Najveće masovno samoubojstvo u povijesti čovječanstva – više od 900 ljudi okončalo svoje živote

Šezdesetih godina u San Franciscu svoje temelje počela je dizati zajednica čiji su članovi potjecali iz različitih društvenih okolina, a ujedinjavala ih je borba protiv nepravednog sistema. Jim Jones, kao njezin utemeljitelj, u to doba postao je iznimno popularan. Stekao je reputaciju propovjednika socijalnog evanđelja, a karizmatični je vođa, pritom, bio i u dobrim odnosima s javnim dužnosnicima i medijima. People's Temple vodio je razne socijalne i zdravstvene programe za najugroženije društvene slojeve. Jonesova poruka socijalne i rasne jednakosti privukla je mnoge, a pogotovo mlade idealiste koji su u Jonesovu pokretu vidjeli priliku pronalaska vlastitog identiteta i svrhe u tadašnjem svijetu.

– Svaka je osoba osjećala da ima cilj, da  je posebna. Na taj način Jones je doveo mnogo mladih ljudi, starijih crnkinja, ljudi iz različitih društvenih slojeva koji su mislili da postoji i nešto više u što bi trebali biti uključeni. – tumačila je Deborah Layton u dokumentarcu Jonestown, život i smrt pokreta Hram naroda.

Jonesova zajednica sve je brže rasla, a prema podacima magazina New West iz 1977. okupljala je oko 20 000 sljedbenika. Kola su za Jonesa krenula nizbrdo kada su u javnost izašli neki bivši članovi sekte s optužbama o tome kako ih je otac tjerao da se odriču svojih kuća i drugog vlasništva, prijatelja, pa čak i skrbništva nad svojom djecom. U javnost je tada izašla i vijest kako Jones sljedbenicima postavlja lažne dijagnoze bolesti pa ih, u svrhu iscjeljenja, tuče. Jones je našao izlaz u preseljenju pokreta u džungle Gvajane, gdje podiže naselje Jonestown.

Jonestown pred dolazak svojih prvih gostiju, uglednog američkog političara Lea Ryana i nekoliko novinara, FOTO: Wikipedia

Više od 1000 sljedbenika postalo je tako dionicima poljoprivredne zadruge. Jones je svima oduzeo putovnice, uskratio lijekove, a one koji su dovodili u pitanje njegov autoritet podvrgavao je teškim kaznama. Pisma i telefonski pozivi također su bili uskraćeni, tako da su stanovnici Jonestowna živjeli u strogoj cenzuri i izolirani od ostatka svijeta. S druge strane, njihov vođa, već u teškom padu mentalnog zdravlja, u svom hramu uživao je u opojnim drogama te se uspoređivao s Vladimirom Lenjinom i Isusom Kristom.

Jim Jones s najmlađim dionicima Jonestowna, FOTO: Wikipedia

Zbog glasina o čestom zlostavljanju u Jonestownu, kongresnik Leo Ryan 18. studenog 1978. sa svojim se izaslanstvom zaputio u Jonesovu komunu. Na njihovo iznenađenje, dočekani su uz večeru i popratnu zabavu. Međutim, kada su Ryanu neki od članova zadruge prišli te molili da ih izbavi, američki političar uvjerio se u svoje sumnje. Ipak, nije stigao do SAD-a pozvati pomoć. Dok su čekali pilote na improviziranoj pisti, njega i njegovo izaslanstvo, uz nekoliko ljudi koje su poveli sa sobom iz Jonestowna, hitcima iz vatrenog oružja usmrtili su Jonesovi tjelohranitelji.

Te večeri Jones je svojim sljedbenicima rekao da će uskoro u naselje doći vojnici koji će ih mučiti. Predstavio im je taj dolazak kao apokalipsu, a njegovim sljedbenicima to nije bilo teško povjerovati. Naredio je svima da se okupe u glavnom paviljonu gdje će kasnije počiniti ono što je sam Jones nazvao revolucionarnim činom.

– Preostaje nam samo da se ubijemo. – kazao je na sastanku, a s time se složila većina sljedbenika.

Sve je bilo snimano na audiovrpcu, pa se zna da su pojedinci tražili da se poštede djeca. Ali, Jones ih je odbio, naredivši da se donesu bačve otrovanog napitka. Mješavinom cijanida, sedativa i voćnog soka najprije su roditelji otrovali svoju djecu, zatim sebe, a ubrzo su to učinili i svi ostali. Jones je pronađen u svom uredu s prostrijeljenom ranom u čelu, a ono čemu je svijet svjedočio jutro nakon bili su redovi mrtvih tijela izmanipuliranih i prestrašenih sljedbenika tobožnje sekte.

Broj je poginulih iz noći s 18. na 19. studeni 1978. godine 909, od čega je trećina djece. Neki su uspjeli izbjeći mnoštvo Jonesovih naoružanih čuvara i pobjeći u džunglu, a nekolicina njih u to je vrijeme bila u drugom dijelu Gvajane, uključujući Jonesove sinove.

– I dvadeset godina poslije osjećao sam da mi nešto nedostaje. Naravno, u Jonestownu sam izgubio obitelj i prijatelje, ali i puno više od toga. Osjećao sam da sam izgubio sebe, svoju sposobnost da volim, čak i mogućnost da doprem do prijateljskih, ljudskih bića. Vrijeme sam provodio sam u podrumu pokušavajući se uvjeriti da nastavim živjeti. Poslije kad bih sreo nekog koga sam znao iz Hrama, samo bih se pristojno nasmiješio. – prisjeća se preživjeli Bryan Kravizt.