Rođen Anton Pavlovič Čehov – autor kojega ni Tolstoj nije razumio
Čehov u dramskim tekstovima nije samo tvorac ruskoga modernoga kazališta. Njegove drame ukidaju dominaciju zbivanja na sceni, uklanjaju melodramatske sukobe, a time i likove dramskih junaka ili junakinja, stvaraju kazalište u kojem je ugođaj bitniji od fabule, šutnja gdjekad važnija od riječi, a redatelj barem podjednako važan kao i glumac.
Čehov u dramskim tekstovima nije samo tvorac ruskoga modernoga kazališta. Njegove drame ukidaju dominaciju zbivanja na sceni, uklanjaju melodramatske sukobe, a time i likove dramskih junaka ili junakinja, stvaraju kazalište u kojem je ugođaj bitniji od fabule, šutnja gdjekad važnija od riječi, a redatelj barem podjednako važan kao i glumac.
Ruski književnik, pisac drama i novela – Anton Pavlovič Čehov – rođen je na današnji dan 1860. u Taganrogu, u Rusiji.
Iako ga svi znamo kao književnika, Čehov je završio Medicinski fakultet te je neko vrijeme i radio kao liječnik. Ipak, prevladala je njegova ljubav prema pisanju. U početku je pisao humoreske pod pseudonimom Antoša Čehonte, a neki od prvih tekstova su mu Činovnikova smrt, Šarene priče, Pripovijesti i drama Ivanov. Moglo bi se reći da od devedesetih godina 19. stoljeća počinje njegovo plodnije razdoblje. Najpoznatije novele – Paviljon br. 6, Crni monah, Student, Čovjek u futroli, Ogrozd i O ljubavi – napisao je u periodu od 1892. do smrti, 1904. godine Što se dramskih tekstova tiče, prvi uspješniji bio je Galeb – program piščeva shvaćanja umjetnosti. Ujak Vanja, Tri sestre i Višnjik najuspjelije su mu drame.
– Čehov u dramskim tekstovima nije samo tvorac ruskoga modernoga kazališta. Njegove drame ukidaju dominaciju zbivanja na sceni, uklanjaju melodramatske sukobe, a time i likove dramskih junaka ili junakinja, stvaraju kazalište u kojem je ugođaj bitniji od fabule, šutnja gdjekad važnija od riječi, a redatelj barem podjednako važan kao i glumac. Bez velikih gesta i programa Čehovljevo je kazalište izmijenilo shvaćanje kazališnog čina, otvorilo njegovim tekstovima različite mogućnosti interpretacija, osim izrazito ideoloških i političkih. – piše u njegovoj biografiji.
U pripovijetkama i novelama stilom se približio impresionizmu. Suprotno tadašnjoj ruskoj književnoj tradiciji, u proznim se djelima ne dotiče ideoloških ili etničkih pitanja, a ne piše ni prozu naklonjenu ruskim seljacima. Ipak, zanimao se za životne uvjete kažnjenika u Sibiru, zbog čega je i otputovao tamo te svoja zapažanja zapisao u knjigu Otok Sahalin. Putovao je i na jug, što je rezultiralo novelom Arijadna. Osim što se zanimao za sibirske zatvorenike, zanimao se i zauzimao za gladne te osuđivao zloupotrebe vlasti, protekcionizam i korupciju.
Zbog udaljavanja od tradicionalnoga stila u Drami sa psićem, amoralizmom je zaprepastio Lava Nikolajeviča Tolstoja, dok ga je Maksim Gorki optužio za umorstvo realizma. Bez obzira na njihove reakcije, Čehovljevo je djelo vrlo dobro prihvaćeno, osobito u drugoj polovici prošloga stoljeća, a njegove su drame izvođene na brojnim svjetskim pozornicama – u Londonu, Milanu, Berlinu, pa i u Zagrebu. Već 1902. u zagrebačkom HNK-u izveden je Ujak Vanja, 1916. Višnjik, a Čehovljeva se djela izvode još i danas. Upravo se ovih dana u kazalištu Gavella izvode Tri sestre u izvedbi nekih od najboljih hrvatskih glumaca.
Čehov nas je svojim djelima naučio mnogočemu, a neke od najpoznatijih njegovih citata pročitajte na poveznici.
