Osnivanje Fašističke stranke – početak fašizma
"Every anarchist is a baffled dictator", Benito Mussolini.
"Every anarchist is a baffled dictator", Benito Mussolini.
Na današnji dan, 23. ožujka 1919. godine, talijanski političar, kasnije fašistički vođa i diktator Benito Mussolini, osnovao je u Milanu Fašističku stranku - Fasci Italiani di Combattimento.
Mussolini je svoju političku karijeru započeo kao političar socijalističkog svjetonazora, no unatoč tome svoju je stranku osnovao kombinirajući različite ideologije iz nekoiko političkih smjerova, a njeni su glavni ciljevi bili stvaranje republike, reforma parlamenta, zapljena crkvenih dobara u korist države, agrarna reforma i ukidanje Senata. Samom je pokretu dao ime po snopu pruća sa sjekirom u sredini, fasces, koji je bio rimski simbol discipline. Ubrzo su se okupili i naoružani odredi koji su se koristili za teroriziranje političkih protivnika, najviše Mussolinijevih donedavnih istomišljenika- socijalista. Iako je stranka u početku koalirala s liberalima, polako je počela privlačiti nacionaliste, antiliberale i antisocijaliste te tako naginjati radikalnijim desničarskim idejama.
Krajem 1921. godine, stranka mijenja svoje ime u Partito Nacionale Fascista, Nacionalna Fašistička Partija, te ubrzo postaje najbrojnija stranka u Italiji, a Mussolini talijanskim premijerom. Fašisti odmah po dolasku na vlast mijenjaju zakon i uvode strogu cenzuru, a postepenim provođenjem totalitarističke vlasti i uklanjanjem svih drugih političkih stranki započinje fašistička diktatura. Svaki je pokušaj otpora bio ugušen u krvi, a na temelju namještenih izbora 1924. godine, Mussolini u parlamentu dobiva većinu. Iste je godine socijalistički vođa Matteotti ubijen, a cjelokupna opozicija koja je obuhvaćala komuniste, socijaliste i desne liberale napušta parlament pa Mussolini grabi priliku i prihvaća diktatorsku vlast te upravlja tako zemljom sve do 1943., dok kralj služi samo kao marioneta u njegovim rukama.
Uz velikog vođu, ducea, kako su ga nazivali, organizacijski je postojalo i Veliko fašističko vijeće koje zapravo nije imalo stvaran utjecaj. Spremni izvršitelji Mussolinijevih prohtjeva i fašističkog terora bili su partijski odredi "crnih košulja", Mussolinijeva Milizia i tajna fašistička policija OVRA. Ubrzo je započeo i fašistički odgoj djece i mladeži koji se vršio u monopolističkim organizacijama Avanguardia i Balilla.
Kako je nacionalsocijalizam, tj. nacizam, provodio politiku sličnu fašizmu, ove su se dve ideologije često poistovjećivale. Iako se fašizam na riječima uvijek izjašnjavao protiv kapitalizma, u praksi se on oslanjao upravo na njega. Sve su radničke stranke i sindikati ukinuti i zabranjeni, a jedini postojeći sindikat bio je onaj fašistički čiji je jedini zadatak bilo držanje radnika u pokornosti pred državom što se moglo očitovati na primjeru iz 1927. godine i objavljivanjem takozvane Carte del lavoro koja je navodno nastala u korist radnoga naroda, a zapravo nikada nije provedena u djelo pa je položaj radnika u Italiji bio veoma nepovoljan.
1936. godine, Italija uspostavlja savez s Njemačkom, a Mussolini ubrzo prihvaća rasističku i antisemitsku politiku po uzoru na naciste. 1940. Italija ulazi u Drugi svjetski rat na strani nacionalsocijalističke Njemačke i iako nije imala veće vojne uspjehe, činila je zločine protiv čovječanstva poput masovnog odvođenja u logore, teroriziranje uhvaćenih pripadnika pokreta otpora, paljenja sela i slično. U kolovozu 1943. godine, Italija je kapitulirala, a Mussolini na sjeveru nastavlja borbu na strani Hitlera sve do 1945. kada je uhvaćen i ubijen od strane talijanskih rodoljuba.
Iako je Mussolini negirao pojavu fašizma izvan Italije, tvrdeći da "fašizam nije izvozna roba", u mnogim se zemljama pojavljuju slični pokreti koji u vlastitim uvjetima imitiraju fašizam, poput nacionalsocijalizma u Njemačkoj na čelu s Hitlerom, Franca u Španjolskoj ili pak Pavelića s ustašama u Hrvatskoj. I u poslijeratnom se razdoblju u Italiji javljaju "neofašističke" tendencije, čiji je glavni nosioc, stranka Movimento Sociale Italiano, pokušavajući modernizirati fašističku doktrinu u nešto umjerenijem i sofisticiranijem smjeru.
