama, a većina njegovih djela napisanih između 1817. i 1820. nije objavljena jer su mu teme smatrane neprikladnima. Tada je također započeo svoje prvo veće djelo – Ruslana i Ljudmilu (1820) – napisano u stilu narativnih pjesma Ludovica Ariosta i Voltairea, ali s radnjom smještenom u Rusiji gdje se isprepliću različite fantastične avanture ispričane na humorističan način.
– Prezirati ljudski sud nije teško, prezirati vlastiti sud nemoguće je. –
Godine 1817. prihvatio je radno mjesto u St. Petersburgu gdje je odabran u društvo ekskluzivnog kruga pisaca koji su osnovali prijatelji njegovog tetka. Počeo je pisati političke stihove i epigrame zbog čega je protjeran iz St. Petersburga 1820. godine Napustio je St. Petersburg i u njega se neće vratiti sljedećih šest godina. Godine između 1820. i 1823. provodi na različitim mjestima južne Rusije, uključujući Kavkaz i Krim. Isprva je tu bio sretan, no s vremenom se počeo dosađivati životom u malim gradovima zbog čega je počeo kockati i piti. Ubrzo je počeo zarađivati novac od svojih pjesama, ali mu to nije bilo dovoljno kako bi pratio svoje bogate prijatelje. godine 1823. odlazi u Odessu pa na obiteljsko imanje Mikhailovskoye.
Po njegovom dolasku obitelj napušta isto imanje te se Puškin našao sam s obiteljskom njegovateljicom koja mu je pravila društvo narednih dviju godina. Upravo je od nje imao priliku čuti mnoge narodne priče i te su ga dvije godine provedene u Mikhailovskoyeu zasigurno obogatile u poetskom smislu, što je utjecalo na pisanje prvih triju poglavlja Evgenija Onjegina te tragedije Boris Godunov. Kasnije je dobio oprost od novog ruskog cara Nikolaja I. koji mu je obećao da će sva njegova djela biti uređena, odnosno cenzurirana pod paskom samoga cara. Puškin je obećao publici da više neće vrijeđati vladu, ali je s vremenom ta vrsta cenzure postala teški teret za pisca.
– Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli. –
Svoje najpoznatije djelo, Evgenija Onjegina, započeo je 1824. godine i dovršio ga je 1831. Evgenij Onjegin smatra se jednim od najznačajnijih Puškinovih djela čija je radnja ispisana oko istoimenog junaka, plemića koji se dosađuje, a pritom nam otkiva panoramu ruskoga života te tipične ruske likove koje su oblikovali društvo i okolina. Svako poglavlje Puškinova djela opisuje neki važni događaj u ruskoj i svjetskoj povijesti, ali jednako tako uključuje i razmišljanja i problematiku isprepletene oko ljubavne priče Evgenija i Tatjane.
Nakon 1830. piše sve manje i manje. Oženio se 1831, no nikad nije bio sretan, a njegova je žena imala brojne obožavatelje te se s jednim, D'Anthésom, i obračunao u dvoboju 1837. godine u kojem je ozlijeđen. Naime, metak mu je probio kuk i prodro u trbuh zbog čega je nakon nekoliko dana, upravo na današnji dan, 10. veljače 1837. godine, i preminuo.
