Smrt Edouarda Maneta, jednog od predstavnika impresionizma
Na današnji dan prisjećamo se francuskog umjetnika koji je odbio slijediti snove svojih roditelja i želio stvarati samo umjetnost.
Na današnji dan prisjećamo se francuskog umjetnika koji je odbio slijediti snove svojih roditelja i želio stvarati samo umjetnost.
Na današnji dan, 30. travnja, prisjećamo se poznatog slikara impresionizma Edouarda Maneta. Manet je rođen 23. siječnja 1932. godine u dobrostojećoj obitelji gdje su njegovi roditelji sanjali kako će njihov sin postati pravnik, a Edouard je oduvijek želio stvarati umjetnost. U tom ga je interesu podržavao ujak Edmond Fournier s kojim je često posjećivao pariški Louvre. U dobi od osamnaest godina počeo je učiti o osnovama crtanja i slikanja kod Thomasa Couture. Manet je u tim godinama učenja slobodno vrijeme provodio u Louvreu gdje je kopirao djela starih umjetnika. Od 1853. do 1856. godine putovao je Italijom, Njemačkom i Nizozemskom kako bi se upoznao s djelima poznatih slikara – Fransa Halsa, Diega Velázqueza i Francisca Joséa de Goye.
Nakon šest godina studentskog života Manet je otvorio vlastiti studio, a slika Ispijač absinta upravo je jedan od najboljih primjera njegovih pokušaja realizma, ondašnjeg popularnog stila u umjetnosti. Usprkos uspjehu u realizmu Maneta je kao i većinu ondašnjih umjetnika zaokupirao impresionizam te je počeo ovjekovječivati obične ljude kako obavljaju svoje svakodnevne zadatke. Tako su njegova platna posjetili poznati pjevači, ljudi s ulica i prosjaci, ali našli su se tu i pripadnici francuske aristokracije. Neuobičajeni fokus u kombinaciji sa zrelošću i znanjem starih slikara iznenadio je neke te impresionirao ostale. Neka njegova najbolja djela smještena su u kavanskim okruženjima koja su u biti obilježila Pariz 19. stoljeća. Manet je u suštini pokušao prikazati rituale i običnih i aristokratskih Francuza, pa tako njegovi modeli čitaju, čekaju prijatelje, piju i rade.
Manet se još jednom, 1865. godine, prijavio za izložbu u spomenutom salonu, ovaj put slikom Olympia, što ponovno nije impresioniralo članove žirija. Nakon ponovnog neuspjeha otputovao je u Španjolskui sljedeće godine upoznao Zolu koji je 1867. godine napisao članak o Manetu u francuskim novinama Figaro što je navelo neke kritičare da ga podupiru u daljnjem radu. Istovremeno se sprijateljio sa slikarima kao što su Cezanne, Gauguin, Degas.
Godine 1874. bio je pozvan na prvu impresionističku izložbu koju je naposlijetku odbio, kao i sedam drugih pozivnica, jer je smatrao da mora ostati posvećen salonu i njegovom mjestu u svijetu umjetnosti. Godinu dana nakon prve impresionističke izložbe dobio je ponudu da ilustrira francusko izdanje Gavrana američkog književnika Edgara Allana Poea čime je zaslužio nagradu Légion d’honneur uručenu od strane francuske vlade.
