Na današnji dan umro je filozof koji je shvatio kako funkcionira povijest
Jedan od najvećih filozofa povijesti i filozofa u povijesti rođen je u Stuttgartu 27. kolovoza 1770, a preminuo u Berlinu, 14. studenog 1831.
Jedan od najvećih filozofa povijesti i filozofa u povijesti rođen je u Stuttgartu 27. kolovoza 1770, a preminuo u Berlinu, 14. studenog 1831.
U životu svakoga od nas postoje usponi i padovi. Ponekad su ti padovi toliko strmi da nam se nekada čini kako nam više nikada neće biti bolje. Ljudska povijest bogata je istim takvim padovima: završetak Zlatnog doba Atene, pad Rimskog Carstva, kraj prosvjetiteljstva, Drugi svjetski rat... No, baš onda kada se sve čini crnim, kada se čini kako nikada neće biti bolje i kako nema izlaza, treba se sjetiti Georga Wilhelma Friedricha Hegela.
Hegel je rođen u Stuttgartu 27. kolovoza 1770, a preminuo je u Berlinu, 14. studenog 1831. Njegova sklonost spekulativnom mišljenju, čitanju i predavanju dovodi ga do pisanja velikih djela, a velika djela dovode ga do statusa jednog od najvećih filozofa njemačkog idealizma, ali i najpoznatijih filozofa uopće. Njegova predavanja i spisi o dijalektičkom razmišljanju, apsolutnom idealizmu i panlogizmu među najutjecajnijim su idejama zapadne filozofije.
Međutim, najrelevantniji je kada sagledamo njegove misli o povijesnim zbivanjima. U svom djelu Povijest filozofije objavljenom 1830. nudi nam novi način gledanja na povijest – ljudski progres, piše Hegel, ne može biti i nije linearan, što znači da ne možemo očekivati da će ljudski rod stalno napredovati. No, ne smijemo zbog toga misliti da se napredak ne događa. Ljudska povijest imala je vrlo mračnih trenutaka, ali to ne znači da je ljudski rod ikada prestao napredovati. Povijesni događaji kreću se dijalektički što znači da svaki događaj (koji Hegel naziva tezom) ima svoju suprotnost (antitezu). No, teza i antiteza nekog događaja nisu kraj, već se spajaju u sintezu – konačan događaj koji u sebi ima ono najbolje od teze i sinteze te se tako odvija povijesni napredak. Na primjer, prosvjetiteljstvo je bilo razdoblje racionalizma koje je, iako se zalagalo za racionalnost, zapostavljalo osjećaje. Kao antiteza prosvjetiteljstvu javlja se romantizam, čija je pretjerana osjećajnost dovodila do dramatičnih posljedica poput samoubojstava. Tek se nakon nekoliko stoljeća uspostavila sinteza u obliku ravnomjernog odnosa između razuma i osjećaja u umjetnosti i književnosti.
Prema tome, kada god nam se određeno razdoblje čini mračnim, kada god nam se čini kako ljudski rod nikada neće napredovati, trebamo se sjetiti Hegela i njegove svevremenske lekcije – povijesni napredak nije linearan, već dijalektički, ali je svejedno neprestan.
