Nelson Mandela pušten iz zatvora
„Borio sam se protiv dominacije bijelaca, a borio bih se i protiv dominacije crnaca. Cijenim ideal života u demokratskom, slobodnom društvu u kojem ljudi žive u harmoniji, jednakih prilika i mogućnosti. To je ideal za koji sam se borio i za koji sam živio. Ako treba, za taj ideal sam spreman i umrijeti.“
„Borio sam se protiv dominacije bijelaca, a borio bih se i protiv dominacije crnaca. Cijenim ideal života u demokratskom, slobodnom društvu u kojem ljudi žive u harmoniji, jednakih prilika i mogućnosti. To je ideal za koji sam se borio i za koji sam živio. Ako treba, za taj ideal sam spreman i umrijeti.“
Nelson Mandela, jedan od glavnih pokretača borbe protiv sustava bjelačke nadmoći i rasne segregacije koja se pod nazivom apartheid provodila u Južnoj Africi, nakon 27 godina provedenih u zatvoru pušten je na slobodu na današnji dan, 11. veljače 1990. godine
Nelson Rolihlahla Mandela rođen je 18. srpnja 1918. godine u Južnoafričkoj Republici. Kao mladić studirao je pravo. godine 1944. pridružio se političkoj stranci pod nazivom Afrički nacionalni kongres (ANC), gdje je bio vođa pokreta mladih sve do 1951. godine kada je postao zamjenik predsjednika ANC-a, zalažući se za nenasilan otpor apertheidu.
Nakon pokolja mirnih crnačkih aktivista 1960. godine u Sharpevillu, Nelson je osnovao vojno krilo ANC-a, koje se uključilo u gerilsko ratovanje protiv manjinske bjelačke vlasti i organiziralo sabotaže. Te je iste godine uhićen zbog veleizdaje. Iako je bio oslobođen optužbi, 1961. godine ponovno je uhićen zbog ilegalnog napuštanja zemlje. Osuđen je na pet godina zatvora na otoku Robbenu. godine 1964. ponovno je izveden na suđenje pod optužbom za terorizam. Nelson i nekolicina drugih vođa ANC-a osuđeni su na doživotni zatvor zbog zavjere za svrgnućem Vlade.
Na kraju suđenja Mandela je održao četverosatni govor u sudnici, govor koji se i danas u Južnoj Africi smatra povijesnim:
„Borio sam se protiv dominacije bijelaca, a borio bih se i protiv dominacije crnaca. Cijenim ideal života u demokratskom, slobodnom društvu u kojem ljudi žive u harmoniji, jednakih prilika i mogućnosti. To je ideal za koji sam se borio i za koji sam živio. Ako treba, za taj ideal sam spreman i umrijeti.“
U zloglasnom zatvoru na otoku Robbenu proveo je 18 godina. Boravio je u ćeliji bez kreveta i vodovoda te je bio prisiljen na težak rad u kamenolomu, ali u zatvoru nisu slomili njegovu snagu i odlučnost. Naime, unutar zatvorskih zidina vodio je pokret građanskog neposluha te je prisilio južnoafričke dužnosnike na poboljšanje uvjeta na otoku Robbenu. Poslije je prebačen na drugo mjesto, gdje je živio u kućnom pritvoru.
Zahvaljujući njegovoj supruzi Winnie, ali i brojnim pripadnicima ANC-a, Mandela je postao simbolom ugnjetavanja crnog stanovništva Južnoafričke Republike. Svijet je sve više pritiskao Vladu na Mandelino oslobođenje, a kada je 1988. godine, tada već sedamdesetogodišnji Mandela hospitaliziran, tadašnji predsjednik Peter Botha počeo je s pripremama za Mandelino oslobođenje. Dvije godine poslije, 1990., Mandela je nakon 27 godina zatvora izašao na slobodu s rukom stisnutom u šaci, visoko podignutom iznad glave. Diljem zemlje ljudi su slavili njegovo oslobođenje.
Nakon oslobođenja opet se aktivno bavio politikom. Južnoafrička Republika ukinula je zabranu ANC-a i napustila apartheid te raspisala izbore. Mandela pobjeđuje na izborima postavši prvi crni predsjednik države kojom su donedavno upravljali isključivo bijelci. Najavio je kako će na tom položaju ostati samo jedan mandat i svoga se obećanja držao. Nije se ponovno kandidirao 1999. godine, već se povukao u osamu odakle se vrlo rijetko pojavljivao u javnosti. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1993. godine, nagrade Saharov 1988. godine i dr.
Preminuo je 5. prosinca 2013. u 95. godini života u svojoj obiteljskoj kući u provinciji Eastern Cape.
