Premijerno prikazana „Carmen“, mračna priča o slijepoj ljubavi, ljubomori i bijesu
Suvremenici Georgesa Bizeta nisu dijelili njegovu viziju danas svjetski poznate opere kada je ona ugledala svjetla reflektora na današnji dan 1875. godine.
Suvremenici Georgesa Bizeta nisu dijelili njegovu viziju danas svjetski poznate opere kada je ona ugledala svjetla reflektora na današnji dan 1875. godine.
Neka umjetnička djela publika odbacuje jer ih ne razumije – vizija umjetnika često je daleko naprednija od horizonta očekivanja publike, a upravo se to dogodilo i Georgesu Bizetu. Iako je danas jedna od najpopularnijih i najznačajnijih opera, Carmen i njezin tvorac morali su proći dug put do svjetske slave. Danas kultno djelo Georgesa Bizeta prošlo je mnoge kušnje prije nego što ga je uopće dobio priliku postaviti na pozornici. Libreto je, za tadašnja poimanja, bio previše skandalozan da bi bio pušten pred oči publike, a djelo su kritičari proglasili nemoralnim prije nego što su mu dali priliku. No, Bizet je bio uporan i Carmen je na današnji dan 1875. godine ugledala svjetla reflektora.
Bizetovu viziju nisu dijelili ni glumci; glavnu su ulogu odbile uglavnom sve izvođačice kojima je bila ponuđena. Intendant kazališta s kojim je autor pregovarao pritiskao ga je i tjerao na preispisivanje komada zbog straha od financijske propasti. Uzrok svemu tome bila je kontroverznost opere koja je nastala po istoimenom romanu Prospera Mériméea iz 1845. Adaptacija prati život mlade, lijepe i pomalo divlje djevojke Carmen koja radi u tvornici cigareta u španjolskoj Sevilli kada ju uočava mladi vojnik po imenu Don José. Iako je zaručen za drugu, zaveden je pojavom senzualne Carmen kojoj pomaže pobjeći od policije.
Radnja za tadašnju publiku ne bi bila problematična kada u četvrtom činu ne bi došlo do krvoprolića kao posljedice ljubavne igre kojom vladaju strast, ljubomora i očaj. Carmen napušta Don Joséa zbog Escamilla u kojega je zaljubljena, a ključni trenutak odvija se pred arenom za borbu s bikovima dok mase slave Escamillovu pobjedu, a ogorčeni Don José ubija Carmen koja mu ne uzvraća ljubav. Kulminaciju potiču uzavrela krv, želja za posjedovanjem i osvetom kao naknadom za izgubljenu ljubav, a svi ti elementi pridonose mračnoj atmosferi s kojom se i glumci teško nose.
Krvava priča nije se uklapala u idejni koncept pariškog kazališta za koje je Carmen bila pripremana – njihove su produkcije bile namijenjene obiteljskim posjetima kazalištu. Unatoč svemu, Bizet je odbio promijeniti glavnu točku radnje, a sreća mu se osmjehnula kada je Galli-Marié, mezzosopran, prihvatila ponijeti teret glavne uloge. Iako je opera u prvom kontaktu s publikom žestoko odbijena, pronašla je poklonike u Richardu Wagneru, Johannesu Brahmsu i Petru Iljiču Čajkovskom. George Bizet nije uspio doživjeti Carmeninu svjetsku slavu. Preminuo je zbog posljedica srčanog udara u 36. godini, tri mjeseca nakon premijere u pariškom Opéra-Comiqueu i nakon samo 30 izvedbi svoga najznačajnijeg djela.
