Rat u Iraku
"Tiranin je pao, Irak je slobodan.", George W. Bush
"Tiranin je pao, Irak je slobodan.", George W. Bush
Na današnjii dan, 19. ožujka 2003. godine, tadašnji je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, George Bush, iz svoga ureda u Washingtonu narodu najavio početak operacije za oslobođenje Iraka riječima: "Ljudi u SAD-u, naši prijatelji i saveznici neće živjeti na milost i nemilost odmetničkoga režima koji ugrožava mir s oružjem za masovno uništenje."
Irački rat, poznat i pod nazivom Drugi zaljevski rat, vojna je intervencija pokrenuta u svrhu okupacije Iraka koju su predvodile Sjedinjene Američke Države od 2003. pa sve do 2010. godine Prva invazija na Irak započela je 20. ožujka 2003., a glavni je povod ratu bilo oružje za masovno uništenje, posjedovano od strane iračkog diktatora Saddama Husseina, za koje su Amerikanci smatrali da im predstavlja prijetnju. Američki je predsjednik Bush u rujnu 2002. godine objavio kako Irak posjeduje oružje kojim bi mogao uništiti svijet te pomaže teroristima, impliciravši na taj način da Irak stoji iza terorističkog napada na "Blizance" koji se dogodio 11. rujna prethodne godine
2003. godine, CIA-in je inspektor Hans Blix poslan u Irak kako bi istražio tvrdnje o navodnom oružju, no ne pronalazi nikakav dokaz o istom, procjenivši da ga je Irak uništio još 1991. Nezadovoljni Bush pokušava Vijeću Sigurnosti UN-a prezentirati navodne dokaze, a njegove je tvrdnje podržao i britanski premijer Tony Blair. S obzirom na to da je UN odbio podržati upotrebu vojne sile, 17. ožujka 2003. godine SAD postavlja ultimatum- ako Hussein ne napusti Irak u sljedećih 48 sati, doći će do rata. Kada se to nije dogodilo, Velika Britanija i SAD, zajedno s Koalicijom drugih država, uključujući Italiju, Japan, Pojsku, Australiju, Južnu Koreju, Filipine, Španjolsku i Dansku, započinju rat s Irakom.
Iako je Irak brojao čak 60 000 vojnika više od SAD-a, bio je u gorem položaju jer su irački vojnici počeli masovno dezertirati. Već 9. travnja dolazi do pada Bagdada, a 10. travnja osvojen je Kirkuk te tim događajima polako završava Husseinova 24-ogodišnja diktatura. Predsjednik Bush 1. svibnja objavljuje kraj vojnih misija, a bivši diktator koji je nakon pada Bagdada pobjegao, uhićen je 13. prosinca iste godine, no time i dalje ne prestaju napadi i nasilje pobunjenika diljem zemlje. Krajem 2004. Al-Kaida ulazi u Irak, a gerilski se napadi proširuju sve više. 31. siječnja 2005. održavaju se prvi poslijeratni izbori za iračko vijeće koje bi donijelo stalni ustav, na koje izlazi čak 8,4 milijuna ljudi.
U isto se vrijeme održava i suđenje Saddamu Husseinu koji je na kraju proglašen krivim za genocid te biva osuđen na smrt vješanjem. 30. prosinca 2006. godine, Hussein je obješen, a diljem svijeta emitira se videosnimka njegova pogubljenja. Na izborima za kongres u SAD-u iste te godine, pobjeđuju Demokrati te zahtjevaju od Busha da povuče američke vojnike iz Iraka pa on najavljuje djelomično povlačenje trupa do prosinca 2007. U studenome 2008. održani su predsjednički izbori u SAD-u i pobjedu odnosi demokrat Barack Obama koji u svojoj predsjedničkoj kampanji otvoreno kritizira rat u Iraku te na taj način privlači velik broj glasača. U veljači sljedeće godine, Obama objavljuje da američka misija u Iraku završava u kolovozu 2010. godine te time najavljuje konačni kraj rata.
U travnju 2009. godine, Velika Britanija počinje povlačiti svoje vojnike, a narednih mjeseci to čine Rumunjska i Australija. 19. kolovoza 2010. američki se vojnici masovno povlače iz Iraka, a 31. kolovoza rat je službeno gotov nakon čak 7 i pol godina.
Iako je svrgnut okrutni diktator i zemlja je uvela demokraciju, rat je za sobom ostavio i mnoge negativne posljedice kao što su užasno zdravstveno stanje, razne epidemije, glad, problemi s izbjeglicama..., a ono najgore- uzeo je između 200 000 do milijun žrtava.
