Rođena Lady Day, kraljica jazz balada s gardenijama u kosi

Iza jedinstvenoga glasa koji je nosio titulu Lady Day te je prepoznat kao jedan od društvenih fenomena 50-ih godina prošlog stoljeća krije se ime Billie Holiday. Pjevačka diva koju i danas pamtimo po njezinim remek-djelima, kreativnosti i živosti slavu je stekla zbog sposobnosti da bilo kakav predložak pretvori u kvalitetnu glazbu s vlastitim pečatom. To je pokazalo i vrijeme jer su njezine pjesme jednako poznate danas kao što su bile u doba vrhunca njezine slave. Vlasnica dirljivoga glasa i jedna od najvećih jazz pjevačica svih vremena, pravim imenom Eleanora Fagan Gough, rođena je na današnji dan 1915.

U ranoj je mladosti pjevala uz ploče Bessie Smith i Louisa Armstronga. Kada se s majkom preselila u New York, dobila je priliku za pravi pjevački debi u sumnjivim noćnim klubovima za koje je prvi put posudila umjetničko ime – Billie Holiday – od filmske zvijezde Billie Dove. Iako nije bila glazbeno obrazovana, čak nije znala ni čitati note, Holiday je ubrzo postala aktivna sudionica jedne od najvitalnijih jazz scena u zemlji. Iz jednog se kluba premještala u drugi, radeći za napojnice. U dobi od 18 godina imala je više iskustva od mnogih odraslih glazbenika, što je uskoro primijetio i John Hammond koji joj je ponudio prvi ugovor. godine 1935. snimila je ploču na kojoj su se nalazili i hitovi What a Little Moonlight Can Do i Miss Brown to You.

Uskoro je njezina karijera krenula uzlaznom putanjom na kojoj je i zaradila nadimak Lady Day. Postala je jedna od prvih Afroamerikanki iza kojih je bio orkestar bijelaca, što je bio zavidan uspjeh za to vrijeme. Bila je svjesna svoga uspjeha te je htjela progovoriti o pravima Afroamerikanaca. Kada je odlučila snimiti pjesmu Strange Fruit koja je emotivno govorila o linčovanju crnca, izdavačka kuća Columbia Records s kojom je radila zabranila joj je daljnji rad na pjesmi. Zbog toga je Holiday prešla u drugu izdavačku kuću, a pjesma je danas jedan od njezinih klasika. Taj ju je događaj potaknuo na stvaranje više autentičnih, poticajnih balada.

U svom najplodnijem razdoblju, od 1952. do 1959., snimila je više od stotinu izdanja, a u isto je vrijeme održavala koncerte diljem Europe. Svojim je radom nadahnjivala suvremenike te mlađe glazbene kolege i kolegice, među kojima se posebno ističu Janis Joplin i Nina Simone. Unatoč nedostatku tehničkih glazbenih znanja, njezina jedinstvena dikcija, neponovljivo fraziranje i dramatičan intenzitet učinili su ju jednom od najvećih glazbenih imena 20. stoljeća. Gardenije u kosi postale su joj zaštitni znak, kao znak nježnosti koja se istovremeno pojavljuje uz snagu i otpor koji je pružala društvenim normama. Njezin se sjaj ugasio u 44. godini života, ali glazba koju je ostavila u nasljeđe nije zaboravljena do danas.