Prvi uspješan uspon na „krov Europe“
Sakupljač kristala Jacques Balmat i liječnik Michael Paccard izveli su 8. kolovoza 1786. prvi uspješni uspon na Mont Blanc. U to je vrijeme hodati potpuno nepoznatim rutama zahtijevalo veliku fizičku izdržljivost i unutarnju snagu. Bili su to počeci alpinizma kao sportske discipline.
Sakupljač kristala Jacques Balmat i liječnik Michael Paccard izveli su 8. kolovoza 1786. prvi uspješni uspon na Mont Blanc. U to je vrijeme hodati potpuno nepoznatim rutama zahtijevalo veliku fizičku izdržljivost i unutarnju snagu. Bili su to počeci alpinizma kao sportske discipline.
La Dame Blanche (fran. Bijela dama), Il Bianco (tal. Bijeli) i Monte Bianco neki su od naziva za velikog planinskog diva visokog 4810 m. Mont Blanc se dugo smatrao najvišim vrhom Europe, ali taj epitet ipak drži Elbrus, neaktivni vulkan u zapadnom dijelu Kavkaskog gorja te time i najviši vrh Kavkaza, s visinom od 5642 m.
Zanimljiva je priča o prvom usponu na ovu planinu. Horace-Bénédict de Saussure švicarski je prirodoslovac koji je od djetinjstva bio očaran i fasciniran ovim planinskim masivom. Zbog svoje nepristupačnosti bila mu je izrazito zanimljiva. Toliko zanimljiva da je ponudio nagradu ako se netko popne na njezin najviši vrh. Godine 1741. planinari su prvi put pokušali osvojiti taj vrh. No tek su 8. kolovoza 1786. dvojica stanovnika francuskog grada Chamonixa – sakupljač kristala Jacques Balmat i liječnik Michel-Gabriel Paccard – uspjeli osvojiti sam vrh. Sljedeće je godine Horace-Bénédict de Saussure došao na taj vrh s istraživačkom ekspedicijom, a 1788. popeo se i na Col du Géant, gdje je ostao 17 dana. Prva je dama kojoj je ista stvar pošla za rukom Marie Paradis, koja je na vrh zakoračila 1808. godine
Jacques Balmat na Mont Blancu, IZVOR: Wikipedia
Bitno je napomenuti kako je u to vrijeme krenuti iz doline prema vrhu i hodati potpuno nepoznatim rutama zahtijevalo veliku fizičku izdržljivost i unutarnju snagu, koju je danas možda teško zamisliti planinarima, bilo profesionalnim, bilo onima koji će to tek postati. To su bili počeci alpinizma kao sportske discipline. No, do danas su planinari više puta osvojili čak i najzabačenije dijelove tog planinskog masiva.
Balmat (lijevo) i De Saussure (desno), spomenik u Chamonixu, IZVOR:Wikipedia
Još se u vrijeme prvih osvajača, već spomenutih Balmata i Paccarda, Mont Blanc zvao Mont Maudit, što znači Planina prokletih. Takav zastrašujući epitet rezultat je usmenih predaja ondašnjih stanovnika koji su smatrali kako na planini žive demoni i zmajevi, ali danas pouzdano znamo da se naziv Mont Blanc spomenuo i prije prvih istraživača, već 1744. na jednom crtežu.
Spomenik Paccardu u Chamonixu, IZVOR:Wikipedia
Alpinistički raj, Najljepša planina, Veličanstveni gigant neki su od izraza kojima penjači iz čitavog svijeta pokušavaju opisati oduševljenje ovim planinskim lancom. Cijeli planinski masiv moguće je vidjeti samo iz zraka. Proteže se na području od otprilike 600 kvadratnih kilometara, a sam planinski greben, koji se nalazi na tromeđi Italije, Francuske i Švicarske, dug je više od 50 kilometara.
Na Mont Blancu do sada je stradalo više od tisuću ljudi. Samo u 2014. čak njih 14, što je nezapamćen broj poginulih u tako kratkom roku. Unatoč crnim brojkama, alpinisti, osim standardnih ruta, svakim danom postavljaju nove smjerove penjanja. Neobjašnjivo je što to od pamtivijeka privlači ljude tamo odakle se možda i neće vratiti.
– Popni se na planine i poslušaj što će ti reći. Njihov će te mir obaviti poput sunca koje grli krošnje. Vjetar će te opiti svježinom, oluje ti uliti novu snagu, a brige odlepršati poput jesenjeg lišća. – sažeo je svoju ljubav prema planinama američki pisac i prirodoslovac John Muir.
Ako smo u vama uspjeli probuditi uspavanog lava ili barem planinsku lasicu, svakako provjerite kada započinju upisi u planinarske škole. Hrvatska danas broji više od 200 planinarskih društava i udruga. Njihov popis pogledajte na poveznici. Provjerite i kako je izgledao uspon na Mont Blanc osječkih vatrogasaca i HPD-a Sniježnica. Možda vas njihovo iskustvo potakne na planinarenje. Ako pak još niste spremni na strme uzbrdice, uvijek se možete rekreativno uputiti prema nekoj od visokih ljepotica kojima se Hrvatska može itekako podičiti. Kao što John Muir kaže:
– Planine zovu i ja moram poći!
