Rođendanska čestitka mišićavom „punk” intelektualcu
Henry Rollins, jedna od najvećih ikona „hardcore punka”, nevjerojatna je kombinacija tjelesne snage, intelektualnosti i duboke emotivnosti koja urađa izrazito kreativnim plodovima na svakom umjetničkom području koji se ovaj slavljenik dotakne.
Henry Rollins, jedna od najvećih ikona „hardcore punka”, nevjerojatna je kombinacija tjelesne snage, intelektualnosti i duboke emotivnosti koja urađa izrazito kreativnim plodovima na svakom umjetničkom području koji se ovaj slavljenik dotakne.
Prva pomisao kada čujete za sredovječnog, mišićavog muškarca s golemom tetovažom preko cijelih leđa koji odjeven samo u kratke crne hlače izvikuje svoje gnjevne stihove zasigurno bi bila agresivac, barbar, sirovina, štemer. Iako mu nisu strane tuče s publikom, impozantni Henry Rollins ne samo da je velikan punka, osobito njegova hardcore roda, nego je i pjesnik, glumac, voditelj, kolumnist, spisatelj, ukratko: nevjerojatno inteligentan i emocionalan čovjek skriven iza rabijatne vanjštine.
Rollins je rođen 13. veljače 1961. godine u Washingtonu. Njegova majka Iris Garfield naučila ga je čitati i prije polaska u školu, pa ne čudi što mu je mnogo zanimljivija od prirodnih znanosti bila književnost, osobito pisci poput Johna Steinbecka, Trumana Capotea i Ernesta Hemingwaya. Iris je svog sina uvela i u svijet dobre glazbe – slušali su klasiku, jazz majstore poput Milesa Davisa i Johna Coltranea te rock velikane poput The Doorsa. Ipak, djetinjstvo mu je bilo veoma turbulentno – obilježila ga je rastava roditelja i seksualno zlostavljanje majčina dečka. Nije ni čudo što je takvo iskustvo učinilo Henryja pomalo agresivnim djetetom, zbog čega je poslan u vojnu školu. Tamo je otkrio dizanje utega kojim je zamijenio ritalin, lijek protiv ADHD-a koji je ranije uzimao. U srednjoj školi Henry i njegov prijatelj Ian Mackaye, još jedna kultna figura washingtonske nezavisne scene najpoznatiji kao vođa bendova Minor Threat i Fugazi, otkrivaju punk i počinju odlaziti na koncerte The Clasha i Ramonesa. Upravo je u takvoj atmosferi Rollins dobio svoju prvu veliku priliku.
Naime, dok je bio zaposlen kao prodavač sladoleda, otišao je na koncert hardcore punkera Black Flag, uspeo se na pozornicu i izveo jednu pjesmu s bendom koji mu je, oduševljen njegovim agresivnim, energičnim nastupom, ponudio da im se priključi. Rollins i Black Flag tako su između 1981. i 1986. godine stvorili izuzetno utjecajne albume, među kojima valja istaknuti remek-djelo hardcore punka Damaged i My War, sporiji album metalnijeg zvuka koji je presudno utjecao na glazbenu scenu u Seattleu i rođenje grungea.
Paralelno s tim, Rollins je postao i spoken-word performer te je osnovao vlastitu izdavačku kuću 2.13.61. Nakon razlaza Black Flaga, Henry nastavlja sa snimanjem i osniva Rollins Band, izuzetno uspješan spoj punkerske žestine i izvrsnih tekstova. Vjerojatno najpoznatija pjesma Rollins Banda jest Liar koja se dosta vrtjela na MTV-u, a našla se i na broju 64 VH1-ove ljestvice 100 najboljih hard rock pjesama.
Istovremeno se počinje baviti i glumom te se pojavljuje u filmovima Johnny Mnemonic i Vrućina, a kraće vrijeme vodi i vlastitu emisiju. godine 2010. pojavio se kao lik u popularnoj seriji Sinovi anarhije. Rollins je i uspješan autor – njegovi memoari nazvani Upadaj u kombi opisuju njegove turneje i nastupe s Black Flagom, pri čemu je zanimljivo istaknuti da je audio verzija ove knjige osvojila i Grammy za najbolji spoken-word performans, a svoje političke i ine opservacije Rollins redovito objavljuje u časopisima poput Vanity Fair i LA Weekly.
Njegov osobni život obilježilo je i ubojstvo Joea Colea, njegova najboljeg prijatelja, za koje je Rollins optužen i uhićen. Policija mu se izrugivala tvrdeći da mu je Cole bio ljubavnik i da je narkoman, a iako je pušten, slučaj nikada nije riješen. Lažne su i insinuacije da je ovisnik – Rollins se nikada nije drogirao, ne pije i ne puši. Svestrani, no skromni Rollins ističe kako ima mnogo ambicije i gnjeva koje kanalizira na kreativne načine. Njegov ljubavni život također je intrigantan – Rollins je, može se reći, po vlastitom izboru samac. Naime, tvrdi da bi žena ili djeca uništila njegovu kreativnost.
Nadamo se da će nas onda single Henry i dalje nastaviti oduševljavati svojim uracima.
